Košarkaška lopta u mojim
rukama vrijedi oko $19.
Košarkaška lopta
u rukama Michaela Jordana vrijedi oko $33 milijuna.
Ovisi u čijim se rukama nalazi.

Bejzbol lopta u mojim rukama vrijedi oko $6.
Bejzbol lopta u rukama Mark McGuire vrijedi oko $19 milijuna.
Ovisi u čijim rukama se nalazi.

Teniski reket u mojim rukama je beskoristan.
Teniski reket u rukama Venus Williamsa je šampionski.
Ovisi u čijim rukama se nalazi.

Štap u mojim rukama će otjerati divlje životinje.
Štap u Mojsijevim rukama će otvoriti put kroz more.
Ovisi u čijim rukama se nalazi.

Praćka u mojim rukama je dječija igračka.
Praćka u Davidovim rukama je moćno oružje.
Ovisi u čijim je rukama.

Dvije ribe i pet kruščića u mojim rukama jesu par sendviča sa ribom.
Dvije ribe i pet kruščića u Božijim rukama će nahraniti tisuće.
Ovisi u čijim su rukama.

Čavli u mojim rukama mogu napravit kućicu za ptice.
Čavli u rukama Gospoda Isusa Krista
donose spasenje za cijeli svijet.
Ovisi u čijim su rukama.

Kao što možete primjetiti doista
ovisi u čijim rukama se stvari nalaze.
Zato predajte svoje brige, strahove, nade,
snove, vašu obitelj i vaše odnose u Božje
ruke zato što stvarno ovisi u čijim se
rukama nalaze.

Ova poruka je sada u vašim rukama.
Šta ćete uraditi sa njom?

Ovisi u čijim rukama se nalazi?

Svetom Filipu Neriju došla na ispovijed neka pobožna žena,
ali je imala manu da je lako ogovarala.
Kad ju je svetac saslušao, izrekao joj je pokoru:
"Za pokoru ćeš uzeti jednu kokoš, proći sve glavne ulice Rima,
čupajući joj perje i razbacujući ga u vjetar,
a nakon toga se vrati k meni."

Žena ga posluša. Kada mu se vratila, nadoda joj:
"Pokora još nije izvršena. Sada moraš ponovno obići iste ulice
i pokupiti ono perje što si ga prije razbacala!"

Naravno da je to bilo nemoguće, i žena mu se požalila.

Svetac na to ozbiljno zaključi:
"Tako je i s ogovaranjem. Olako ga možeš učiniti i bilo gdje,
ali ispraviti što se učinilo najčešće je gotovo nemoguće!"

»Križ nije nastao na nebu. Križ nije sišao iz Očeve ruke. Križ su napravile ljudske ruke, ljudski sustav, naše institucije pravde i zaštite. No, kada Isus pristaje ponijeti križ i ne odreći se ljubavi, križ se pretvara u sredstvo spasenja. Preobrazba sramote i smrti u spasenje i život. U ovoj se preobrazbi sluti i moguća preobrazba naših križeva.«

ljudi moji..živin u dva svita...jedan je ovi svagdanji ,koji dijelin sa drugima i sa svojima doma...sa ljudima koje poznajem i ne poznajem...a drugi je svijet autizma.
Kao da svakodnevno otputujen u nigdjezemsku ... malo sam u njoj,a malo na planetu zemlja...i tako svaki dan.
Ali ja želim doprijeti do stanovnika zemlje nigdjezemske.
Da bi se došlo u njihovu zemlju trebaš imat posebnu vizu...i svaki put moraš se mislit oće li ti je dat ili neće...
Al zato vridi čekat , jer kad dođeš u nigdjezemsku...tija ne tija...vidiš da se na zemlji radi svašta,onda nije ni čudo da se posebna djeca sklanjaju u zemlju nigdjezemsku.
U nigdjezemskoj ima svega. od slatkiša , sokova...raznih sličica,kockica,smajlića i kompića....bez toga se ni u nigdjezemskoj ne može.
Al u nigdjezemskoj nema laganja,varanja,krađa,ponižavanja,zavisti,ogovaranja...toga tamo nema.Tamo su svi jednaki u svemu...razlikovati ih možeš samo po boji kose,očiju ...visini ,težini - jel netko cura ili dečko.

Strah od istine,strah ... da se "klanjamo" pogrešnim stvarima...zlatnom telcu...sebi u ogledalu...
I koga se zapravo bojimo...svoje nemoći da se mjenjamo ... ili tuđe sposobnosti da mijenja...

Zašto uvijek i u svemu prvo gledamo na sebe i svoje potrebe,a tek tada razmišljamo o onima kojima trebamo...Zar nije veća ljubav kad sebično ja zamjenimo sa prekrasnim mi...Što ti mogu dati ,a što primiti ... Ispružim ti dlan ,a u njemu nema ništa osim ljubavi... možeš li je osjetiti ili ti je trebam nacrtati? Ako je nacrtam...tada ćeš je vidjeti...nećeš je osjetiti.
A ja želim da je osjetiš,ne želim je crtati...jer tek kad je osjetiš,znat ćeš što znači istinski punim srcem nekoga voljeti

Volim more... volin ga gledat ... volim i stare jedrenjake,imaju dušu.
Nisu plastični bez duše kao današnji brodovi ...
Oni imaju ono nešto što ih sjedinjuje sa morem ...

...

...

Sretan i blagoslovljen Uskrs želim svima!

Gledala sam je večeras...po prvi put...

Film je upravo onakav kakav i treba biti... istinit...

Prijašnji prikazi su samo ulijepšana slika patnje jednog čovjeka koji iako bez grijeha na sebi odlazi na križ...Ljubav!
Kako sam ga doživjela... upravo onakav Križni put kakav sam u srcu i osjećala...ljudi su nemilosrdni kad se dočepaju osobe koja im svojim ponašanjem otkriva zloću njihovog srca...
I u onoj gomili Veronika... ne brine se zbog sebe niti plače nad njim ... daje mu ljubav... Opet ljubav!
A Šimun...ne htjede nositi...i dok je nosio Križ ljubavi... spoznaje ljubav...
A kako li je tek tužan bio kad je vidio da se od njih jedanaest samo jedan ohrabrio dati svoj život za njega...Zašto baš Ivan?
Možda zato jer ga je najviše od svih njegovih učenika ljubio... Opet ljubav!
I Marija... svjesna istine i potrebe da se ispuni istina... Žena u svijetlu može razumjeti takav put svoga sina i ostati nijema...Kako samo jedan pogled u duhu može zamijeniti pregršt jezikom izgovorenih riječi...I ponovno ljubav!

Ljubav se ispunila ... zakon se ispunio ... Život je započeo... Ljubav u zakonu i zakon u ljubavi...
Nešto što ni dan danas farizeji nikako ne mogu shvatiti...

Svi zakoni koji se ispunjuju,a u njima ljubavi nema - nisu ispunjeni,već samo odrađeni...

Nema izgovora!
Učinit ćemo nešto posebno kako biste svi došli na nedjeljnu misu.Na ulaznim vratima biti će postavljeni kreveti za one koji kažu " Nedjelja je jedini dan kad mogu malo odspavati."
U posebnom odjeljku bit će smještene fotelje za one koji kažu da su naše klupe pretvrde.
Oni koji su u subotu po noći dugo gledali televiziju,dobit će kapljice za oči.
Čelične kacige dobit će oni koji kažu :" Srušit će se svod,ako uđem u Crkvu."
Oni koji misle da je u crkvi prehladno dobit će deke,dok će ventilatore dobiti oni kojima je prevruće.
Oni koji žele zabilježiti koji su sve licemjeri došli na nedjeljnu misu,dobit će olovku i papir.
Rođaci i prijatelji bit će prisutni zbog onih koji ne mogu u Crkvu jer moraju kuhati ručak.
Bedževe s natpisom " Oslobođen svih davanja" ,dobit će oni koji misle da Crkva stalno traži novce.
Na jednom kraju nalazit će se trava i drveće zbog onih koji Boga traže u prirodi.
Za one koji namjeravaju biti bolesni u nedjelju,osigurat ćemo liječnike i medicinske sestre.
Crkva će biti ukrašena i božićnim zvijezdama i uskrsnim ljiljanima zbog onih koji je nikada nisu vidjeli drugačije ukrašenu.

nepoznati autor...

Inteligencija autista često je podcijenjena zbog loše prilagođenih testova koji su poslijedica nepoznavanja tog poremećaja u javnosti,koji otežava komunikaciju i socijalizaciju,tvrde stručnjaci.
Veliki broj predrasuda glede intelektualnih sposobnosti autista daleko je od stvarnosti,primjerice informacija da samo 25 posto osoba kojima je dijagnosticiran taj poremećaj ima normalnu inteligenciju.
Velik broj autistične djece podvrgnut je Wechslerovu testu,najviše korištenom u mjerenju kvocijenta inteligencije,za koji je potrebno dobro vladanje govonim jezikom i na kojem autisti postižu jako slabe rezultate.
No,kad ih se mjeri Ravenovim testom,koji procjenjuje sposobnost apstraktnog razmišljanja,redovito postižu rezultate 30 bodova više od prosjeka.
Brojni autisti reproduciraju do najmanjeg detalja vizualne informacije,puno vjernije od neautista.

Laurent Mottron - istraživač na sveučilištu u Montrealu

Da,još jedan,ali ovaj je malo drugačiji ... ovo je ponedjeljak u Velikom tjednu...još nekoliko dana i Uskrs..a ja još uvijek ... ništa...
Trebalo bi čistiti,pospremati ,izbacivati van sve ono što je viška ili što je bespotrebno...To su me učili od malih nogu...ono...generalka prije Božića i prije Uskrsa... a ja ništa...Pokušavam očistit svoju nutrinu...mislim da je to smisao tog čišćenja pred Uskrs...samo su to ljudi pogrešno godinama primjenjivali...
Doduše...izbacila sam stare novine... i to je sve - što sam danas uradila ekstra !A i Marija mi je dala ruke...pomogla mi je - ona je izrezivala sa škaricama što bi sve u trgovini kupila...čokoladu,coca-colu,napolitanku,sok,pa još jedan gusti,pa čipi-čips...da i mineralnu ...Mineralnu?
-Ante,hoćeš li molim te otić do trgovine kad budeš mogao kupit mineralnu?
Hoće.Odmah.Uzme 50 kuna i otiđe.Prođe 20 min,a njega nema.Ja s Marijom u poslu i razmišljam kako ću se sad obut i otić vanka tražit nešto sa Antom...A Ante ulazi u stan i kaže-
-Pao sam i izgubio novce!..a ja se već obuvam.
-Jesi se udario?- nije samo se malo zglibao...
Pođemo mi do mjesta di je pao i tražimo...Pao je dečko jer je pošao do trgovine "kraćim strmim i klizavim putem" i poskliznuo se i pao ...htio je što prije i što brže kupiti mineralnu i donijeti je kući... Novca nigdje...vjetar puše,svi papirići i papiri na mjestu stoje,ali love nema nigdje...Ne možeš vjerovat!
- Nema veze,zaboravi...bolje da si izgubio 50 kuna ,a naučio životnu lekciju,nego da si tako danas sutra izgubio puno više...Sad znaš kako se pada kad se ne misli glavom.Hajdemo doma...
Kad smo došli kući ispričali smo suprugu da nismo našli lovu.On je kasnije išao vanka i otišao do tog mjesta i odmah pronašao novce. Kad ih je donio kući mislili smo oboje da nas vara,jer smo doslovno sve prebrali...Nije bitna lova niti koliko je bilo...od nje smo se oprostili...jer ćemo tih 50 kuna darivat...

- Da,ponekad je kraći put samo naizgled brži i bolji ,jer smo izgubili 40 minuta umjesto da si krenuo malo dužim i sigurnijim putem i donio mineralnu za deset minuta i ostatak novca...

Dali je shvatio? Ne znam...vrijeme će pokazati...

A moj Gospodin na malenom magarčiću okružen svijetom koji mu kliče i maše palminim granama...

Sjedim na balkonu i gledam prolaznike...
Svak nosi svoj teret životnih briga i problema i svak negdi žuri...meni se ne žuri... moj posao su moja djeca.
Neki su zabrinuti,neki tužni,drugi pak veseli ...a najljepša su ipak djeca.Kako nam pođe za rukom negdje u putu ostaviti tu spontanost i iskrenost koju nam je Bog darovao i koju smo imali pri rođenju.
Spontano smo plakali kad smo bili gladni,mokri...kada nam je bilo hladno ili pak pretoplo.Kao mali volili smo topla nasmješena lica ,a od mrzovoljnih ljudi smo spontano bježali...Onda smo rasli i tu iskrenost i spontanost smo izgubili...Naučili smo glumiti...smješimo se i kad nam nije do smjeha,i plačemo kad nam poslovno trebaju suze...
A Isus nam kaže - budite kao djeca...Jel on to misli da prestanemo glumit ? Da budemo ono što jesmo i onakvi kakvi jesmo ... Da ne stvaramo od sebe idole i da li on to kaže da ,već postoji sunce oko kojeg se okreće zemlja?
Ali kako ponovno biti dijete ?
Učeći biti veliki , "putem" odrastanja ... zaboravili smo što znači riječ kleknuti...i to nam je teško.Teško nam je saviti koljeno i spustiti se na razinu djeteta ... jer samo sa visine djeteta možemo pravilno promatrati svijet-spontani iskreni i bez glume!

Danas smo pisale po dva slova zajedno u slovaricu ... MA , TA , DA ...itd. Dobro joj ide ...
Nastavile smo sa bojankom... ponudila sam joj pastelne i drvene bojice.Izabrala je pastelne.Obojila je tri slike u jednoj bojanki gdje ima već predložak za boje i to veoma brzo.Nakon toga sam joj ponudila bojanku o maloj sireni.Tu su slike bez ikakvog predloška.Zastala je ,a onda okrenula na naslovnu stranicu koja je u boji i po toj naslovnoj odabrala koje će boje uzeti i obojiti malu sirenu.
Na kraju je počela napokon upirat malo jače sa bojom...vjerojatno je skužila da boja ljepše ostaje i da je vidljivija kad se upire.Inače drži i olovku slabo tako da joj se napisano slabo vidi.
Prije ručka je postavila stol , čaše,tanjuri ,pribor...
Pokupila je sude nakon ručka, složila stoljnjak i spremila ga na njegovo mjesto u kuhinji.
Ja sam čistila staklo,a ona ekran od računala...I to je sve,što je radila danas.

Ivan se zanima za obiteljske albume...vadi slike,gleda ... i igra se sa figuricama iz kinder jaja.

...

Teletabisi

Marija... danas se igrala sa bratom - lovili su se po stanu, i dok ga lovila, smijala se...Smijao se i Ivan - Mariji. Ali su se prije toga - posvađali - Žele obadvoje u isto vrijeme sjesti za računalo.Obično Ivan uleti kao hajduk k njoj i hoće je na silu dići sa stolice.I onda se čuje iz sobe klapanje,tišina i onda se prolomi Marijin glas - TATA...Ja se i suprug pogledamo,a onda se ponovno prolomi isti poziv - TATA.
- Je Marija te zove da joj pomogneš...
Onda suprug ode i smiri situaciju...izvede Ivana,koji onda dođe k mami...Malo zaplače,i otpili me nakon što dobije utjehu...

I naučila je "napokon" rasporediti tanjure na stol.Sa raspoređivanjem pribora još smo na vi....Danas je šnicel rezala sama ...

Ante je dobio osip...ništa strašno...malo po stomaku nekakve sitne točkice...vidit ćemo do sutra,i ako se ne povuče-u doktora.

Danas je Ivan išao u šetnju sa tatom i Marijom.Otišli su u grad ,kupili njegove omiljene fornete i vratili se kući.Sve isto kao i prije...samo što je danas momak išao veliki dio puta sam - nije ga tata držao za ruku,a nije bježao niti se trebalo derat da se zaustavi.Inače je brz...ko munja,da ga uspit zadržat na pravcu oborio bi državni rekord.Zato ga ja uvijek kad šetamo čvrsto držim za ruku,jer ako kidne,ja ga nikako ne mogu stignit.A ako ga zoveš - ne zaustavlja se....

Kad su se vratili njih troje iz šetnje....užinali su i onda smo otišli u trgovinu,po namirnice.
Marija i kolica...uvijek testira koliko toga može utrpat ,a da mi ne skužimo...hehehehe Ali šta je je,uvijek uzima po tri - za sebe,i svoja dva brata.U trgovini mi je tata demonstrirao Ivanovu slobodu - i bilo je super...bit s njima u trgovini i gledat u njihove male pozadine.A Ivan...sve dira,pipka materijale i zna točno di stoji polica sa eurokremom.

Na kasi,Marija uz tatu vadi iz kolica i stavlja na pokretnu traku.Ivan prolazi samnom na drugu stranu i stavljamo zajedno u vrećice. Spremili smo i dvije laganije,jednu njemu,a drugu seki.
Marija bi svoju donila do stana da Ivan nije od silnog okretanja i treskanja sa vrećicom prouzročio njeno kidanje i istresanje sadržaja na trotoar.Skupili smo Ivanove sitnice i stavili u Marijinu, a sve zajedno sam onda ja donila doma.Nije fer da ona nosi i svoje i njegovo.

Kad smo ispraznili vrećice i spremili njihov sadržaj od vitrina do frižidera... krenuli smo svi zajedno pred Antu,a onda smo napravili veliki krug i vratili se doma.

Stara pjesma ... Dali znaš da te volim
dugo nisam znao to
sada želim da ti priznam
i molim te da
mi vjeruješ to...

Joj što sam "stara"...i kako to vrijeme leti... imam osjećaj da sam još jučer sjedila u školskoj klupi i razmišljala koji ću smjer upisat u srednjoj ...pa faks ... rat mi je poremetio planove...I nije ih samo meni poremetio ... svima nama je taj rat poremetio planove .
Sad se mogu pitat - što bi bilo da je bilo...Otišla bi u Zagreb na faks... možda bi ostala gore...možda ne bih... sve u svemu - žao mi je što nam se svima dogodio rat... ali , mislim da kad bih mogla birati sve ponovno ,da bih sve uradila isto.
Jedino što bih promjenila jest taj rat.Njega bih da mogu izbrisala...

Te situacije neke lijepe ,a neke pak ružne...oblikuju naše osjećaje,ideje,želje i ljubavi.
I onda smo na kraju puta zadovoljni samo -ako smo živili svoj život,a žalosni jer smo toliko puta propuštali živiti svoj ,jer smo živili tuđi.

Ja sam mama - klasa optimist ... ne treba mi dobar matematičar ako se ne zna obući ili pokazati da je gladan...ja zagovaram ovaj drugi dio nauštrb ovog prvog..tako da me roditelji djece s teškoćama gledaju " čudno".
A roditelji "zdrave" djece se čude kako ne forsiram da pronađu svoje sakrivene talente za matematiku ili za slikanje....

Šta ću...kad san takva...čudna!

Ponekad i samo jedna lijepa riječ i jedan veliki osmjeh mogu učiniti puno...Jer recimo za taj svijet da postoji nisam znala dok me životne okolnosti nisu dovele do toga da budem dio njih ... To je svijet u svijetu - od izolacije do osude,bračnih problema,ne imaštine...Nekad i sama ne znam što reći ili uraditi da bi tim ljudima pokazala da se može živjeti sa nekim problemima i bez tableta za smirenje....

...jer sva su ljudska srca osjetljiva,gladna ljubavi ,pažnje i brige...


To su osjetljiva djeca,iskrena,spontana...predivna djeca koja su puna straha - boje se...za njih smo mi glumci , prevaranti slatkorječivi ... oni nas kad gledaju mi smo njima čudni ljudi...ne shvaćaju kako možemo živit i glumit jedni drugima iz dana u dan...

Oni nas kad gledaju...- mi smo njima "ZLOČESTI" i pokoji put im u vidokrug uleti neko spontano iskreno stvorenje koje ih ne gleda kao čudake - već kao ljude,a oni to osjete.

Mene su moji anđeli naučili promatrati ... jer promatrajući njih ... kroz jednu drugačiju boju se promatra svijet koji nas okružuje... jer da bi pristupio k njima i da bi bio prihvaćen - moraš odbaciti sve ono čega se oni boje - a najviše se boje lažnih dvoličnih ljudi koji im mogu povrijediti srce. Jer su "cijepljeni" od glume ... - zato su oni - posebna djeca.

snažno disanje je dovoljno da uhvati nepovezane važne
lude misli
radije prosuđivanje bez dubljeg objektiviteta
snažno voljeti nije loš običaj ali je pogrešno razmišljati
kako biti ljubljen
nažalost mi autisti ne poznajemo takva razmišljanja
mi instiktivno upozoravamo sigurno je jednostavno
upotrebljavati često ponavljanje
uistinu snažno žudimo da zabavljamo ljude tako da ih
izbacimo iz mira sve do bjesnila
biti ljubazan bez razmišljanja zahtijeva snažnu okovanost
ovog instiktivnoga svojeglavoga držanja
nešto pomaže ohrabrujuća srdačna riječ
kako si jednom jednostavno sigurno tako neposredno potpuno
promišljeno rekla
mogao bih interpretirati jednostavnu važnu pjesmu
osamljen i nijem čovjek ovisan je o ohrabrenjima
jedna jedina riječ izrečena s ljubavlju može zacijeliti bezbrojne rane
jedan ljubazan pogled djeluje snažno i bez riječi
smatram štoviše da pogled očiju izražava dio karaktera
jednog čovjeka
uistinu dražesno je uvijek samo dijete jonas
no ubuduće ću ja pripaziti kako ljudi tako dobacuju
tajnovite poglede
jednom sam doživio u podzemnoj željezinci kako me jedna žena s ljubavlju pogledala
bilo je toliko lijepo da često sretan u vjeri mislim o tome i
to nikada neću zaboraviti
ali mnoge poglede je teško podnijeti i izazivaju u meni
neizmjernu tugu

9.2.96. Birger Sellin

znaš li ti da me boli trubljenje autajesi li znala kako isto boli kad se isprobavaju mikrofoni jednostavno te zbune i
drugi mi šumovi izazivaju bol zbog glupavih zabava koje
priređuju odgojitelji i drugi pravi izabranici oni govore
bez veze
glasan i bezvezan govor me boli

6.2.92

ne trpim da se uistinu glupi razgovori vode o meni
na primjer baka uvijek govori kakvu vi muku imate i kako
sam ja zločest
malo sam i ljut što se dankward ne suprotstavi jednostavna rečenica bila bi dovoljna
jedan bi otac jako morao braniti svoju djecu kao što su jaki
takozvani junaci
ja se uopće ne mogu veseliti ova ljutnja me uvijek razbjesni
radije bih bio mrtav
život u tim mukama nije moguće izdržati
ja mrzim sve ljude

25.12.91 Birger Sellin

što više želiš
da živim bez pomoći ili da postanem samostalan
onda i ti moraš više od mene zahtkevati
naprimjer kad idemo u kupovinu ja želim platiti sam
bedasto ja sam malo lud
jednom sam išao van jesti i nisam znao kako ću platiti
tek sada shvaćam kako malo znam o svakidašnjem životu
pitanje : ZAŠTO SE TI SADA GRIZEŠ ?
ne činiš li i ti nešto što mi šteti naprimjer daješ me u dom
govorim besmislice bojim se
želim znati putujemo li mi
bio sam tako zdvojan jer sam danas čuo kako bih trebao
zauvijek biti u jednom domu za autiste
tamo sam pokopan i totalno osamljen
čeznem da živim sa što manje pomoći
sve će učiniti za to
spreman sam s autizmom okončati
uništit ću ga

23.9.92 Birger Sellin

ponovno se trudim da budem prihvaćen u ljubazno ljudsko društvo da me svi mogu prihvatiti
bit ću primjer mladima svih dolazećih budućih generacija
i prema meni će se orijentirati kompletno čovječanstvo
glupost ja sam autističan
drugi su to
oni su pritisnuti brojnim propisima o odgoju
odvratni običajni zakoni i moralna pravila

13.6.96. Birger Seellin

Cvijeće, satovi i jedan medo !

Zaista ,kažem vam,ako ponovno ne postanete kao mala djeca,sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Koje dijete može odolit fornetima , još kad su topli ...
Ima jedno i zove se Marija.Ni čut.
- Ajde Marija zini i probaj...- i uspijen joj uvalit komadić.Lice joj se izobličilo nebi da sam joj uvalila žlicu kvasine.
Uvalim joj u ruku ostatak forneta i pravim se da ne vidim kao se misli što će s njim...Nakon nekog vremena opet odlomim komadić i uvalim joj ga u usta...Izraz lica je ponovno bio isti...

I tako dok smo hodali dođemo do picerije...Ante hoće komad.
- Marija,hoćeš ti picu?
Ništa...
- Marija,hoćeš li i ti picu?
Potrefilo nam se da je prodavačica okrenula glavu i poslužila jednu curicu unutar trgovine( mi smo bili na ulici ) I dok se ona zabavila s njom,a mi čekali, mene Marija gurne.Pogledam je ,a ona mi u ruku počne gurat fornet i reče
- NEĆU TO ...
- Nećeš , dobro...
Uzela sam fornet i naručila dva komada pice...jedan s kečapom za Antu ,a drugi bez za Mariju.

Danas smo izašli svi zajedno vanka...Prvo je tata odveo Ivana u vrtić ,a u međuvremenu smo se nas troje spremili i kao sačekat ćemo ga doma.I onda me muž pozvao na mobitel i rekao da silazimo pa ćemo se nać na pola puta...- Može!

Pođemo mi,a Ante puhne Mariji u lice.Ovoj zasmeta i gurne ga,a Ante opet... i tako dok Marija nije šiznila i pukla ga nogom.Onda se veliki braco počeo smijat,a cura je tek tada šiznila i... okrenila ljutnju prema - mami.Jer mama je sve gledala i dopustila Anti da joj puše u lice...A Ante se samo htio s njom igrat.
I dok sam ja Mariji objašnjavala da se Ante s njom samo zeza... nisam ni skužila lokvu blata pred sobom i ugazim punim.Sreća u nesreći je bila ta da je gliba bilo svega tri četri cm.Ali pošpricala sam i Mariju i njene nove cipele.Sad se naljutila jer se zglibala.Sjeli smo na zidić i počeli je čistit.Prestala se ljutit kad je vidila da su se cipele lako očistile .
U međuvremenu sam ugledala supruga ...
-Eno ga...- prije je Marija skočila sa zidića nego ja i Ante.Pošli smo prema tati,i nije je trebalo vuć da ide jer cura ...je bila ljuta.
Čim je došla do tate pustila je moju ruku i uhvatila njega...Ispričam ja njemu na brzinu što se dogodilo i kako sam se zglibala , a cura se počne smijat... Hm...