Gledala sam je večeras...po prvi put...
Film je upravo onakav kakav i treba biti... istinit...
Prijašnji prikazi su samo ulijepšana slika patnje jednog čovjeka koji iako bez grijeha na sebi odlazi na križ...Ljubav!
Kako sam ga doživjela... upravo onakav Križni put kakav sam u srcu i osjećala...ljudi su nemilosrdni kad se dočepaju osobe koja im svojim ponašanjem otkriva zloću njihovog srca...
I u onoj gomili Veronika... ne brine se zbog sebe niti plače nad njim ... daje mu ljubav... Opet ljubav!
A Šimun...ne htjede nositi...i dok je nosio Križ ljubavi... spoznaje ljubav...
A kako li je tek tužan bio kad je vidio da se od njih jedanaest samo jedan ohrabrio dati svoj život za njega...Zašto baš Ivan?
Možda zato jer ga je najviše od svih njegovih učenika ljubio... Opet ljubav!
I Marija... svjesna istine i potrebe da se ispuni istina... Žena u svijetlu može razumjeti takav put svoga sina i ostati nijema...Kako samo jedan pogled u duhu može zamijeniti pregršt jezikom izgovorenih riječi...I ponovno ljubav!
Ljubav se ispunila ... zakon se ispunio ... Život je započeo... Ljubav u zakonu i zakon u ljubavi...
Nešto što ni dan danas farizeji nikako ne mogu shvatiti...
Svi zakoni koji se ispunjuju,a u njima ljubavi nema - nisu ispunjeni,već samo odrađeni...
Post je objavljen 15.04.2006. u 00:01 sati.