Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tipkovnica

Marketing

Starimo ...

Sve me kao nije briga... al me briga.

Bliži mi se rođendan i to 37.


- Pa sam baš tako stara ? - pomislim ...

Ne osjećam se u tim godinama , s tim godinama. Možda se ne snalazim u tim godinama ?


Kaže muž - puca te četvrta dekada ... a ja se zapravo ne snalazim jer me godine stižu , i starim, a ne osjećam se starom.

I onda sam ušla u trgovinu i razmišljala o tom da sam starija i od djevojke iza pulta ?!Pa stvarno...mislim???

Šta sam ono došla kupit ???
I pogled mi odluta na kozmetiku.Ne šminkam se. Zapravo, ne znam šta bih radila sa svim tim na sebi.Nisam se sa tim nikad snalazila i uvijek bi se razmazala pa sam još kao djevojka odustala.
Eto, sve ko nije ... bacim oko na ogledalo ..je , je dobila sam koju kilu otkako ne pušim ... Bila sam ko čačkalica ... sad imam dvi tri kile viška.Ništa strašno.

Vrijeme leti....leti...

Blog još dorađujem ...


Udruga Anđeli je organizirala radionicu . Više na ovom linku - Poticanje razvoja djece s teškoćama

Radionica je namijenjena onima koji se bave djecom s teškoćama, - terapeutima, psiholozima, defektolozima, odgojiteljima, učiteljima i roditeljima



Vidit ćemo kako ćemo se organizirat . Oboje bi volili otić .Kako ćemo to izvest , i tko će ić - nemam pojma.


Bura puše ... Ne čuh odavno ovakvo puhanje vjetra.

Sjećam se jednom kad sam bila još mala djevojčica , da je bilo strašno nevrijeme .Toliko je puhalo da su stvari letile sa balkona .Naš balkonski stol je završio ispred zgrade. I onda smo mi dica izašli pred zgradu , u naš mali vrt na staroj pjaci.

I što smo vidili.....na stotine malih mrtvih ptičica ,razbacano na sve strane ...

Sad se sjetih jednog događaja ljeta 2006 ,na Benama...Kupakju se moji, ja ležim , nešto čitam i slušam muziku.Mali radio ,od PAN piva .Bila nekakva akcija u "Kerumu" .Kupiš pak - dobiješ to.Muž kupio i ja slušam tako...

Onaj moment kad sam skinila slušalice približi mi se jedna - ovako kao ja , srednjovječna - žena .Mislim se ja šta je sad , a ona počinje priču ovako:

- E moja gospođo... Kakva su ovo vremena...Sve se izgadilo i promjenilo...Sve je naopako i zlo ...- I tako počne pričat o apokalipsi,pomračenju umova itd.itd ...

- Je,je ...rekoh ja, bezobrazno slušajući samo na jedno uho , a zapravo kontajuć da nešto nije OK...a ona nastavlja...nakon male stanke:

- A, recite mi, znate li di su nestali leptrići?
Ma ja gledam, i to u šumu ...jel ona to mene zeza?
Ne zeza me...ona mene ozbiljno pita ... Ona mene najozbiljnije pita ! Da di su leptirići ... ?

- Draga moja gospođo, znate, ja ne znam zašto vi ne viđate leptiriće ...Ja ih viđam . I to sam baš danas na balkonu vidjela jednoga di odmara na mojoj Pustinjskoj ruži.

Šuti ona,malo još stade i ode... a ja mislim u sebi...

Od cijele plaže i tolikih ljudi na njoj - ona baš mene dođe pitat - Gdje su nestali leptirići ?

A , zbilja sam taj dan prije plaže vidila bijeloga leptira , kako obilazi cvijeće na malom balkonu...Nisam lagala.Spuky ?Uf...

I sad opet o pušenju...Neki se najidili nakon onog posta, neki zamislili,neki propušili još više, neki bacili ... Svejedno .

Ja sam samo napisala što je i kako bilo , - drugačije nije tekst ni mogao biti.

Cigare su _ smrad ,smrdljivi...pa kad mi netko kaže da mu smrdi tamjan ...,a cigarete mu ne smrde.

He, kapulu osjetiš, a deset ćevapa ne?


Pusa svima!



Post je objavljen 23.01.2008. u 22:52 sati.