How to...napraviti princeze, biti princeza, pozvati princeze na princeze, naručiti školske knjige bez stresa i odvažiti se na vožnju

Na radiju poznata stara pjesma »ne znajući, ja od tebe učim, da svaki put je kao prvi put...«. Sve u životu na što se odvažimo imaj taj svoj prvi put. Tako sam i ja jučer prvi put u životu pravila princeze. Princes – krafne da budem precizna, da ne kažem politički korektna jer zapravo kolači s politikom nemaju ništa, osim što je sve to skupa jedna velika mućka. Muti li se, muti. Pripomenut ću samo da je vrhnje za šlag bolje mutiti pjenjačom, nikako mikserom, bude nježnije, svilenkastije i nema okus po ljepilu i li masnoći, nego po vanilinkastom, snježnom užitku za nepce.
Za priceze sam, prije svega, umutila šlag i spremila ga u hladnjak. (Nisam mogla odoljeti učiniti ono što rade sva djeca na svijetu, uzmu malo šlaga na žlicu i ....ne moram opisivati dalje).
I to je ujedno bio najjednostavniji dio. Kuhanje kreme je samo malo kompliciranije, u pola litra mlijeka dodati 100 grama maslaca (margarin je u mojoj kuhinji zabranjena namirnica), kada dosegne točku ključanja, u tome skuhati jedan puding od vanilije(prema uputama na vrećici) kojem su dodane dvije male žličice oštrog brašna, te tri velike žlice šećera. Grudice neće nastati ukoliko se mlijeko makne sa vruće plate, dok se u njega ulijeva smjesa pudinga, šećera i malo hladnog mlijeka, te nježno mješa pjenjačom. Vratiti na toplu platu i kuhati još minutu, dvije uz neprekidno miješanje. Kremu ohladiti na sobnu temperaturu.
Kad su krema i šlag spremni, može se prijeći na najkompliciraniji dio priče, pravljenje tijesta za princeze. Za one pragmatične, postoji gotovo tijesto koje se može kupiti u dućanu. Za mazohiste koji se žele bespotrebno mučiti i gubiti vrijeme, njima je namijenjen tekst koji slijedi.
Recept i mjere su preuzeti s interneta, no link nisam zapisala, a ni zapamtila, pa ću improvizirati. Zagrijati do vrenja 125 ml vode i 100 ml ulja, te umiješati 170 grama glatkog brašna. Mjerila sam mjernom posudom, umjesto kuhinjskom vagom i nisam posve sigurna koliko sam uspjela biti precizna. Kuhati i miješati oko minutu dok se tijesto ne odvoji od posude i ne formira u kuglu.
Staviti tijesto u posudu za miksanje i dodavati tri jaja, jedno po jedno i mutiti mikserom. Dobit ćete mekanu, masnu kuglu tijesta koju je lako mjesiti i koja se ne lijepi ni za ruke ni za posudu. Otkidati komadiće, oblikovati ih u kružni oblik i staviti peći na 225 stupnjeva celzijusa oko 20 minuta, te još 5-10 na 150 stupnjeva celzijusa. Nipošto ne otvarati pećnicu tijekom pečenja. Oduprite se tom izazovu. Izvaditi i svaku prerezati dok su još vruće.
Punjenje kremom je prava dječja igra. U dojnju polovicu ide žuta krema, na gornju šlag. Gornju lagano, poput oblaka spustite na dojnju i princeza je gotova. Divno izgledaju. Nakon sat ili dva hlađenja u hladnjaku spremne su za konzumiranje, iako su najukusnije sutradan, dok tijesto malo omekša.
Dok pravite princeze, osjećate se kao prava princeza. Ali ona na zrnu graška. Sve vam smeta, sve vas nervira, kuhinja je kao da je negdje nešto eksplodiralo, a još ako vam se drugi članovi obitelji motaju oko nogu i traže pažnju, to je kao kec na desetku rekli bi igrači pokera (ili igrači neke druge kartaške igre, valjda mi se sve smutilo od one princeze koju sam pojela dok se još nije uspjela do kraja ni ohladiti). Haljina vam se presijava u žutim i bijelim nijansama, jer ste nekoliko puta nesvjesno obrisali ruke od nju, a vrti se u punom luku oko vas jer ne prestajete žonglirati sa sastojcima, čas treba ovo, čas ono.
No sve se to zaboravi kad dvije plavokose princeze dođu na princeze, jer ste ih pozvali, jer vam nedostaju, jer ih rijetko viđate.
Nemoguće je naručiti školske knjige bez stresa, ali nakon dvije tri princez - krafne napola ste ukomirani od šećera i ide to nekako. Sjednete pred računalo, otvorite neki od web portala koji prodaju knjige, izaberete školu, razred, poklikate komplete knjiga, u transu vadite american i sve to začinite s još malo ostatka žute kreme. Stres ziro, nada.
Nisam vozila deset godina, od kada sam položila. Uzimam dodatne sate i uskoro ću se odvažiti sjesti u automobil sama. Mislim da ću još koji put ovih dana praviti princeze. Trebat će mi.

How to....napraviti tortu koja će oduševiti i najzahtjevnije goste

Pravljenje kolača je zahtjevan i dugotrajan proces. Neke je kolače napraviti lakše, neke teže, no svima im je zajedničko to što ih se mora pripremati pažljivo i precizno, osobito je značajno mjerenje sastojaka.
No, postoji torta koju je moguće napraviti brzo, bez pečenja, a koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Pravila sam tu tortu za dječje rođendane, za svadbe, kao dar za razne prigode primjerice kad sam pozvana na večeru a ne želim ponijeti vino nego se odlučim za nešto slatko i divno. Najčešće je pravim ljeti jer je hladna i osvježavajuća. Bliske su mi varijacije na temu pa je ta torta svaki puta malo drugačija ovisno koje sastojke odaberem.

Tortu sam nazvala Coolcake.

Podloga:

Sastojke biram ovisno o raspoloženju. Ako sam vesela uzmem 100 grama badema, no ako mi je energija na niskim granama biram orahe. Lješnjake volim u jesen, ali ih obavezno prije mljevenja lagano tostiram na suhoj tavi. Meljem ih sa 250 grama keksa po izboru, najčešće uzmem Grandcereale, no probala sam i sa Pettit Beureom, kao i sa Speculasom. Sve varijante su divne, svaka na svoj način.
Samljevenu smjesu stavim u kalup za torte i prelijem sa 150 grama otopljenog maslaca, te smjesu dobro promiješam i utisnem u kalup kao podlogu za tortu.
Kako vidite, samo mjena stalna jest. Moja je torta svaki put drugačija.

Krema od voća:

Mmmmm...voće...slatko i mirisno, okusi koji oduševljavaju svojom raznolikošću. Kada želim blago kiselu varijantu odlučim se za višnje, kad sam prpošna biram jagode, a kada želim mix okusa uzmem mješano šumsko voće. Katkad samo kupine ili maline. Imam želju pokušati napraviti ovu tortu sa ananasom ili sa breskvama.
U nedostatku svježeg voća, moguće je koristiti kompote u teglama, no naprosto to nije isti gastronosmki užitak, ali nije ni kardinalna greška, torta će biti jednako dobra.
Voće se kuha kratko sa šećerom i vodom dok se ne dobije lijep kompot ili se tegla kompota kojem ste dodali šećer zagrije do vrenja u posudi na štednjaku. Količina? Za kalup za tortu dovoljno je jedna tegla od 1 kg kompota. Svježeg voća možete staviti koliko želite, pod uvjetom da pri kuhanju kompota pazite na količinu tekuće, nje bi naime optimalno trebalo biti oko pola litra, ne više. Kada kompot zagrijete do vrenja u njemu skuhate jedan puding od maline ili jagode. (Moram biti iskrena i reći da ne znam koju bih vrstu pudniga koristila za ananas, osim ako negdje postoji puding od ananasa.???) Čim smjesa postane teksturom poput gustog želea, izlijete je u kalup i poravnate žlicom. Potrebno je ostaviti desetak minuta na sobnoj temperaturi da se voćni žele ohladi.

Krema:

U litar slatkog vrhnja za šlag pjenjačom umješate dvije vrećice instant želatine. Po želji može se dodati i 250 grama mascarponea. Potrebno je mješati nježno i kružnim pokretima, nikako energično. Ostaviti u hladnjaku dok se tekućina pod utjecajem želatine ne počne zgušnjavati. Zatim smjesu izliti u kalup preko voćnog želea. Sve vratiti u hladnjak barem dva sata. Poslužiti jako rashlađeno.

Torta se može ukrasiti nakon vađenja iz kalupa, primjerice mljevenim keksom ili sa nekoliko komada voća.

Voila!

I torta je gotova.

Vrijeme pripreme je kratko, potrebno je ne više od pola sata za cijeli proces, naravo ne uključujući hlađenje.

Oduševite nekoga koga volite, pomislit će da ste kuhar ili kuharica od formata. Torta je profinjena, hrskava korica mami, dok voće osvježava, a krema a la panacotta daje jednu kremastu notu. Idealna je recimo za muškarce kuhare - početnike koji žele zadiviti svoju partnericu ili za zaposlene žene kojima kronično nedostaje slobodnog vremena za zahtjevnije eksperimente.

I tako, mislila sam danas pisati o jednom slanom predjelu koje ovisno o sastojcima može biti i kompletan ručak ili samo doručak, pa čak i večera, no jučer sam pravila tortu i nisam mogla odoljeti da to ne podijelim s vama.

Svježe, mirisno, ukusno.

How to....kuhati kao profesionalac - Odabir namirnica

Svježe, mirisno, ukusno.

Namirnice kupujem svakodnevno. Ne sviđa mi se koncept kupovine mnoštva namirnica, ni gomilanja zaliha u kuhinji. Preferiram svježu hranu i male kupnje.
Usprkos tomu što je moj dnevni raspored ispunjen svakodnevnim obvezama, nastojim uvijek pronaći vremena i za druženje, odmaranje u vrtu, male stvari koje me vesele poput pisanja, dekoracije doma, šetnje i odabira namirnica.
Važno je uzeti vremena i opušteno otići u kupovinu.
To činim na način da napravim plan kuhanja za tri dana, odnosno odlučim koja jela želim kuhati i zatim odem po namirnice koje su mi potrebne. Svježe meso obvezno stavljam u marinadu, na način da izrezano meso stavim u staklenu posudu, posolim, dodam začine, te zalijem uljem i spremim u hladnjak gdje na taj način ostane svježe naredna tri dana. Postupak omogućuje mekoću, začini prožmu meso i daju mu odličan okus. No uvijek imam i zamrznutog mesa, jer je život nepredvidiv

Nastojim miješati boje na tanjuru, pa tako često za prilog pravim zeleno povrće, a za salatu se poigram kombinacijama crvenog i zelenog kupusa ili zelene salate i radiča. Trenutno dozrijevaju rajčice i krastavci, te se od njih može napraviti jako lijepa salata uz dodatak mladog luka i feta sira.

Koristim razne vrste ulja, najčešće maslinovo ulje jer mi ima najbolje izbalansiran okus i moguće ga je kombinirati sa puno drugih namirnica, uz koje rabim još i svinjsku mast, suncokretovo ulje, kokosovo i bučino ulje.

Posljednjih godina u vrtu uzgajamo vlastiti krumpir, te vrste povrća koje su jednostavne za uzgoj, tikvice, rajčice, crvene paprike, mahune, grašak, te blitvu i špinat. Posadili smo trešnje, šljive, marelice, masline, višnje, smokve, šipak, limun i naranču. Hrana napravljena od namirnica koje su doista svježe, tek ubrane, te od plodova koji su dozreli na suncu, a ne u hladnjači, ima posve drugačiji, profinjeniji okus.
Pojedinci će vjerojatno reći da nemaju svi vrt, a niti vremena za uzgoj biljaka, no moram reći kako imam prijatelje koji žive u centru grada, u stanu, no odlaze kilometrima daleko, gdje su uzeli u najam mali komad zemlje, te im je rad u vrtu svojevrsni odmor i opuštanje, te prilika odvesti djecu na svježi zrak, pokazati im da su biljke žive, te da ne rastu u dućanu. Priroda i društvo iz prve ruke.
Osim toga, prilika je to i za uštedu. Puno je financijski povoljnije proizvesti svoje voće i povrće, nego ga isključivo kupovati u trgovini.
Drugi pak, koji doista ne mogu pronaći vremena za rad u vrtu, odlaze izvan grada, kod profesionalnih uzgajivača, osobito eko proizvoda, te nabavljaju potrebne namirnice, svježe ubrane, od "prve ruke", također vrlo povoljno.
Većinu povrća moguće je na jednostavan način spremiti u ledenicu, pri čemu se neće izgubiti hranjive tvari. Dovoljno je povrće blanširati u kipućoj vodi, te naglo ohladiti u hladnoj vodi, i odmah zamrznuti. Tako pripremljeno povrće može se koristiti do tri mjeseca, a plus je što zadržava punoću okusa. Tako sam spremala karfiol, brokulu, grašak, mahune, tikvice.
Od rajčica, kada su zapravo jako zrele, napravim salsu i također je zamrznem.
Rog crvene paprike ispečem u rerni na plehu i ohlađene također zamrznem.

Uglavnom povrće i voće biram po sljedećem redoslijedu, iz vlastitog vrta i voćnjaka, iz vrta i voćnjaka uzgajivača za koje znam na koji način tretiraju svoje proizvode, na način da kupim malo veće količine, zamrznem svježe ubrano, te koristim po potrebi, a tek kao posljednju opciju ostavljam kupovinu na tržnici ili u nekom od cantara.

Izgled voća i povrća mi je jako važan, te se u trgovini nikada ne odlučujem za savršeno lijepe primjerke, bježim od onih plodova koji su savršeno okrugli, svi iste veličine i boje. Nije zlato sve što sja, kažu.
Radije izaberem one plodove koje najviše liče na ono što smo jeli u djetinjstvu.

Gotovo nikada ne kupujem konzerve. Ne mislim da je konzervirana hrana nužno loša, no ja je osobno ne volim.
Gotovo nikada ne kupujem ni hranu koja je prerađena, pa čak ni kada je označena kao zdrava. Osim čokolade. Njoj ne mogu odoljeti. No kekse ne kupujem, moj izbor je napraviti kolač. Neprocjenjivo je kad cijela kuća zamiriše na recimo vaniliju i cimet, te koricu od limuna. Ni jedan keks se s time ne može mjeriti.

Moja je filozofija: svježe, mirisno, ukusno.

I za kraj, dva brza recepta.

SALATA "FETA"

Rajčice i krastavce izrezati , dodati kockice feta sira, masline iz ulja, kapare, kuhani i ohlađeni krumpir, skuhana jaja i mladi luk. Sve zaliti maslinovim uljem, te dodati vinski ocat i aceto balsamico. Posuti sitno sjeckanim peršinom i suhim mravincem. Salata je cjeloviti obrok, odličan i za ponijeti na posao. Količine sastojaka određuju se prema želji.


LIGNJE "CRVENO I ZELENO"

Pirjati crveni luk i manje cijele očišćene lignje. Dodati meso rajčica i pržiti ih dok se ne pretvore u gusti umak. Posoliti, popapriti, te dodati malo češnjaka i bijelog vina. Dok se umak s lignjama kuha, a za to je dovoljno desetak minuta, prokuhati blitvu, te je isjeckati na sitno. Kuhanu blitvu dodati u umak s lignjama i poslužiti.
Mjera: pola kilograma lignje, 1,5 kg rajčica, pola kilograma blitve, tri režnja češnjaka i jedan decilitar bijelog vina.

Okus ovog jela je mediteranski, pomalo egzotičan, mene je na prvo kušanje oduševio i redovito ga pripremam u ovo doba godine.

Do sljedećeg puta uz svježe, mirisne i ukusne specijalitete.

Oznake: svježe, mirisno, ukusno