Marketing
Danas sam ozbiljna
Dođe mi da... budem malo ozbiljna, zapravo puno ozbiljna.
Današnji dan je bio jedan pod onih kad se pitam - gdje ja to živim...Ko onaj mali zmaj iza sedam gora i sedam mora ... I kad mislim da sam sve čula i da nema iznenađenja - iznenadim se.
ovo je samo jedan neozbiljni
Imamo li pravo na greške ili nemamo pravo na greške...?
Negdje mi u glavi odzvanja rečenica da smo poslani na zemlju živjeti , a ne strepiti hoćemo li ili nećemo koji put napraviti i ono što nije uredu...Ljudski je griješiti i ljudski je priznavati da se griješi i da nismo savršeni i bez mana...Svi imamo nešto što nas čini nesavršenima...Svi imamo svoju slabu točku ...I kad se posrne u slabosti tko nas ima pravo od ljudi osuditi ?
Jer nema čovjeka na ovoj kugli koji se i dan danas ne posrami samoga sebe kad se sjeti nekih neugodnih uspomena iz dana kad smo još , mladi i zeleni - pravili greške ...jer nismo razmišljali , jer smo bili zeleni!Ma , znamo i danas ,kad smo malo stariji, praviti neke propuste i falinge . A neki s druge strane, od straha da ne pogriješe - žive pod staklenim zvonom...rekli bi klinci u moje vrijeme - progutao si metlu?Na kraju puta shvaćaju da su propustili ono bitno - živjeti život!
No,kako god, sa svojim se biserima da živjeti, iako su zauvjek nekako neugodni i premda oprošteni...stoje u sjećanju da podsjete .
Ja kad se sjetim svojih, onako zavrtima glavom i pomislim...Aj,aj,aj...di mi je pamet bila?
No, koliko puta se treba plaćati ceh za taj isti promašaj i kome ?
Čovjeku, koji isto tako u svom sjećanju ima,mada zatamnjeno , zamaskirano i obojeno površinski raznim lijepim bojama iste takve bisere koje drugomu nabija na nos...
Ja sam za to da svatko ima pravo pogriješiti jer život je staza na kojoj nas ne dočekuju uvijek iste stvari...ne , to je staza puna nekih dragih i manje dragih događaja , običaja i susreta... stranputica, mostova i ponekih jednosmjernih slijepih odvojaka.I svatko od nas ide k istom cilju, ali svatko sa svojim događajima,iskustvima , dobitcima i promašajima ...
Pa zar je sramota ako nam se od tisuće i tisuće dobrih dogodi i onaj loši ?
Problem nastaje samo ako ovaj loši počne trajati ... i trajati i čini se da mu nema kraja...
I to ne zbog toga jer je došao loš dan - već stoga što nismo svi po istom jaki i uz siguran oslonac u svojoj slabosti
Jeste li gledali ( a sigurno jeste ) dijete kako bez straha pokušava hodati,puzati, jesti ...
Kako je jednostavno spontano pljusnulo svojom malenom guzom ispružilo svoje ruke prema mami ili tati i ponovno ustalo ?
E , pa naučiti padati i ustajati je - prava stvar!
iz filma "Bogorodica" - Giuliano ....
Sve Vas voli Vaša mala tipkovnica!
Post je objavljen 10.01.2008. u 23:03 sati.