Tragovima Istine
srijeda, 23.12.2009.
Isusov rođendan
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast. Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana. Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene. Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi. Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast. Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio. Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa. Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2010 godina došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
P.S. Znaj da te neizmjerno volim!
Isus Krist, rođen u Betlehemu
petak, 11.12.2009.
Bilo jednom u Izraelu
Po židovskom računanju vremena danas je 25. dan mjeseca „kislev“ 5770. godine.
Prije više od dvije tisuće godina Izraelom je vladalo Seleukidsko carstvo, koje je provodilo nasilnu helenizaciju naroda pokorenih krajeva, a prostiralo se od područja današnje Turske sve do Kazahstana na sjeveru i Pakistana na istoku. Carstvo Sirijaca i Grka imalo je u ono vrijeme najbrojniju i najjaču vojsku na zemlji. No Juda Makabejac se sa svojim suborcima nije dao ustrašiti pred u ono vrijeme najvećom i najsnažnijom vojskom na zemlji. Ime Makabej se inače sastoji od četiri hebrejske riječi : Mi Komocho Bo'eilim Hashem, što bi u prijevodu značilo "Tko je kao Ti, O B-že." Juda Makabejac stadoše pozivati i sakupljati svoju braću po krvi i sve od naroda koji ostadoše vjerni B-gu.
»Rekoše tada jedni drugima: “Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!” I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.« (Prva knjiga o Makabejcima 3,43-44)
Postili su tada Izraelci, obukli se u kostrijet i posuli glave pepelom. Zavapili su prema Gospodinu neka im se smiluje i neka odvrati svoj gnjev od grijeha njihovih.
Juda, na čelu svoje tek stvorene vojske, povede rat protiv okupatora, i postade nepobjediv, jer se gnjev Gospodnji promijenio u milosrđe.
Iako mnogobrojniji i vojno opremljeniji, neprijatelj je bivao poražen iz borbe u borbu i otjeran u bijeg. Na kraju je protiv Jude i njegove braće bila poslana vojska koja je brojala 40.000 vojnika sa dva vojna zapovjednika - Nikanor i Gorgija. Uz B-žju pomoć izraelski je narod još jedanput odagnao naizgled nadmoćnijeg neprijatelja.
Vrativši se u Jeruzalem, Makabejci su ušli u Hram kojega bijahu pogani oskvrnuli, očistiše ga i sagradiše novi žrtvenik po uzoru na prijašnji. Prinesli su žrtvu na novom oltaru i slavili posvetu žrtvenika osam dana za redom.
Od onog vremena pa sve do danas, počevši sa 25. danom u mjesecu kislev, slavi se osam dana za redom svetkovina „Hanukah“ u spomen na očišćenje Hrama i posvetu žrtvenika.
Zanimljivo je kako u ovo isto vrijeme dok mi svake nedjelje Došašća palimo jednu svijeću više, u Izraelu se isto tako za svaki dan svetkovine Hanukah na svijećnjaku zvanom „menorah“ upali jedna svijeća više.
Menorah ima po četiri svijeće sa svake strane svijećnjaka sve postavljene u istoj razini, a nasred svijećnjaka je jedna svijeća zvana shamash, koja je uzvišena u odnosu na ostale svijeće i s njom se pale ostale svijeće.
Nemojmo niti mi zaboraviti očistiti svoje hramove i pripremiti svoja srca, jer svaka novo upaljena svijeća na adventskom vijencu nas podsjeća na skori dolazak našega Gospodina.
