Nekoliko viceva ...

Razgovaraju dvije plavuše: “U redu, jasno mi je da djecu donose rode, ali kako može jedan pauk odnijeti auto?"
- - - - - -
Kako bi pokazao koliko je volim, preplivao sam najdublje rijeke, propješačio najveće pustinje, ispeo se na najviše planine. Ona se razvela od mene. Rekla je da nikad nisam doma...
- - - - - - -

Dvoje zaposlenih u tvrtki razgovaraju i muškarac kaže:
- "Mislim da bih se mogao malo odmorit od posla."
- "A kako misliš to izvesti?" - pita ga kolegica plavuša.
- "Evo kako, reče on! " - i popne se na ormar. Zatim se zakači nogama za vrh i
objesi naglavačke. Malo kasnije ulazi šef, vidi ovoga kako visi i pita ga:
- "Što ti to izvodiš, jesi poludio?"
- "Ja sam žarulja" - odgovori ovaj.
- "A ja mislim da bi bolje bilo da uzmeš nekoliko dana slobodno, reče mu šef.
Tip se otkači sa ormara i izađe iz kancelarije. Plavuša krenu za njim prema vratima.
- "A gdje ćeš ti?" - upita šef plavušu.
- "Kući. Ne mogu raditi u mraku."

- - - - -

Radni dan seljaka

- Ispričajte Vi nama, Joža, kako traje Vaš radni dan?

- Evo ovak: Jutro se ja i Bara zdignemo, ona skuha kavu, pa si popijemo
kavu i trgnemo si saki po jen štamprlek rakijice, a ja neki put i dve.

Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to
vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si popijemo saki
deci-dva vina.

Onda si ja zemem kanister vina na traktor i prejdem orat. I tak orem ja,
orem, pa si male popijem, pa opet orem, pa si pak male popijem, i dojde
vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa si posle ručka
saki popijemo dva-tri deci vina.


- Čekajte malo, Joža, pa mi snimamo emisiju koju će gledati i mala
djeca, dajte malo drugačije, pa samo o rakiji i vinu pričate... možda
malo kulturnije...

- Onda bumo ovak: Jutro, kad se Bara i ja zdignemo, ona skuha kavu, pa
si popijemo kavu i saki si pročita po jenu slikovnicu, a ja neki put i dve.

Onda ja prejdem kravama, kokošima i pajcekima, to počistim, a Bara za to
vreme dela fruštuk. Onda si pojedemo fruštuk, pa si prečitamo saki jenu
malu, tenku knjigicu.

Onda si ja zemem jenu debelu knjigu na traktor i prejdem orat. I tak
orem ja, orem, pa si male prečitam, pa opet orem, pa si pak male
prečitam, i dojde vreme za iti doma na ručak. Bara nekaj fino skuha, pa
si posle ručka saki prečitamo po jenu-dve knjige.

Onda se malo odmorimo, Bara tam nekaj oko kokoši prčka, a ja si prejdem
u biblioteku k pajdašima.

A kad tam, puna biblioteka, neki su već tak načitani da čitaju naglas, a
neki i popevaju. I tak si mi prečitamo knjigicu-dve-tri i zabavlamo se,
dok nas Štef bibliotekar ne stira van: Fajront! Dost ste čitali!

I tak mi stojimo pred bibliotekom, kad se nešče seti da Francek ima
tiskaru i v nje finih friških knjiga...
-- - - - - - - --

TRI SITA

U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterija"

- Trostrukog kriterija?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počnes pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije.
Prvi kriterij je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?

- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije.

Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak
ni siguran je li to tocno. Jos uvijek možes proći na testu, jer je ostao još jedan kriterij, kriterij Koristi. Da li će to, što mi želis reći o mom prijatelju, biti meni korisno?

- Ne, ne baš.
- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopće rekao?
Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i visoko cijenjena osoba stare Grčke.




A onda ide ovako...

Marko Perković Thompson posjetio je 19.12. štićenike Centra "Juraj Bonači " u Splitu ...

... i pjevali su ... Oni Marku, i Marko njima ...

Ja mislila da me zafrkavaju kad su mi to rekli...

Ma di će Marko doć k njima ... Zar nije u Americi ili gdje je već na turneji ?

I onda su mi dali da vidim - a vidite i Vi





A onda je kažu sjeo i pisao...i pisao ...

Svakoga je pitao za ime i onda mu napisao i potpisao ...pogledajte i to





Dica su bila presretna ...

Svaka čast... !

" S malo sitnica do nasmijana lica "

Krenuli smo oko 14.30... pa polako s noge na nogu ... do kina "Central".

Ispod okićene jelke na trgu pred HNK-Split mnoštvo balona i vrećica sa darovima... na starom bedemu ekipa Gorske službe spašavanja Split , - svi obučeni u svoja prepoznatljiva odijela sa crvenim božićnim kapicama uvježbavaju spust do - doli...

Vatrogasci ... jer treba osigurat mjesto ... bit će vatrometa ,a i policajci su na humanitarnom zadatku - čuvanja darova.

Stigli smo u kino taman na uru... Sjeli i sidili dva sata ...Marija je s guštom gledala male i malo veće balerine , a Ivan je živnio kad se zapjevalio "Zvončiće". Na klape je naperija uši ,a kad je zapjevala mala makaranka tija je poitat na pozornicu ...A onda je uhvatio malo plakat,malo skakat,malo se vrpoljit .... Pa se pobriše sa maramicom,pa ga Marija pogleda zgranuto...Pa se zamjene za mjesta...Pa Marija ugleda dijete sa cucom ispred nas , i onda smišlja plan primicanja kako bi je - munila.
Pa Ante ode ,donese im smoki ...Marija malo pojede, a Ivan malo oće,malo neće...malo bi sjedio,malo išao ća.

Meni je bilo lijepo ... Bilo je puno djece i roditelja ... Mogao si disati ljubav .

Nakon dva sata - pjevanja,pljeskanja i tako to ... izašli smo vanka.

Sačekali ludilo vatromet odmah do soba koji vuče saonice , a djedica se spustio u nosilima gorske službe ...Mislila sam da je sam Stipe Božić stiga glavom i bradom , ali nije.

Prvi poklon iz velike crvene vriće dobio je jedan Anđeo u kolicima .
Onda se didov momak , dok se dida slikavao sa Anđelom , okrenija prema nama i upitao :

- Jel´ i on gospođo Anđeo ?

- Je , i on je Anđeo ... - odgovorih

Dobili smo poklon i crveni balon u obliku srca... Prošli kroz gužvu , sakupili se i polagano krenuli doma.

S malo sitnica do nasmijana lica ... naši anđeli - naša dica!

- Pusa svima ...

Stigla nam je danas čestitka iz Centra za Autizam u kojoj nam se želi sve najljepše za Božić i Novu godinu ...

Sve je to super i lijepo ... HVALA , ali dragi moji , jedna Vaša čestitka ... ne briše apsolutno ništa...


Ovako , nakon što nismo dobili pozive za roditeljske sastanke , od kojih se za jedan pozive slalo u istom obliku kao i ova čestitka - na kućne adrese - tako da je ova čestitka ma koliko se ovaj predstojeći blagdan koristio da bi se okoristilo ...- suprotna jednoj iskrenoj i dobroj namjeri ...

Gospođice B... ? Dali ste si truda potpisati čestitku., ali , nažalost , niste u stanju riješiti problem bez da nas i ostale koji se "bune" ne tretirate kao - problem koji treba riješti psihijatar.

Jedno - oprosti - bez srca i duše i zbiljske namjere da se nešto promjeni - meni ne znači apsolutno ništa...

Deset godina NITKO ništa nije uradio , a svi znate sve ... Danas pak imate kolektivnu amneziju , novu predstojnicu ...i ,naravno, mirno spavate ?

Propustom, mišlju ,riječju...djelom ? Jel Vam ovo govori nešto ?

Mi smo u Splitu , znate , na istoj adresi , 365 dana u godini ...

I , nismo dobili pozivnicu za priredbu koju ste ,također,vlastoručno potpisali...Marija nije ISPISANA iz Vaše škole
I niste mi poslali izvješće sa roditeljskih sastanaka - a obećali ste ...baš kao što ste obećali da će biti još jedan roditeljski do kraja polugodišta i da ćemo biti obaviješteni .


-------


... Vama i svim Vašim djelatnicima od sveg srca želimo ...
....da pročitate Međunarodnu konvenciju o pravima djeteta...
... da pročitate Obiteljski zakon itd.itd ...

A nakon toga Vam želim da u idućoj godini ne možete ni lagati i glumiti ...

pa Vam ...Od sveg srca želim

... Čestit Božić uz obilje , Božijeg blagoslova ... !

Ima tomu...da sam počela pisati ovaj moj viritualni dnevnik.

Ima lijepih,ima ružnih upisa... kupusa,grešaka, falingi i vikanja ...

Poticaj za pisanje su mi bila moja djeca i život sa autizmom ...

O svakodnevnim borbama za osmjeh, poljubac, riječ i zagrljaj...

Upisi o padanjima i dizanjima...o malim ,ali sigurnim koracima...

O bolesti , koja iako velika nepoznanica , pada pod pritiskom ljubavi ...

Ima tu i upisa o administraciji Lijepe naše ... službenicima šta turpijaju nokte na poslu



Uglavnom ... bliži se Božić... Idemo dalje

Prošla je godina otkako nam je Šima stigla u stan ... Šima je zamorčica, mala gvinejska prasica .

Jučer sam se obradovala... Mali Bruno me nazvao sa didova telefona ... Bruno je jedan slatki mališko , od godinu ipol ...

Neki su me ljudi iznenadili neugodno, drugi pak ugodno ... Život ide dalje .

Ante ide na takmičenje iz Vjeronauka i Zemljopisa ... Svekrva stiže , mora kod okuliste ( specijalist ).To je manjkavost života u manjoj sredini.Za svaki "jači" pregled, treba sjest u auto ili na autobus i zaputiti se ...

Sve u svemu događa se svašta i ništa.

Vratila sam izgleda bloga ... prošla me zelena faza.

Sad sam opet - plavuša!

Lete tice , lete avioni...

Kažu da je u srijedu u ranim jutarnjim satim snimljeno iznad Metkovića ...

Eto slike - uvećano ... Vijest je objavila Nova tv
___________________________