Roditeljski sastanak na koji nas nisu pozvali .Održao se 7.11.2007.

DNEVNI RED

1)Izvješće o intervenciji Prosvjetne inspekcije u Podružnici potaknuto pismenim očitovanjem Udruge roditelja za autizam
2)Prezentacija Teacch-programa
3)Usklađivanje sa zakonskim normama "Radnog osposobljavanja"-problem korisnika iznad 21 godine
4)Izbor roditelja predstavnika u Stručnom kolegiju
5)Obraćanje roditeljima dr.Tomislava Benjaka dr.med.za potrebe istraživanja:"Kvaliteta života i zdravlje roditelja djece s pervazivnim razvojnim poremećajima"
&)Razno


Ostalo što piše na trima stranicama je što se događalo na tom roditeljskom i tko je komu što rekao


Ja bih sad malo o točkama ...

1) Udruga je poslala na Prosvjetnu prijavu - Zbog jelovnika,sastanaka djelatnika u 9.30 i o kupovini kombija?

Za početak primjedba da se kasnilo sa roditeljskim kao i sa planom i programom za rad jer je tek 15.09.izabran voditelj dužnosti ravnatelja centra.

- školska godina je počela 03.09. 15.09.je bila subota? od 03 do 15.09 je samo dva tjedna - deset radnih dana.

Zbog tih deset radnih dana kasni se sa svim???

Pa onda sastanci u 9.30. ... Kažu da su sastančili zbog dogovora oko proslave 10 godišnjice centra .? Molim? U radno vrijeme se obavljaju dogovori za privatne i neobavezne proslave? --- cccc opet van prakse i zakona. Di su bila djeca? Opet na tjelesnom ?

Ajmo dalje...Nutricionist nakon deset godina ? Pa od kad se u svijetu zna da autistična djeca ne mogu neke proizvode konzumirati jer negativno djeluju na njih ? Toliko o stručnosti...još jednom. Meni laiku je to sa spizom odavno jasno ... - ?

Kombi - za kombi je prikupljeno 150 000 kn.pa još neka lova i eto ga 180 000 kn. sasvim dovoljno za kombi. ali se taj kombi ne može koristiti za prevoz tj.razvoz učenika već isključivo za izlete?OK.Takav je zakon.
I opet rasprava jer - zamisli- netko je potpisao sve roditelje u toj prijavi ,a oni nemaju pojma o tom?!

Ajmo sad na točku 2)Prezentacija Teech programa ???

Kad sam išla na jedan davni,kasnozimski sastanak u Centar - gost predavač je bila jedna jako ljubazna i stručna žena iz Zagreba.Jasmina Frey Škrinjar.To je bilo ima 4-5 godina i tada su nam isto pojašnjavali Teech program.Dakle - još smo na početku.

Točka tri Mislim ... ovo ću preskočiti. Samo ću konstatirati da su planovi za izgradnju stacionara u Splitu davno napravljeni i sve godinama stoji...stoji....stoji.
Za rivu - ovakvu kakva je danas potrošeni su silni milijuni... Autisti moraju u stacionar u Zagreb.Koga to još zanima ?Gospodu iz gradonačelnikova ureda sigurno ne...

Ajmo točka 4) Odcijepili su se od Zagreba od Nove godine.Sad su samostalni ... Šta će sad sa ovom točkom- valjda će vidit na novom rodiiteljskom na kojega me neće zvati a ja znam i zašto

Točka 5) Pročitajte dobro naziv teme - "Kvaliteta života i zdravlje roditelja djece s pervazivnim razvojnim poremećajima"
Ajmo meni za ljubav pročitat ju još jednom "Kvaliteta života i zdravlje roditelja djece s pervazivnim razvojnim poremećajima"

Bacimo sad pogled na sporni članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji -

Dana 5. rujna 2006. godine uputili smo prigovor na rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Odsjek za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu; ( KLASA: UP/I-602-02/06-01/168, UR.BROJ: 2181-04-03-06-AV-1 od 10. srpnja 2006. godine. ).

Od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, dana 5. veljače 2007. godine smo dobili odgovor ( Rješenje KLASA: UP/II-602-02/06/00042, URBROJ: 533-10-06-0002 od 18. prosinca 2006. godine)


Novi prigovor smo uputili

U Splitu, 18. lipnja 2007. godine.


Dostaviti:

- Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Uprava za školstvo, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo – Zagreb, Rockfellerova 7
- Nastavni zavod za javno zdravstvo, SDŽ, Split, Vukovarska 46
- Osnovna škola Skalice, Split
- Centar za socijalnu skrb, Split, Gundulićeva 22
- Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji , Služba za društvene djelatnosti,
Odsjek za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu (na uvid).



Prošlo je OSAM MJESECI ... - od svih institucija , suprug je samo išao u Ured državne uprave... puno razumjevanja itd.itd.
Pa je išao u socijalno kojemu je taj isti ured dostavio da nam trebaju pomoći jer djeca ne idu u školu ?

Zašto mojoj djeci ova država ne omogući školovanje u skladu sa njihovim sposobnostima ?

Razlog zašto ih sada ne vodim u Centar... Mislim, komu ću ih vodit?

Djelatnicima koji rade - kako rade moglo se pročitat par postova niže.i predstojnici za koju su svi roditelji i djeca - ludi ...
Lud,blesav ...zbunjen?!Svejedno ...
Da ne spominjem čitavi šou oko Marijine satnice ...



Prvi prigovor je upućen 2006 godine u devetom mjesecu ....


Ne pristajem na to da mi se govori da sam luda samo zato jer mi je DIJETE autistično...
Ne pristajem na to da mi se djetetu uskraćuju osnovna ljudska prava , samo zato jer je autistično...
Ne pristajem na to da mi se uskraćuju odgovori i papiri koje tražim...
Ne prihvaćam da mi se sa djetetom postupa kao sa predmetom i brojkom na papiru ...

Ima li moje dijete u ovoj državi svoja prava ?



Ima li i moj najstarije dijete ikakvih prava ? Jeli on možda gluh i ćorav pa ništa ne vidi i ne čuje ... Jel zanima koga kako se taj mali osjeća i kako sve ovo proživljava ?

Dosta mi je izjava - nije vam lako i bla,bla,bla... Dajte molim vas - dosta je takvih izjava .Ono što ih zakonom pripada - želim da i dobiju.

Neka mi netko kaže - zašto mudracima na raznoraznim državnim funkcijama treba toliko vremena da napišu jedno obično , najobičnije rješenje ?

Kažu da je Jambo mafijaš... možda.... u odnosu na ovo Jambo mi izgleda kao mačiji kašalj ...


Pa mi došlo danas da odem u Socijalno - da ih pitam kako će oni to nama pomoć?Hoće otvoriti školu za moju djecu ?

Inače, nemam pravo na status mame njegovateljice jer su djeca sposobna za izlazak iz kuće i odlazak na rehabilitaciju.

Pravobraniteljica se više ne javlja - uskratili su joj kaže papire i ne odgovaraju joj ...

Eto ti funkcije pravobranitelja u ovoj državi - Eto ti sva prava na svijetu majko i svi zakoni ... Za koga su pisani ?

...statirajmo u kukuruzu pa dok traje - traje ....


Jer više nije ni važno zašto se nešto dogodilo ... a važno je ...jako važno !



PS.Strpljen - spašen ... ovo odugovlačenje samo govori o stanju u našoj državi, a ja samo ponavljam već prožvakano ...
Vičem i ponavljam ... i ponavljam i ponavljam i sutra ponovno pišem na ministarstvo ...

Nisam ljuta a ni očajna ...možda malo dosadna al uporna ...i guram ovo na svoj način.

I tako...
Išla sam ponovno sa nijh dvoje u radionicu.Marica je nešto radila ovaj put jer je imala tempere na raspolaganju.

Ivan je bio, apsolutno nezainteresiran za taj vid zabave. Ja sam bila opet u balonu ... Nizak tlak i tako to...sjedim i lagano tonim...

- Hoće tko kavu, kapućino ?-

Eto ovisnika o kofeinu!Digoh glas i nos

- Ja ću KAVU

Doduše - popijem dvije dnevno .Jednu jutri, drugu popodne... i to nakon objeda - baš zbog tlaka jer me onda uhvati spavanje.

Pa sam dobila kavicu ...

Dica su se zabavila I onda sam upala opet u dilemu... (Defektolog koji radi sa njih dvoje) je zabranila da mu dajem smoki , jer prekjučer nije htio radit i jer je izvodio.

Rekoh i obećah tvrdo - Ne dam mu smoki dok ne kažeš može.

I tako,onaj ( smoki ) koji smo mu kupili stoji i on ga ne dira jer ima zabranu - iako bi ga uzeo...Pa ga svrbe prsti, al ne dira.

I onda tamo u udruzi - ponudili svima sok i smoki...

I šta ću - pustila sam ga da jede i pije .... balonja mali. Kako ću mu zabranit ? A on gušta ko prasac ...
Nije bila Coca -Cola već Fanta
Al zabrana za doma i dalje vrijedi pa je mali danas bio


I , zvala sam majku koja nam stiže u Split kako bi pripazila djecu ,tako da moja lijepa ,slatka,punašna jača polovica i ja možemo na seminar .Nije tio ić bez mene
Eh, šta ti je ljubav

Maškare nam zvone na vrata ima sedam dana...

U Metkoviću ima jako lijep običaj - Maškare uvijek počinju deset dana prije Čiste srijede tj.Pepelnice.
Maškaranima se daju bomboni,fritule,mandarine ,bajami...šta tko ima ... Neki daju i kunice...
Marko Krnjeval - princ , glavni i odgovorni krivac za sve zlo šta snađe Metkovce iznosi se na Trg prvoga dana Metkovskih poklada i na koncu ga se sudi i osudi na spaljivanje poslijednjeg dana - utorak večer.
To se obavlja na maloj rivi .Kad bude dobrano izgoren - gurne ga se u rijeku Neretvu...i to je to.
Fešta se do ponoći i onda fajrunt - svak doma!

Samo 12 km dalje - Opuzenci - van svake pameti i običaja - feštaju na Čistu srijedu i spaljivaju svoga krnju...
Tako je bilo prije 5 godina - vjerojatno je tako i dan danas.


Što se tiče godina i rođendana ...

Svaka je godina donijela nešto svoje ... nešto što me danas čini osobom kakva jesam .Bilo je lijepih,ružnih ...stresnih i sretnih dana i godina ... i sve skupa - ništa ne bih mjenjala .Sve je donijelo svoj plod ...

Jer nijedna suza,nijedna patnja i bol nisu bez razloga u čovjekovu životu ... Da nije ovog isustva sa djecom nikada ne bih ulazila u taj problem djece sa posebnim potrebama niti bih upoznala njihovu čistoću , još na zemlji , dok borave među nama koji mislimo .. puno toga mislimo , a rijetko mislimo na ono što je uistinu bitno.Oni nam stoje kao mali putokazi , i usmjeravaju nas prema onomu što bi nam trebalo biti najvažnije u životu ...

Ljubav ...

Svi je tražimo... mnogi je nikada ne nađu, mnogi misle da su je našli , ali nisu, jer ipak nešto fali ...

... za primiti i davati ljubav ne treba biti ljepotan ,bogat ,siromašan ili ružan ,neuk ili mudrac ...

Sve dobro što čovjek čini - je posljedica ljubavi u nama ... baš kao što je sve zlo koje činimo posljedica mržnje - bez obzira na razlog. Ništa nije vrijedno da mrzimo .

Ljubav oprašta - mržnja ne .U mržnji je skrivljena slika svijeta i čovjeka...I na kraju više nije bitno zašto mrzimo , a trebalo bi nam biti bitno?

Ljubav nas pokreće da činimo dobro.


Zaboravila sam napisat u onom postu o pušenju - svećenik je to što nam se dogodilo nazvao - mistično iskustvo ?!

hm...O mistici - drugom prilikom.


Puno poljubaca šaljem svima!!!

Voli Vas Vaša mala tipkovnica!

Sve me kao nije briga... al me briga.

Bliži mi se rođendan i to 37.


- Pa sam baš tako stara ? - pomislim ...

Ne osjećam se u tim godinama , s tim godinama. Možda se ne snalazim u tim godinama ?


Kaže muž - puca te četvrta dekada ... a ja se zapravo ne snalazim jer me godine stižu , i starim, a ne osjećam se starom.

I onda sam ušla u trgovinu i razmišljala o tom da sam starija i od djevojke iza pulta ?!Pa stvarno...mislim???

Šta sam ono došla kupit ???
I pogled mi odluta na kozmetiku.Ne šminkam se. Zapravo, ne znam šta bih radila sa svim tim na sebi.Nisam se sa tim nikad snalazila i uvijek bi se razmazala pa sam još kao djevojka odustala.
Eto, sve ko nije ... bacim oko na ogledalo ..je , je dobila sam koju kilu otkako ne pušim ... Bila sam ko čačkalica ... sad imam dvi tri kile viška.Ništa strašno.

Vrijeme leti....leti...

Blog još dorađujem ...


Udruga Anđeli je organizirala radionicu . Više na ovom linku - Poticanje razvoja djece s teškoćama

Radionica je namijenjena onima koji se bave djecom s teškoćama, - terapeutima, psiholozima, defektolozima, odgojiteljima, učiteljima i roditeljima



Vidit ćemo kako ćemo se organizirat . Oboje bi volili otić .Kako ćemo to izvest , i tko će ić - nemam pojma.


Bura puše ... Ne čuh odavno ovakvo puhanje vjetra.

Sjećam se jednom kad sam bila još mala djevojčica , da je bilo strašno nevrijeme .Toliko je puhalo da su stvari letile sa balkona .Naš balkonski stol je završio ispred zgrade. I onda smo mi dica izašli pred zgradu , u naš mali vrt na staroj pjaci.

I što smo vidili.....na stotine malih mrtvih ptičica ,razbacano na sve strane ...

Sad se sjetih jednog događaja ljeta 2006 ,na Benama...Kupakju se moji, ja ležim , nešto čitam i slušam muziku.Mali radio ,od PAN piva .Bila nekakva akcija u "Kerumu" .Kupiš pak - dobiješ to.Muž kupio i ja slušam tako...

Onaj moment kad sam skinila slušalice približi mi se jedna - ovako kao ja , srednjovječna - žena .Mislim se ja šta je sad , a ona počinje priču ovako:

- E moja gospođo... Kakva su ovo vremena...Sve se izgadilo i promjenilo...Sve je naopako i zlo ...- I tako počne pričat o apokalipsi,pomračenju umova itd.itd ...

- Je,je ...rekoh ja, bezobrazno slušajući samo na jedno uho , a zapravo kontajuć da nešto nije OK...a ona nastavlja...nakon male stanke:

- A, recite mi, znate li di su nestali leptrići?
Ma ja gledam, i to u šumu ...jel ona to mene zeza?
Ne zeza me...ona mene ozbiljno pita ... Ona mene najozbiljnije pita ! Da di su leptirići ... ?

- Draga moja gospođo, znate, ja ne znam zašto vi ne viđate leptiriće ...Ja ih viđam . I to sam baš danas na balkonu vidjela jednoga di odmara na mojoj Pustinjskoj ruži.

Šuti ona,malo još stade i ode... a ja mislim u sebi...

Od cijele plaže i tolikih ljudi na njoj - ona baš mene dođe pitat - Gdje su nestali leptirići ?

A , zbilja sam taj dan prije plaže vidila bijeloga leptira , kako obilazi cvijeće na malom balkonu...Nisam lagala.Spuky ?Uf...

I sad opet o pušenju...Neki se najidili nakon onog posta, neki zamislili,neki propušili još više, neki bacili ... Svejedno .

Ja sam samo napisala što je i kako bilo , - drugačije nije tekst ni mogao biti.

Cigare su _ smrad ,smrdljivi...pa kad mi netko kaže da mu smrdi tamjan ...,a cigarete mu ne smrde.

He, kapulu osjetiš, a deset ćevapa ne?


Pusa svima!

Ovo je stari post koji sam stavila 20.10 - pa maknula.

19.01. je točno OSAM mjeseci da smo napisali prigovor na rješenje o školovanju i do danas - ništa

Sve zakonske rokove su - probili ...

Gospođa Ružić ispred ministarstva dolazi u Split evo već dva mjeseca ... Ima bit da je Zagreb negdje preselio kad put toliko dugo traje ?

-------------------------------------------------------------------------------

U ovom postu... dajem izvatke iz Izviješća o Marijinom uspjehu koje sam danas preuzela skupa sa prošlogodišnjim izvješćima

God - 2006/07

Vrijeme provedeno u školi... nekih tri mjeseca uz izostanke zbog bolesti i "operativnog" zahvata na zubima



" Kontakt ostvaruje površno,izbjegava pogled.Nezainteresirana za druge osobe(drugu djecu u skupini)
Ponekad u frustrirajućim situacijama (najčešće kod ponovljenih zabrana)reagira burno pa i autoagresivno.Pojačava se motorički nemir ,želi otići iz učionice ili pokriva uši rukama.
Pažnja je kratkotrajna,a koncentracija na ponuđenu aktivnost je otežana.Snižen je prag tolerancije na frustracije.
Ponekad je prisutan negativizam i tako izbjegava bilo kakav rad.Aktivnosti samozbrinjavanja su usvojene.Samostalna pri hranjenju,odlasku na WC,oblačenju i svlačenju.


Prihvatila je pravila grupe ali uglavnom izbjegava kontakt igru s drugom djecom.


pitanje - Kako je ovakva Marija uopće uspila usvojiti pravila grupe?

_________________

Nakon opservacije koja uključuje aktivnosti i rad u odgojno-obrazovnoj skupini uočava se da Marija ima razvijen model komunikacije kojim jasno pokazuje koje aktivnosti želi raditi,a koje ne,a za zadovoljavanje svojih potreba najsklonija je "vođenju" osobe do željenog cilja.
U terapijskom individualnom postupku Marija dobro reagira na terapeuta ,kao i na svu drugu djecu i djelatnike,što je naravno značajno za što uspješniju socijalizaciju.
Uz inzistiranje adekvatno artikulira većinu glasova.U terapijskoj situaciji ,kad je postavljena pred određene zahtjeve i nalazi se u blago frustrirajućjo situaciji ponekad reagira motoričkim i vokalnim nemirom.

Pitanje - Poznajete li nekoga tko ne reagira na zabrane?I ovo je neka druga Marija .... Ova "odozgor" nije mogla ili tila puno toga ...

_____________________________

Djevojčica pokazuje inicijativu za rad te samostalnost u korištenju pribora.
Kroz ............ pokušalo se kod učenice razviti pozitivan odnos prema radu,prihvaćanje obveze dolaženja u .........,...preoblikovati negativne oblike ponašanja ,poticati i usmjeravati pojedine razvojne procese te dodatno razvijati pažnju i koncentraciju zbog izražene hiperaktivnosti.
Jednostavnim ...........izražavanjem te samim korištenjem ...........uspjelo se usmjeriti i smanjiti psihomotorički nemir ,snažne emocije i destruktivne nagone.

točkice su stavljene umjesto imena djelatnosti ...

Marija i hiperaktivnost ??? Aj,aj,aj... ne da nije hiperaktivna nego je spora ko mali puž i za sve je treba poticati.Pitanje - jeste li vi uopće vidjeli Mariju?

____________

U daljnjem radu potrebno zadanim vježbama usmjereno djelovati na usmjeravanje i smanjenje agresivnog ,autoagresivnog i stereotipnog ponašanja, a ostalim ........utjecati na optimalan razvoj lokomotornog,srčano-krvožilnog i dišnog sustava.

- ??? Ni jedne jedine riječi o Mariji i Marijinim sposobostima ...za penjanje,spuštanje,trčanje...kolut naprijed,natrag ...čučanj??? O djetetu koje izvanredno pliva i roni ???
_____________

Redovito i bez otpora dolazi u ........
Izraženog je senzibiliteta ,vizualne i taktilne percepcije.
Kod djevojčice sam primjetila inzistiranje na tehnci rezanja škarama i isijecanje stereotpnog oblika ( patkice iu srca) kao njezine unutarnje preokupacije.

Opet neka nova Marija - koja redovito i bez otpora dolazi ...
I jeli Vas ikada uhvatila stereotipija crtanja srca ,cvjetića , "patkica", škrabanja imena voljene osobe ???

Mene jest... a sjećam se i puno pametnijih od mene da su radili to isto .


I na kraju ovog izvješća - ja , majka i laik - nisam ništa pametnija jer , jedan dio "struke" govore jedno - drugi drugo...

- - - - - -

Pošto sam vas "ubila" sa ozbiljnim temama ... sad ću malo olabavit ...

Jučer smo išli u radionicu u drugu "Anđeli"

Trebali smo raditi maske ...idu maškare ...hmmm...otkud se meni sad pojavljuju ove točkice ???

Uglavnom ... ja sam radila i radila i bojala i ispalo je na kraju nešto ???neznam ni ja sama što --- šipak, oni kažu da liči na lava ... a ja mislim trebao je bit zec , pa smo mu sredili uši.Pa smo stavili nešto kao kruna, a zapravo je

Marija je malo rezuckala sa škaricama i ...stala.

Ivan je šizio, plakio, revio, glumio, dobavljao loptice...htio u prostoriju di su igračke ( soba u kojoj radi defektolog) .Pa je tri četri puta i uspio šmugnut ... Pa je na kraju stigao od tamo uz pratnju boce Coca-cole ...

Gazirano ne pije , pa je onda sok , vraćen,a moj dragi,žalosni sin je napravio ludnicu... Ma samo ti radi šta ti god padne na pamet, ne idemo doma! a neš dobit ni Coca -colu

Pa su ga zabavili sa loptama,a meni je život odjednom - klonio...Sjedila sam u stolici i pokušavala se skontat ...Pa da,pao mi je tlak

I onda je dečko , zabavljen loptama , i defeinitivnim NE ... prestao revit i počeo se smijat Hm...Geni!

Onda je Marija pokušala kidnit u ( sobu sa igračkama i računalom) Pa sam je ustavila.Pa se tila gurat samnom...Rekoh - MOLIM???

Sjedi, sram te bilo !!!

I sjela je. ( Imam dojam da sam nekad strašna ) Pa je onda opet Ivan počeo... a ja dok se skontam di mi je džep ,ne budi lijena ,uzmem mobitel i pogledam...

- Čovječe,pa ja se zabavljam ovdje slikajući skoro dva sata Alo, mužu dolazi po nas ...

I onda je Marija pošla prema kutu sa slikovnicama i kazetama...Ma šta ona misli da ja ne kužim šta radi

Stala ja na vrata ,a ona misleći da sam joj iza leđa okrene opet prema prostoriji sa računalom i igračkama

-Aha, rekoh, A ,di si ti pošla.
-Šbrljibrljibrljiblj... otprilike i sjedne- uhvaćena.

i reče meni jedno drago dijete :
- Oni vas zezaju poredu Kad jedno prestane drugo počne ... Eto i dijete vidi da me rastežu ...

U međuvremenu su se i ostali počeli pakirati i spremati uratke ...ah...Zabolila me i glava.

Suprug zove, a za nefalit,moj mobitel ostao doma,pa mi dao svoj.A njegov zvoni- zamisli- kao da pucaju iz pištolja ... Puca mobitel,meni ... ko anna sa dva tri četri pištolja ...

-Evo mene doli. aj siđite ...

-Aj dođi gori , samo da nešto vidiš.

I dođe on ,a dičica , ko dva anđela stoje i čekaju da im se otvore vrata ....

.Drugi put isto idem - al ću se naoružat

Posljednjih nekoliko dana ...pokušavam razbistriti neke stvari... u mojoj glavi. Prvo mojoj , a onda prelazim na druge hehehe

Recimo... aromaterapija je neprihvatljiva za katolike., ali naparivanje nad tećom punom čaja - je prihvatljivo.

Pa paljenje raznoraznih mirisnih štapića je - neprihvatljivo, ali paljenje svijeća koje pri tom lijepo mirišu je - prihvatljivo.

Pušenje cigareta je za katolika - neprihvatljivo, ali svejedno , svak puši i smatra da je to prihvatljivo... Zapravo i mnogi svećenici - puše .

Zašto ja o ovom.

Zato što smo licemjeri i to pravi pravcati licemjeri ...

Da neka tvornmica počne proizvoditi aromatske štapiće sa istim sastavom kakav je u cigaretama i da se isti toksini nakon paljenja štapića šire prostorijom - svi bi se odmah uzjogunili, pobunili i bilo bi odma - on će meni palit štapiće - on će nama ulazit u kuću... ajme ,šta država dopušta ... hehehe Udri ga...ubi ga

Ali, kad nam dođe "netko" , uđe u kuću i zapali cigaretu - još mi lijepo skuhamo kavicu, ponudimo ga sa sokićem i pitamo za zdravlje ... onako , lijepo i ljudski kako nas već to naša vjera uči i naš odgoj ,da budemo prema drugima.

Pa me zanima koja je razlika između ovih gori i ovih doli ?

Ja sam bivši pušač .Bacila sam cigarete , na seminaru u Taboru .
Nisam htjela izaći kad su zvali - bacite,bacite...Nisam htjela obećati ono što sam znala da neću ispuniti
Nisam htjela biti za pokaz - izvanjski - jer mnogi koji izađu nastave sa svojim porokom... i ... mislim

Što je sa Bogom ? Zar nije ružno obećavati nešto što unaprijed nemaš namjeru ostvariti ... Pa mu odmah izrecitirah popis mojih razloga za ne!

- Ne želim ti lagat.Ne mogu te lagat kad ionako sve znaš...zapravo te ne želim lagat ... Znaš da mi se neda i da ne želim , ostaviti cigarete ... uostalom , šta ću onda ? Di ću sa rukama, kako ću mjerkat vrijeme ...a kad budem pila kavu ??? A , kako ću sa drugima i drugi samnom bez cigareta... Ma neću - dobro je meni ovako ...ništa mi drugo nije preostalo nego ovo ... Uostalom i drugi puše i nikomu ništa Kad malo bolje razmislim - većina puši...nemoj me gledat ni slušat ... šta je meni , šta pričam ? Bože moj, oprosti mi ...ne znam šta govorim! Šta je meni ?To mi je jedini gušt ...

Misliš???

Da nije čudno bilo bi čudesno. Kad su svi lijepo pobacali svoje kutijice i upaljače , vidim ja di me svećenik zove da izlazim i ja bacit.Ja u dnu dvorane ,a on onako za oltarom u sredini dvorane ....
Molim ??? Samo mu odvrtim glavom - ne... I mislim se , šta on tu mene ima preko cijele dvorane zivkat i upirat prstom

A on opet... E pa jest dosadan... Ljudi se okreću, gledaju ...ja crvenim.
Kaže meni suprug :
- Hajde , izađi kad te zove...
- Ma neću. Ja ću se ovoga riješit kad dođe vrijeme ...Kad budem spremna . Ovako ću ih bacit i nakon tri sata - zapalit. Nema smisla ..I nastavljam sa popisom razloga , a svaki jadan da jadniji nemože bit...

I prestade svećenik zivkat i prestade suprug nagovarat ... Pa ne možeš me , čovječe, natjerat na to ...Da , ali Bog može!

Kad je završio program ja krenem sa suprugom prema svećeniku koji me pozivao da izađem i bacim cigarete.Čim smo mu se približili, čovjek je pogledao prema meni izbezumljenim pogledom i procjedio:
- Jesi to pušila ??? Čim je to izgovorio , udaljio se od nas...
... Ej,mislim ja , pa di ću pušit za vrijeme Sv.Mise ???
-Šta je njemu ? upita me suprug ... odvrtih mu niječno glavom i slegnuh ramenima - Nemam pojma.
Mi za njim , o čem čovjek priča???
I opet ista priča i opet nam pobjegne... E sad sam se zbilja zabrinula, a i pomalo naljutila... Oću ja sad trčat za njim ?

Ma hoću...A čovjeka... Ne mogu vjerovat u ono što vidim očima i čujem ušima ...

I uhvatimo ga po treći put , a on će ti meni prije nega sam uopće išta izgovorila - Pušila si u kapelici?!

Ode on ,a ja ostadoh - ukopana ...E , ljudi svašta, svašta ,svašta!!!

I šta sad?

Ništa...izađem vanka i vrtim onu kutiju po džepu ... zapaliti ili ne? Oko mene sve i ništa. Tu su svi,ali kao da ih nema...a pitanja se motaju po glavi - šta je njemu i zašto me onako napao pred svima.Kakvo pušenje u kapelici?Pa tko bi normalan tamo pušio....

Prošetam sa suprugom po Samoboru i razgovaramo. Kad gledaš ljudski - ma ne naljutit nego naljutit doslovno.Neš ti mene i mojih cigareta ... Kao da nema važnijih stvari u životi itd.itd

Vratili smo se u Tabor i legli u krevete. Nisam mogla zaspati...stalno mi se po glavi motao taj događaj .Pa ustanem i reknem suprugu da ja odoh u kapelicu gore , pomolit se da smirim ove misli u glavi jer ne mogu ništa povezat i jer mi san nikako ne dolazi na oči...

Uzeh krunicu .

Sjela sam i počela moliti jednu od najrasijanijih krunica koje sam u životu izmolila.
Stalno je netko ulazio i izlazio i stvarao nekakve glasove...pa je cura komentirala kričanja...pa ovo, ono...pa je netko pao..pa mi se javljaju ljudi koje ne poznajem... sve slušam i nastavim moliti ...

I odjednom shvatih ... Pušila si u kapelici?!

Pušimo i pušim , i to svaki put kad ga zapalimo pušimo i u crkvi i u kapelici ... gušimo i davimo i ono vidljivo i ono nevidljivo u nama!
Činimo ono što čini tamjan - samo ga mi kurimo duhanskim dimom i kadimo ... oko sebe i unutar sebe dimom koji nije od Boga ...

Završih molitvu ...i odem u krevet.

Sutradan smo se sreli sa svećenikom koji nema pojma šta mu je bilo i ispričava se ... Rekoh ja njemu da se nema zašto ispričavati i da nisam ljuta ...i da sam bacila cigarete u prvu kantu za smeće ...

Šta si ih bacila ...?

Jesam !

Ne pada mi na pamet , nakon ovoga svega , više iti jednu zapaliti .

Pušila sam prije tog kutiju ipol dnevno.Muž obično kaže da je bilo pola kutije ... Da to je ono što je on vidio ...

I to je bilo ravno prije 5 godina.
Dakle 5 godina već ne pušim, i sasvim sam zaboravila na dan i događaj - da mi se nije dogodilo neki dan da razmišljam o našem licemjerju spram ovoga ili onoga i nekoga ... i kako smo tada daleko od onoga što bi zapravo trebali biti ...

Sve je izbor, Vaš izbor i nešto bez čega se može živjeti i to puno kvalitetnije nego sa njima..

Svi oni koji sebe drže da su pravi vjernici i puše - neka se ne bacaju sa kamenjem na druge koji recimo - imaju neku drugu "zanimaciju" sličnog karaktera - I pušenje je - zapravo New age .

Bog ti je na drugom mjestu - duhan na prvom ! Kad ovako kažeš zvuči - ohoho ...ali je tako.

Pušenje nas jednostavno udaljuje od Boga - odnosno, ne može On k nama od našega smrada pristupiti - jer smrad smo izabrali i izabiremo umjesto njega!

Ovo se odnosi prvenstveno na nas - licemjerne - vjernike - pune vjere i busanja u prsa, - koji bez problema vidimo tuđe mane,greške, al ne vidimo ....koga ne vidimo .... sebe ne vidimo i živimo u iluziji da smo - izabrani , odabrani i veći smo nego ovi drugi !

New age bilo kuda - a ne kužimo da je i pušenje dio toga! Pa, da se vratim na početak ... šta će on meni tu nešto palit, masirat, vrtiti ... udri ga, ubi ga ...

I , ja neću izbacit iz kuće pušača Pušača uglavnom pošaljem na balkon , pa izađem sa njim po ovom ledu drćat Kad mu nije stalo do sebe - možda mu bude žao mene hehehehe Nada zadnja umire!



Sve Vas voli i pozdravlja Vaša mala tipkovnica.

PS.Ako don Mijo ovo ikada bude pročitao šaljem mu jedan jako , jako veliki pozdrav i Bog Vas blagoslovio !!!

Dođe mi da... budem malo ozbiljna, zapravo puno ozbiljna.

Današnji dan je bio jedan pod onih kad se pitam - gdje ja to živim...Ko onaj mali zmaj iza sedam gora i sedam mora ... I kad mislim da sam sve čula i da nema iznenađenja - iznenadim se. ovo je samo jedan neozbiljni

Imamo li pravo na greške ili nemamo pravo na greške...?

Negdje mi u glavi odzvanja rečenica da smo poslani na zemlju živjeti , a ne strepiti hoćemo li ili nećemo koji put napraviti i ono što nije uredu...Ljudski je griješiti i ljudski je priznavati da se griješi i da nismo savršeni i bez mana...Svi imamo nešto što nas čini nesavršenima...Svi imamo svoju slabu točku ...I kad se posrne u slabosti tko nas ima pravo od ljudi osuditi ?

Jer nema čovjeka na ovoj kugli koji se i dan danas ne posrami samoga sebe kad se sjeti nekih neugodnih uspomena iz dana kad smo još , mladi i zeleni - pravili greške ...jer nismo razmišljali , jer smo bili zeleni!Ma , znamo i danas ,kad smo malo stariji, praviti neke propuste i falinge . A neki s druge strane, od straha da ne pogriješe - žive pod staklenim zvonom...rekli bi klinci u moje vrijeme - progutao si metlu?Na kraju puta shvaćaju da su propustili ono bitno - živjeti život!

No,kako god, sa svojim se biserima da živjeti, iako su zauvjek nekako neugodni i premda oprošteni...stoje u sjećanju da podsjete .
Ja kad se sjetim svojih, onako zavrtima glavom i pomislim...Aj,aj,aj...di mi je pamet bila?

No, koliko puta se treba plaćati ceh za taj isti promašaj i kome ?

Čovjeku, koji isto tako u svom sjećanju ima,mada zatamnjeno , zamaskirano i obojeno površinski raznim lijepim bojama iste takve bisere koje drugomu nabija na nos...

Ja sam za to da svatko ima pravo pogriješiti jer život je staza na kojoj nas ne dočekuju uvijek iste stvari...ne , to je staza puna nekih dragih i manje dragih događaja , običaja i susreta... stranputica, mostova i ponekih jednosmjernih slijepih odvojaka.I svatko od nas ide k istom cilju, ali svatko sa svojim događajima,iskustvima , dobitcima i promašajima ...

Pa zar je sramota ako nam se od tisuće i tisuće dobrih dogodi i onaj loši ?
Problem nastaje samo ako ovaj loši počne trajati ... i trajati i čini se da mu nema kraja...

I to ne zbog toga jer je došao loš dan - već stoga što nismo svi po istom jaki i uz siguran oslonac u svojoj slabosti

Jeste li gledali ( a sigurno jeste ) dijete kako bez straha pokušava hodati,puzati, jesti ...

Kako je jednostavno spontano pljusnulo svojom malenom guzom ispružilo svoje ruke prema mami ili tati i ponovno ustalo ?

E , pa naučiti padati i ustajati je - prava stvar!



iz filma "Bogorodica" - Giuliano ....




Sve Vas voli Vaša mala tipkovnica!