nedjelja, 02.11.2008.

SVAKODNEVNICA




Kriticar pesnika javno vredja,
samoubica se ubio s ledja,
u Africi opet drzavni udar,
umorni Turcin izazv'o sudar.
Gole su lutke s naslovnih strana,
jos jedna pobeda partizana,
moju zaradu drugi trose,
vreme bez promene, uglavnom lose.
U bolnici pacovi pojeli bebe,
ubio prvo zenu, pa sebe,
dinar i dalje u lakom padu,
bacili bombe na ambasadu.
Veliki uporno zezaju male,
za ideale ginu budale,
fabrike truju okolinu,
kreteni dizu bune i ginu.
Bice bolje, neko vice,
na papiru mrtvo slovo,
na istoku stare price,
na zapadu nista novo.








Photobucket



muči me to što sam pisala njemački.
a nisam htjela
onaj optimistični glas u meni javlja se uvijek kad
ne treba.

muči me što se sve raspada a ja nemam pojma
kako da to ajmo reć zaustavim.rekla je da joj je
sva ta situacija ok.a nije ni meni loša.zapravo,
sve je prihvatljivo i solidno.nismo kao prije,al smo
bolji od većine.


muči me što se tako sjebani.što neki od vas imaju
tako zadrte stavove.to što glumite finoću.zaboga nikome
od nas ne teče plemićka krv u žilama!ddd...i to što jedno
pričate a drugo radite.to što sjedite za istim stolom danas
a jedno od vas nije tu.al vama ne smeta.ona je otpisana.
ali ne i od mene..ja ju tražim.

i muči me to što ova država ide ravno u tri pičke materine
mladi ubijaju mlade.sve počinje sličit na nekakav film o
skobu uličnih bandi.ili nešto tipa sopranosi plus oz plus zakon
i red...da...i imamo budućnost.i imamo mogućnosti..yeah right!
i naravno,pisat ću državnu...Pika matejina!


i muči me to što jednostavno neke stvari vam ne idu u glavu.
što jednostavno sve nama sveto,uništite...sve gubi snagu i
moć..i ni razgovori sa hladnim mramorom nisu kao što su
nekoć bili.prvi put nisam gledala u svjetla lampiona u noći.
možda je to za mene bolje.ili loš znak?






Photobucket




sve se čini tako glupo i besmisleno.al ja osjećam osjećaje za
te navedene činjenice.a jebemu otkako si tu...smekšah se...
i to se promjenilo.Čudno mi to.zaključujem da previše osjećam
onda razmišljam i sve rezultira ogromnom zbunjenošću.
what the fuck?!


I stvari su se promijenile.Općenito gledano,sve postaje tako
kaotično.Apokalipsa nas?I sve se tako mijenja...Trudim se ne
pratiti sve to...Trudim se uživati vlastiti idiotizam jer tako je lakše.
Ne živcirat se zbog drugih jer ionako to nije dobro za moje zdravlje.


I tako uvijek ide...tako sve to prati...I isto svaku večer operem zube.
Isto svaku večer oblačim one freaky pidžame.I oblačim tvoju majicu
i njušim tvoj parfem koji se pomalo gubi na njenom rukavu.I slušam
našu pjesmu.Razvučem osmijeh.Pomislim na tebe i ona svjetlija
vremena i polako tonem u san...I ne muči me više ništa
00:04 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.