nedjelja, 02.03.2008.

When has this began?Who has been the fool?


°°Sivi oblaci plovili su nebom...Ljudi su bili tmurni i nervozni,ali one nisu!A imale su svaki razlog za to...U utrci s vremenom,u borbi sa okolinom..Opet su uzmakle nesreći..Barem donekle...Uspjele su napustiti tu verziju pakla...
Uspjele su iskočiti iz scenarija neke šugave drame..Polako su se vraćale u svoj film...

Photobucket

Sjedila je ondje..Njih dvije...Promatrala je ljude oko sebe..Pokušavala je ući u njihov um..Pokušala je otkriti njihove strahove..Njihova pitanja vezana uz današnji dan..Zaključila je da većina njih misli na isto..Misle na školu..Na frajere..Na cure..Na to gdje će otići na kavu poslije škole..
Nitko se nije pitao da li će sutra biti tu i da li će njihova prijateljica sjediti kraj njih...Nitko...
Nitko od njih nije se bojao za živote svojih bližnjih i nitko od njih nije u tom trenutku shvatio da prebrzo odrasta..Da ima samo 16 god. i da oko sebe ima toliko zla..Da su oko njega samo ljudi..Ljudi koji kriju istinu ko zmija noge...Ljudi koji lažu čak bolje i od nje...


Photobucket


Osijećala se bespomoćno..Osijećala se tako malo jer je bila samo jedan običan stvor čiji život ni ne vrijedi ništa ...Ona im sama nije mogla ništa...Prvi put nije mogla nikome uzvratiti udarac na pravi način...
Al barem su na svoj način dobile još jednu životnu bitku...I idu dalje...Trude se živjeti jednostavnije...Opet onako,po svom dobrom starom načinu...Nakon dužeg vremena sve je kako treba biti!Njih dvije,zvijezde..iščekivanje ljeta i mora...Želja za jednostavnijim životom..
Želja za odlaskom...Za konačnim nestankom iz ovog grada iz ove sredine...°°
Photobucket



°° ¤ °°

Od života tražim samo jednostavnost...
Samo nužne stvari...
Ništa previše..
Ni previše ljubavi ni previše tuge..
Samo želim otići..Napustit ovu sredinu...Naći neko ljepše mjesto za živjeti...Naći mjesto gdje ljudi neće biti toliko podli..Naći mjesto gdje ću se smiriti..naći mjesto gdje ću jednom imati svoj club u kojem će se mladima pružati prilika da ne odrastaju na način na koji ja odrastam...Da ne žive ovako..Da ne budu okupirani crnim mislima i ovakvim razmišljanjima..Da negdje pripadaju [ne kažem da ja nigdje ne pripadam]Da...Jednostavno da budu sretniji..

Photobucket
15:27 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.