Ne mogu odolit...

Nema ga još se ne vraća... vjerojatno ga više nećemo vidit.Sto posto je negdi ostavio kosti...

Cuca...

Zaustavili smo se u slastičarnici na povratku kući... Rekao nam Ante da mu kupimo jednu bombicu od kokosa.
I kažemo prodavačici za bombicu i ona nas upita -
-Još nešto?
Ivan se primakao pultu ,a iza stakla mu se smješkaju breskvice....
- Dajte nam još deset breskvica - reče suprug gledajući u rafaello kuglce - i još ovih oko desetak komada...
Ivan obožava i breskvice i kuglice,a Marija od svih mogućih kolača jede - ništa!

Zato je curetak gledao vanka na vrata,gdje je upravo ulazila mlada mama sa bebom u kolicim od kojih 7-8 mjeseci .A beba ima cucu u ustima ...
Suprug plaća kolače,uzima vrećicu - a u isto vrijeme Marija pođe prema bebi.
- Marija, NE diraj bebu !
Zašto ovo...zato jer Marija nije htjela dirati bebu u kolicima već CUCU .Da je nismo zaustavili uzela bi bebi cucu iz usta i ...
No , Marija se zaustavila .

- A zašto da je ne dira...pa neće se beba otopit! - kaže nama bebina mama
Ja sam ostala iznenađena,a i suprug.Obično bi nam se dogodilo da nas kritiziraju ako bi Marija dirala nečiju bebu ,a još ako bi okinila cucu...

A ova žena sad kritizira nas jer ne damo Mariji da dodirne njezino dijete.
- Ma nebi ona dirala bebu gospođo već cucu bi joj uzela...- reče suprug
- Pa što ima veze...ima cuca još...Jučer sam se svađala sa jednim mladim tatom zato jer je moje dijete dodirnulo njegovo...ne bi da mu je mala od zlata.Pa što će joj bit ako je netko dodirne...Samo pravi invalida od djeteta...Neka je mala dodirne ako želi.

A moja Marija , dite milo,sva se raznježila ,malo je dodirnula i nije joj uzela CUCU.

Danas smo se umorili.....Hodali smo pješke do Ivanova vrtića i nazad,a u međuvremenu mantanje po gradu dok je Ivan bio u vrtiću - potraga za velikim patikama...

Marija je išla sa nama ,a kad Marija ide vanka to je ludilo...Ajde Marija se ponovi puno,puno puta...i ona polako...njoj se ne žuri.Pa je žulja ovo,smeta ono,pa bi malo sjela...
I dođemo u trgoviniu kućnih ljubimaca...Puno ribica u akvarijima i Marijin nos na staklu.
Oduševljeno je gledala kako se raznorazne vrste ribica kupaju...,a kanarinci nam u međuvremenu pjevaju.
Mene su privukli hrčci ...koma su.Bilo je i malih zečeva,i svi su spavali.
Sve smo ribice pregledali...drukčije i nije moglo bit .

Izašli smo iz trgovine i susreli jednog poznanika jedno pedeset metara od trgovine na velikom za promet zabranjenom trgu i zaustavili se.
Pozdravljanje,upiti i tako mala razmjena informacija i sve super .Cura mirna i strpljivo čeka da tata završi razgovor...koji se otegnuo.I Marija pođe natrag prema trgovini...I onda smo se nas dvije počele lovat i igrat...
I onda je skužila da je tata završio i pošle smo k njemu ,a meni moja cura kaže :
- Ide..
Ja njoj - Ide? A tko ide?
- Marija ide.
I otišli smo dalje ...
-Marija hoćeš žvaku ?
- NE.


I ide li to sve skupa nama - Hvala Bogu ide.

ruže ...

Nakon jučerašnjeg "otvaranja" sezone kupanja... trk,buć,šljap....šljap.....šljap...ulazimo mi u stan.Naravno,odmah skidanje,i tuširanje i brisanje i utopljavanje......

A patike... njih smo ražentali ...više puta.Međutim , vrijeme - no sanšajn , no vind - nema sušit.
Ma ja ću njih u sušilicu uvalit...
A ,moj muž meni- ma di ćeš patike u sušilicu.
Ma evo oću... pa valjda se mogu patike osušit u sušilici?????

I osušile su se ...i stisle se...nisu puno,malo,al dovoljno.

U trgovinu po nove... a,u trgovini...

Ja patiku malome na nogu,a on je skida...pa jedne,pa druge...pa treće ... pa oće ić ća...Pa ja očajna,pa prodavačica hvata maglu,pa se vrati...pa dajte mi neke što nemaju čičak...

A moj Ivane...pa šta bi ti? - stala ja iznad njega i pitam.
Mali ustane sa klupice i rukom uzme kožnu patiku tamno crvene i bež boje,sjedne i pođe obut na nogu.

Super...tete imate broj 36?
Ne.Te nemaju broja....Šta sad...mislim ja i prebirem pogledom po policama...i zaustavim pogled na bež kožnim patikama - to je to.
Uzmem i pokažem Ivanu,a on je uzme i počne obuvat.-Dajte nam broj 36.
Obuli smo ih odmah , i onda je Ivan obletio počasni krug i zadovoljno sjeo čekajući da seka isproba sebi cipele.
Zadovoljan Ivan,zadovoljna mama i zadovoljna teta prodavačica koju smo zbilja namučili - veliko hvala.

Danas smo bile u šetnji... ja,Marija i Goge ...sve do mora... obična šetnja...malo vike i zivkanja i sve u svemu super.Njupamo kokice i sunčamo lice ...

l onda je došao Ivan...doveo ga tata ravno iz vrtića... tup,tup ,tup s noge na nogu,kamen u ruku i fijuuuu...
Pa još jedan... al nisu problem ti kamenčići koji letaju u pravcu mora.Problem su stijene koje stoje između njega i mora.
Pođemo zato još niz obalu i dođemo do šljunčane plaže.Nema straha,ako i padne,pada na kamenčiće...
I gledan ja u Ivana i kontan...sto posto će uletit u more...I kažen Gogi - Sad ćeš vidit...čim skuži sekund da ga ćaća ne motri ,uletit će u more.
Meni Goge - neće valjda???
A evo ,sad ćeš vidit...

I vidili smo... u trenutku je moj mališko potrčao niz plažu i onako po inerciji uletio u more...i zagazio ,pa još dalje gazi i zovnu ga ćaća....Sreća da ga zovnio jer bi otišao do Hvara,kako se zaletio. A čuva ga ćaća..."A neš ti ,mali zna plivat!" - kaže on

Ma neš ti...sreća da se skvasio samo do guze...možda prođe i lišo sa preladom.

još jedna...

piše se završna riječ dragi čitatelju
ja vam se zahvaljujem da ste sasvim do kraja uspjeli strpljivo čitati moja izlaganja
vi griješite ako mislite da sam ja velika ličnost
ja sam samo ljudska prilika bez sebe koja je istupila iz tamnog autističnog svijeta da bi se s ljudima vašeg kova uhvatila u kontakt
ali ja ne mogu sudjelovati u vašem životu jer sam još zarobljen u mojem svijetu
još uvijek tražim put do vas koji ste vani
čeznem da radim bitne stvari i mučim se kao netko tko ima šanse da se riješi zatvora
pisanje je moj prvi korak iz drugog svijeta i samo me raduje da je iz toga nastala knjiga
želim vam jednostavan ali iznutra zdrav ljubavlju silno bogat život
vaš tamni nikakav čovjek birger

Birger Sellin - poruke iz jednog autističnog zatvora

Njišući ih ni vjetar ne razlikuje što je leptir ,a što cvijet.

Nije bilo kiše i polja su bila spržena i smeđa,a žito je poleglo zbog žege.Ljudi su bili zabrinuti i razdražljivi dok su promatrali nebo tražeći neki znak koji će donijeti spas.Sušni dani pretvorili su se u tjedne.Kiša nikako da stigne.
Svećenici mjesnih crkava pozvali su stanovništvo da slijedeće subote dođe na mjesni trg na jednosatnu molitvu.Svakoga su zamolili da sa sobom donese neki simbol vjere koji će im pomoći u molitvi.
Te subote,točno u podne,ljudi su se odazvali u velikom broju,ispunjavajući trg zabrinutim licima i srcima punim nade.Svećenici su bili dirnuti vidjevši ljude kako mole držeći u sklopljenim rukama razne predmete:vjerske knjige,križeve ,krunice...
Nakon sat vremena,kao na neki tajanstveni mig,polako je počela padati kiša.Veseli povici začuli su se iz gomile dok su ljudi u znak zahvalnosti i slave visoko podignuli donesene predmete.
Usred gomile pojavio se jedan predmet koji je zasjenio sve ostale:
mala devetogodišnja djevojčica donijela je sa sobom kišobran.

Laverne W.Hall

Srce ima razloge koje um ne može shvatiti...

Veliku ljubav obično pokazuju oni koji redovito čine mala dobra djela....

"Sebi si nas stvorio,o Bože,
i nemirno je srce naše,
dok se ne umiri u Tebi."

Sveti Augustin

Ante je danas učio,učio i opet učio.
Jeo i trenirao...i na kraju navukla ga sestra da zajedno pušu u balone i puštaju ih da zvižde po sobi...

U petak navečer se prikazuje "Titanik"...njegov omiljeni film...

Smijala se napuhanom balonu kojeg bi onda pustila da zviždi po sobi...
Smijala se bratu koji je šiznio kad je vidio papiriće od čokolade,
Smijala se majki i sebi u ogledalu dok se češljala,
Smijala se ručku...skuhala mama nešto što cura obožava...pa onda trpa i trpa i na kraju ostane pun tanjur ,a cura više ne može zinit,
Smijala se kad je majka skontala da je cura napisala....doduše traljavo...slova .To je iizgledalo otprilike ovako A A A A AA---------------- i onda crta do kraja.Ona je odradila posao....
Smijala se kad sam joj uvalila bebu u krevet i rekla laku noć...

Dan je sve u svemu bio smješan.


I evo još jedan Marijin crtež

Danas je moj mali veliki dječak testirao granicu dokle može ići ...i kod mame i kako sam čula i kod tete u vrtiću.
I to je dobro...ne dobro već super... To je svijest za svijet koji ga okružuje.

Toga prije nije bilo....to nije korak već skok.

A kad je stigao iz vrtića...našao je papire od kinder čokolade....sestra je sve ponjupala i guštala je kako se on naljutio...I onda je bijes trebalo usmjerit na nešto drugo.A to nešto je bio eurokrem.Jedna mala fetica omiljenog slatkog namaza i storija sa čokoladom je otišla u prošlost.

Pipkali smo se danas koliko može skočiti moj mališko i večeras smo pronašli granicu,napravili sporazum,popili po čašu mlijeka i otišao je u krevet bez scena.
Još jedan uspjeh.

Osjećam kako se veliki krugovi njegove trke smanjuju na sve manje i manje krugove ...I to je dobro...

Ručamo jučer...i kao i obično,trebaš sto puta reć - jedi...Marija jede polako,a Ivan satare sve nabrzinu...I onda Marija sjedi za stolom i sjedi,i sjedi.....i sjedi...

No jučer je bilo nešto novo.
Jučer su izvodili - generalno oko svega...I kad više nisam znala šta bi im rekla izvalim ja njima -Rodit ću sebi bebu koja me neće zezat ....eto vam sad na!

Marija me pogledala i počela se smijat...a Ivan...stao,pogledao me i ..........počeo plakat.
Plače mali veliki Ivan...ja šutim.
Nisam mogla vjerovat da su to suze izazvane mojim riječima...
Dobro-rekoh-neću rodit bebu , ali nemoj me zezat ...budi dobar.Sjedi sad i pojedi ,a onda u vrtić.

Vjerovali ili ne...pojeo,obukao se i otišao u vrtić...bez scena.Kad ga je tata pokupio...teta mu rekla da je sve slušao i da je radio sve što mu je dala...

Jeli to moj mali veliki Ivan ?


A danas sam dobila pravi zagrljaj...uhvatio me rukicama za leđa i stisnuo...

evo još jedne...baloni,bomboni...

Pada kiša...Kad kiša pada najljepše se spava.

I stiglo nam je kalendarski proljeće...a di su laste?

Samo da bude još jedna dobra marćana bura... Tri bure u trećen misecu - dobro,dugo i toplo ljeto.
Nema bure nema ni dobra ljeta...



E dobio je Ante 5 iz glazbenog...naučio je sve one silne ljestvice napamet.
Još da nauči svirat...Nije bitno ,jel tako...al i to je ocjena koja ulazi u prosjek...pa ti nemoj svirat!
Zato sviraj Ante...ne zbog ocjene - već zbog prosjeka... a di ode djetinstvo? U vjetar ...

Kad sudite o ljudima,nemate vremena voljeti ih.

Majka Tereza

Ispao zub Mariji ... našao ga Ante na tepihu i to kad je zabio nos do poda kako bi odradio sklekove.
Petica...eto ga..sad nam barba zubar može samo vižitat ove šestice ako bude štogod na njima.Kao invalid se morala upisat za zubara,i čekamo ima već godina i 4 mjeseca...u međuvremenu je sve kvarno poispadalo vanka.Sad se samo nadam da ce curetak počet i normalnije jest hranu.Prije je sve gurala na drugu stranu i pravila brdo u ustima.
A Ivanov zub je ispao u srijedu ili četvrtak...našli smo ga...isto položenog na tepihu .

Mišić došo,donio i odnio...

Molio sam Boga da mi da snage za velika postignuća,
a bio sam slab,kako bih naučio ponizno slušati.
Molio sam za zdravlje,kako bih učinio još veće stvari,
a bio sam bolestan,kako bih bio bolji.
Tražio sam bogatstvo,da bih bio sretan,
a bio sam siromah,kako bih bio mudriji.
Tražio sam moć da mi se ljudi dive,
a nisam je dobio,kako bih osjetio da mi treba Bog.
Sve sam tražio kako bih uživao u životu,
a dobio sam život,kako bih uživao u svemu.
Nisam dobio ništa što sam tražio-
ali sve čemu sam se nadao.

nepoznati autor

Nek ti svi putevi pođu u susret:
Vjetar nek ti uvijek puše u leđa,
Sunce nek ti grije lice,
Blaga kiša nek natapa tvoja polja,
A dok se ponovno ne sretnemo,

Nek te čuva Božija ruka.

« Shvati, sine Moj, da tvoje srce pripada samo Meni i da se ono na taj način izlijeva van čitavom čovječanstvu. Nema veće ljubavi od te. Nebrojene duše ovise o tvojoj vjernosti. Ljubav koja te čeka u Raju, daleko nadmašuje usamljenost, koju ponekad osjećaš. Otpočini u Meni i moli i Ja ću biti tvoja snaga.»

Bližnji nam je svatko
tko nam je spreman pomoći.

Bližnji nam je svatko
kome je potrebna naša pomoć.

Ljubav je strpljiva,ljubav je dobrostiva;ljubav ne zavidi,ne hvasta se ,ne oholi se.
Nije nepristojna,ne traži svoje,ne razdražuje se,zaboravlja i prašta zlo;ne raduje se nepravdi,a raduje se istini.
Sve ispričava,sve vjeruje,svemu se nada,sve podnosi.

Prva poslanica Korinćanima 13:4-7

Zelena ...

prija deset minuta san zgotovila duuuugi tekst i onda mi se sve izbrisalo...buuuuua

i zalazak sunca

Jesam...samo mi je žao šta mi nije rekao odmah da bi volio da netko uči zajedno s njim...i da je i zbog toga štufan.Onda bi znala šta je na stvari i sve bi se riješilo prije...Sad učimo zemljopis i prirodu...zanimljivo koliko podataka sad brže usvojiš nego kad si išao u školu i kad je sve bilo tlaka.Tlaka...da i onda se čudim što je mom sinu škola tlaka!
Pa ne pada jabuka pod krušku, a osim tog ni ćaća mu nije za bacit...on je jabuka svoje vrste!

Marija ima lutku...običnu,čupavu lutku...dobila ih je toliko različitih,ali ova je glavna.Ova s njom spava u krevetu, i ova sjedi u fotelji po cijeli dan...čekajući da je Marija uzme u ruke i zamota u mali dječiji jorgančić i da je odnese na spavanje u mamin i tatin krevet...
Marija voli crtati.Nije oduševljena flomasterima,pastelnim bojama,i drvenim bojicama...Marija voli akvarel ,tempere i - crtanje na računalu.
Danas i jučer je otišla u školu,ali inače joj se neda...Počela se sada i sama češljati...sa novih je farmerki strgala šljokice.Ne sviđaju joj se.Srećom - farmerke nisu stradale jer su šljokice bile samo naljepljene.
Lipo je jela jučer i danas...

Ivanu je danas ispao zub,druga gornja dvica...Jedna mu je jedinica jedva provirila ,a druga je izišla kojih tri mm...tako da mi je sada mališko pravi pravcati krnjo bez zubića.Što je najgore...ne može dobro sad ni grist pa se ljuti .
Danas su u vrtić stigle splitske -srdelice- pa su imali mali zabavni program.Teta kaže da je bio dobar,da je uletio među dicu i da se tio igrat...
Doma je došo umoran...i iako je rano ustao ...večeras je kasno zaspao.

Glavna zabava mu je računalo i figurice od jaslica...Prošlu je zimu u trgovini skužio jaslice malecke- samo Marija,Isus i Josip i oće ih uzet.Nisam mu ih dala i naljutio se.I to dobro ,ali ne mogu mu sve što želi dat i kad želi...Rekla sam mu da će ih dobit za Božić i da treba još malo sačekat.Tada se smirio.
Kad smo stavljali jaslice pod bor Ivan je bio glavni...
Zato i sad nosa po kući figurice Marije i pastira,sa dva kralja...Poreda ih pred računalom i onda se igra...

Miki Maus I JOŠ NETKO?

Automobil sa sladoledima....njam,njam...

Čitale smo priču.Pričale.Šalile
se...Trebale bi smo spavati!
Petri se ne spava.Otvara mi
kapke prstima i rasteže osmjeh
na licu.
Uozbiljim se.
Nemoj obrisati osmjeh! - reče
mi.
Ankica Španić

Oko nekih sati noćas...kaže meni muž - "Meni se čini da mačka mjauče pred vratima..."
Otvorih vrata i ugledah MAČKU.
Aj ti moja pa pa ... zatvorim vrata i kažem mužu..." Opet ona mačka..."

mikrofoni...raznorazni...i baloni i bomboni.... oće reć da se pravi cirkus na televiziji...

nacrtala 10.3.

Marija je sa šest mjeseci doživila šok ,alergijski šok na antibiotike + cjepivo + prehlada ...nakon toga počinju česte i dugotrajne upale krajnika i ušiju....Konac djela je treći neotkriveni krajnik otklonjen tek sa 5 godina...al posljedice i traume su ostale.

Ivan se uredno razvija do 19 mjeseca kada dobiva prvu ozbiljnu prehladu...uz najbolju volju i minimalne mjesečne terapije od po dva sirupa mjesečno...na kraju je sumamed dobivao svako tri mjeseca uz amoksil,silapen i klavocin do treće godine života kada se dijagnosticirani krajnici uz ogroman treći krajnik operiraju u bolnici.

Umro balkanski "krvnik" kako kažu sa CNNa...Sad znaju odjednom tko je bio i šta je uradio...znaju i da je selidba srba iz krajine njegov scenario i politika...I onda ide spot- Croatia - dođite na naše lipo more...
A onda šta je reka Mesić naš Predsjednik , pa još malo ispovijedi jednog od preživjelih logoraša...I opet o slobi i nakon toga - Croatia - dođite na naše lipo more...

Ma pitan se ja sad nakon drugog spota... jesan lči to dobro vidila ili mi se to čini da smo odjednom jako,jako poželjni kao destinacija ....Croatia.

Kad se Marija razbolila prolila sam litre i litre suza...upirala pogled prema nebu i pitala - Zašto ...jel mora bit ovako,molim te ako može ozdravi moju curicu...

A onda se nakon dvi godine rodilo zlatno dite... i nakon 19 mjeseci radosti počeo se i on gasit...

Neki dan sam napisala da je cili štufan...ma pubertet...lako bi da jest...more ga jadi i još bi lakše bilo da su ljubavni...

Mali je štufan jer je skonta da zapravo u životu imaš puno poznanika ,a jako malo pravih i iskrenih prijatelja.
Skonto je da oni koji čine zlo uvijek se na neki način izvuku,a oni koji čine doro dobiju po nosu...
Pa je prominija ploču - i postao štufan jer to više nije bija on....
Ma svi to prolazimo...kad tad...al nažalost mnogi i dalje čine zlo onima koji im čine dobro...

Promjenila sam postavke bloga...dok drugi gledaju snimku dodjele oskara...ma daj...tko to još gleda...

Ante je pisao kontrolni iz metamatike,valjda se uspio suzdržat da nebude brzopleto napisan i predan među prvih 5...


Ivan je bio u vrtiću,a jučer je uspio sjediti oko 40 minuta na stolici i raditi grafomotoriku...Veliki pomak naprijed.
Traži da se igramo ... prisutniji je ... al nikako da skuži da se mora skinit papir sa bombona kako bi ga se pojelo... - seljo mali...


Marija je večeras plakala,velike suze...prišla sam joj i pomazila je i pitala je zašto plače...Nije mi ništa rekla..samo se počela smijat...i prestala je plakat.


Mačka još uvijek nema...

Ante pred pubertetom ...

Nešto ga muči,a neće da kaže i onda treba vadit iz njega...Neće mali da nas zamara sa svojim problemom,a ja bi se na glavu stavila samo da mi reče - u čemu je problem?

Al je zato Ivan danas "čuva" jedno dijete dok je spavalo...donio mu je medu i pokrio ga dekicom i na kraju je lega kraj njega.--SUPER
Meni ovo liči na brigu za nekoga do koga mu je stalo...

Marija nije išla u školu ni oni a ni ovi tjedan...cura se nahladila....al nije samo to...
recimo prije ure za školu,legne,nije joj kao dobro,kašljuca....jedan dan je i toplomjer sama stavila...
Ma jel to ona eskivira školu...Ma nije moguće...- JEST

Nakon što smo rekli da neće ić u školu ,i nakon kojih pola sata cura je bila na nogama....Zar je to autizam?

još jedna

Uspila san skinit dvi ,tri slike...

A ova je zbog toga što je Ante udario jednu curicu nogom...
A moj sine...zašto si udarija curicu...

Jedna me uhvatila s leđa za jaketu,a druga me počela lupat sa kišobranom...
I šta si ti nato...kako si moga to pustit da ti rade?
Pa šta ću kad su cure.
I šta je dalje bilo?
Ništa govorio sam im da prestanu,a nisan tija da mi sruši jaketu.I onda mi je puka film pa sam se itrgnio i udario ovu bližu nogom u guzicu...
I šta dalje...
Ništa,počela je plakat i otišla ća...

Pa kako razrednica zna za ovo?
Došle su sutradan na nastavu k mojoj razrednici i rekle kako sam ja nju udario.Al nisu mogle ništa jer su samnom bili moji iz razreda i sve su razrednici ispričali.
I šta razrednica?
Ništa,rekla mi je da se ja njima sto posto sviđam pa nisu znale kako će mi prić...( A ljubavi????Da nebi! )
A još sam dobro prošo,šta rade drugim muškima!!!
( A frajerice....)I šta ćete uradit?
Ništa,šta možemo uradit???

"Normalno" bi bilo ako već mora bit da se tuku njih dvojica ili njih dvije ...nije ni to uredu...al ovo...uzet kišobran i lupat drugoga -i još plakat jer joj je netko vratio...

U šta se ovaj svijet pretvorio?

Crtanje..

Danas sam gledala emisiju na tv. o anginama , o trećem krajniku i posljedicama učestalih upala...

Pojačani iscjedak iz uha,nagluhost i hiperaktivnost....tupast pogled,nerazumjevanje zahtjeva,otežano disanje,hrkanje,otežano gutanje...dobijanje hrane,učestale upale....

Mali je vadija trećega sa tri godine ... i samu operaciju je doživio jako stresno.

Utuka nas je taj mali višak.

Vani pada snijeg...

Piši Marija...napišem ja njoj cijelu stranicu slovarice....i onda slijedi natezanje...

Piši,Marija.........................piši Marija...........................piši Marija.............ops,vidi napisala je tri,četiri slova

Super....ajmo dalje..vidi ljubavi čeka nas još cijela stranica i zato ...piši Marija.

nema mu mačka...još uvijek...al se mota ženka ...ista naš Cico

Jučer smo se ponovno gledali...

sve duže i duže trajao je susret očima

Vidiš me...Bože koliko sam ti zahvalna

Jer sam danas uz pogled dobila i osmjeh...

Šta je autizam...- ludnica u glavi ...

svijet u svijetu

čovik u čoviku...

a da mi je znat kako ga sredit - razbila bi ga odma....samlila bi ga u papar...

No dobro je..imamo kontakte...zamisli kako je bilo prije kad ni tog minimalnog kontakta nije bilo.
Sad me gleda,vidi me.Možda i skuži tko sam mu ja,a možda je već skužija nego mene samo malo manta...

A netko svoje zdravo dite neće da pogleda...i šalje ga u sto nekih mista jer mu dosađiva

A ja bih da moj sin meni dosađiva i da ide u školu i da nauči pisat i čitat...da se dica druže sa njin...Nema toga-ko će znat šta autist oće,a šta neće.

Kako je brz i kako dobro trče...da ga se uspije održat na pravcu skinija bi državni rekord.

I voli pancetu...mali seljak,a sve nezna ništa.Kako zna da je panceta dobra?

Danas me Ivan pogledao...u oči...

Koliko je samo vremena prošlo otkako sam taj pogled vidila...Trenutak se otegnuo i biva sve duži...

Moje dite...moje malo predivno dite je nakon toliko vremena pogledalo mamu.

Mačka još nema...malome je jako žaoooooo...suze....a gripa se pojavila na micku koji je popapio ptičicu....
Žaoooooo mi je ali cicko može ostat vanka....tko zna što je jeo....ako je više uopće živ.
Moram zbavit novoga...zbog maloga...a i zbog Ivana.