Ja sam mama - klasa optimist ... ne treba mi dobar matematičar ako se ne zna obući ili pokazati da je gladan...ja zagovaram ovaj drugi dio nauštrb ovog prvog..tako da me roditelji djece s teškoćama gledaju " čudno".
A roditelji "zdrave" djece se čude kako ne forsiram da pronađu svoje sakrivene talente za matematiku ili za slikanje....

Šta ću...kad san takva...čudna!

Ponekad i samo jedna lijepa riječ i jedan veliki osmjeh mogu učiniti puno...Jer recimo za taj svijet da postoji nisam znala dok me životne okolnosti nisu dovele do toga da budem dio njih ... To je svijet u svijetu - od izolacije do osude,bračnih problema,ne imaštine...Nekad i sama ne znam što reći ili uraditi da bi tim ljudima pokazala da se može živjeti sa nekim problemima i bez tableta za smirenje....

...jer sva su ljudska srca osjetljiva,gladna ljubavi ,pažnje i brige...


To su osjetljiva djeca,iskrena,spontana...predivna djeca koja su puna straha - boje se...za njih smo mi glumci , prevaranti slatkorječivi ... oni nas kad gledaju mi smo njima čudni ljudi...ne shvaćaju kako možemo živit i glumit jedni drugima iz dana u dan...

Oni nas kad gledaju...- mi smo njima "ZLOČESTI" i pokoji put im u vidokrug uleti neko spontano iskreno stvorenje koje ih ne gleda kao čudake - već kao ljude,a oni to osjete.

Mene su moji anđeli naučili promatrati ... jer promatrajući njih ... kroz jednu drugačiju boju se promatra svijet koji nas okružuje... jer da bi pristupio k njima i da bi bio prihvaćen - moraš odbaciti sve ono čega se oni boje - a najviše se boje lažnih dvoličnih ljudi koji im mogu povrijediti srce. Jer su "cijepljeni" od glume ... - zato su oni - posebna djeca.