o vjeri...
26.03.2006.
Nije bilo kiše i polja su bila spržena i smeđa,a žito je poleglo zbog žege.Ljudi su bili zabrinuti i razdražljivi dok su promatrali nebo tražeći neki znak koji će donijeti spas.Sušni dani pretvorili su se u tjedne.Kiša nikako da stigne.
Svećenici mjesnih crkava pozvali su stanovništvo da slijedeće subote dođe na mjesni trg na jednosatnu molitvu.Svakoga su zamolili da sa sobom donese neki simbol vjere koji će im pomoći u molitvi.
Te subote,točno u podne,ljudi su se odazvali u velikom broju,ispunjavajući trg zabrinutim licima i srcima punim nade.Svećenici su bili dirnuti vidjevši ljude kako mole držeći u sklopljenim rukama razne predmete:vjerske knjige,križeve ,krunice...
Nakon sat vremena,kao na neki tajanstveni mig,polako je počela padati kiša.Veseli povici začuli su se iz gomile dok su ljudi u znak zahvalnosti i slave visoko podignuli donesene predmete.
Usred gomile pojavio se jedan predmet koji je zasjenio sve ostale:
mala devetogodišnja djevojčica donijela je sa sobom kišobran.
Laverne W.Hall
komentiraj (0) * ispiši * #
