zapravo sasvim običan dan...
24.04.2006.
Strah od istine,strah ... da se "klanjamo" pogrešnim stvarima...zlatnom telcu...sebi u ogledalu...
I koga se zapravo bojimo...svoje nemoći da se mjenjamo ... ili tuđe sposobnosti da mijenja...
Zašto uvijek i u svemu prvo gledamo na sebe i svoje potrebe,a tek tada razmišljamo o onima kojima trebamo...Zar nije veća ljubav kad sebično ja zamjenimo sa prekrasnim mi...Što ti mogu dati ,a što primiti ... Ispružim ti dlan ,a u njemu nema ništa osim ljubavi... možeš li je osjetiti ili ti je trebam nacrtati? Ako je nacrtam...tada ćeš je vidjeti...nećeš je osjetiti.
A ja želim da je osjetiš,ne želim je crtati...jer tek kad je osjetiš,znat ćeš što znači istinski punim srcem nekoga voljeti
komentiraj (3) * ispiši * #
