Tragovima Istine
ponedjeljak, 19.01.2009.
Grlo ... grob otvoren
Danas kada ne može proći jedan film, a da se u njemu ne izusti kakva psovka ... što više psovki to bolji film. Ista situacija je i u glazbenoj industriji. Pogledajte roditelji tko je uzor vašoj djeci, dovoljno je pročitati prvi, samo prvi stih.
Ovdje dakle imamo jedan primjer, a glazbena industrija je krcata takvih i još „boljih primjera glazbenika“. Žalosno ... žalosno je kada dijete vrativši se iz vrtića, zapsuje na ona svoja nevina i malena usta pred svojim roditeljima. Dijete niti ne razumije što je reklo, ali je čulo od druge djece u vrtiću, čiji roditelji kod kuće psuju.
Ako dijete nije naučilo psovati dok je bilo malo, nema razloga za zabrinutost - nastupa buntovničko razdoblje u životu dijeteta kada se ono želi odvojiti od svojih roditelja koje sada naziva „starcima“. Nastupa pobuna protiv svojih roditelja (protiv svoga oca) i sin kreće u „život“. On želi biti sada prihvaćen u tom novom društvu. Što bolju psovku izmisli to će zanimljiviji biti tom društvu i osjećat će jaču pripadnost čoporu. Sam naziv „psovka“ govori na koju se razinu mi spuštamo kada odabiremo takav način komunikacije. Rekao bih i daleko niže od toga. Ali to je danas prihvaćeni model ponašanja. Na primjer: Kao što imamo na moru sve češću pojavu da u ljetnim mjesecima vrućina izbaci van na površinu sve ono smeće iz mora i uginulu morsku floru zbog sve veće zagađenosti mora. Tu pojavu današnji civilizirani svijet naziva „cvjetanje mora“. Čudni li su ti cvjetići koji plutaju na morskoj površini, na sve liče a najmanje na cvjetiće. Na sličan način, danas nije ništa čudno i sablažnjivo, naprotiv prihvatljivo i poželjno, da se međusobni razgovori začinjuju psovkama.
A znate što je najžalosnije? Kada psuju i proklinju nebo i zemlju. I kada to čine starije osobe. Osobe u poodmakloj dobi, koji su bliže kraju nego početku. Osobe sa sakupljenim životnim iskustvom, koje bi trebale biti sada mudrije nego ikad. Neka im se Gospodin smiluje i neka obrati jadne psovače, jer ne znaju kakvo zlo čine.
Voltaire, francuski književnik i filozof, strastveni protivnik Crkve čitav je svoj život psovao i prezirao Boga. Kada je umirao, zaklinjao je prijatelje da mu dovedu svećenika, ali nisu htjeli. Derao se i vikao: "Vidim pakao otvoren i đavla koji me vuče u njega!" Tako je umro, s tim riječima. Njegov prijatelj liječnik tom je prilikom rekao: "Kad bi đavao mogao umrijeti, ne bi mogao umrijeti strašnijom smrću od mojeg prijatelja Voltairea."
Na kraju da vidimo kako je država nekada shvaćala ozbiljnost problema psovke. Izvađeno iz kalendara 1943. godine:
Kao posljedica bivših nastojanja, da se hrvatski narod pobalkanči, zaostao je mjestimice u zemlji običaj kletve. Pod zakletvom se ne razumijeva samo kletva imena Božjega, svetaca ili uzvišenih stvari, kletva otca i majke nego i u obliku kletve izrečena prostačina svake vrste . . .
Da se taj ružni i sramotni običaj iz hrvatskog naroda posve izkorjeni, dužne su sve javne vlasti bdijeti i nastojati, da svaki takav psovač bude prijavljen upravno redarstvenoj vlasti, koja će ga kazniti zatvorom do 30 dana, a u slučaju opetovanja i do 2 mjeseca.
Osim službenika javnih vlasti svatko je zvan, da psovača i izustitelja prostota prijavi, jer će samo tako sramotni običaj psovanja i prostote temeljito izkorieniti iz hrvatskoga naroda.
(Zakonska naredba Ministarstva Unutarnjih Poslova od 14. Srpnja 1941., broj 16.238)
