What the hell am I doing here?? I don't belong here...

petak, 19.10.2007.

I' m happy. Again. Thank you...

Imagine a future moment in your life where all your dreams come true. You know, it's the greatest moment of your life and you get to experience it with one person. Who's standing next to you?

Nas dvoje. Sami. Nigdje nikoga samo ljetna tišina.
Ležimo na travi i gledamo zvijezde. Pričamo o svemiru. O zvijezdama koje svijetle jače nego ikad prije. Ali nitko od nas nije romantičar. Samo se volimo opustiti jedan uz drugoga. Nadati se kako će sve ovo trajati vječno. Kako ćemo biti sretni zauvijek. Započinješ razgovor o totalno besmislenoj temi. U početku me ne zanima, samo gledam u tvoje sjajne oči. Poput sunca kažem ti. Ljutiš se jer te ne slušam. Ne želiš nastaviti pa provedem pola sata nagovarajući te da ponoviš ono što si govorio. Poslušaš me, a ja se nasmiješim. Slušam tvoje riječi i shvatim da to što pričaš zapravo i nije tako besmisleno kako se činilo. Zanima me. Bojim se reći svoje mišljenje pa šutim. I to te smeta. Naposljetku uvijek kažem. Nagovoriš me. Makar se ne slažem sa tobom sviđa mi se kako uvijek imaš argumente. Ponekad ne razumijem otkuda znaš takve stvari. I više nego što bi trebao. To me fascinira…iznova. Prisjećamo se dana kada se još nismo poznavali. Kao da ne postoje. Pa mi se znamo čitav život, samo se nismo sreli. Kažeš kako ti je slatka moja nespretnost. Čak i kada sam ljuta ne mogu biti ozbiljna i napraviti nešto kako se spada. Uvijek se spetljam oko nečega. Sviđa ti se moj pogled kada sam ljuta. A ja volim tvoje tople riječi. Uvijek kažeš pravu stvar u pravom trenutku. Samo se nasmijem i poljubim te. Poput prvog puta. Ne, još i bolje. Zapalimo cigaretu. Kažem kako želim prestati. Šutiš i kažeš budemo. Ima vremena. Znam da nije tako, ali ne želim pokvariti atmosferu. Bojim se da će sve ovo nestati i da ćemo se vratiti u bolnu stvarnost. Ne bih podnijela još jedan gubitak. Stisneš me i kažeš kako se to nikada neće dogoditi.I dalje se bojim, ali uvijek uspiješ otjerati crne misli iz moje glave. Volim tvoju pozitivnost. Ponekad me samo ona održi na životu. Započnemo nešto o čemu ne želim razgovarati. Nemam snage. Poštuješ to. Sve moje glupe navike i stvari koje ne želim raditi. Obećajem ti da ćeš jednog dana saznati. Budeš. Tebi jedinome imam hrabrosti reći. I samo pred tobom mogu ispustiti suzu. Nitko drugi ne bi shvatio. Možda čak ni ti. Ali pokušavaš. Kažeš da nisam kriva i da se moralo tako dogoditi. Želim ti vjerovati, ali shvati…teško je. Možda jednog dana i budem. Ali sada je još prerano.

Kažem ti hvala.
Na čemu, pitaš me.
Što si uz mene i što me voliš...
Što se uz tebe osjećam sigurnom.
Opet sretnom...
Hvala ti.

''At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tells lies to make it throught the day. Others are just not facing the truth. Some are evil men, at war with good. And some are good, struggling with evil. Six billion people in the world, six billion souls. And sometimes...all you need is one.''

- 19:11 - Tell something... (54) - if you want... - :)

nedjelja, 14.10.2007.

Ona često razmišlja...je li mu još uvijek lijepa? Više nije sigurna, zašto je uopće treba? Pravi broj u krivo vrijeme...ostavite poruku...

Hmmmmm...
Inspiracija mi je pobjegla.
Vrijeme mi nekako brzo leti.
Post pišem na nagovor drugi.
Ali i tako nemam pametnijeg posla.
Stalno si govorim moram učit, ali nejde.
Moje misli su daleko. Nešto me smeta. Opet.
Razočarana sam. Nisam to očekivala od te osobe.
Previše mi znači.
Pisat ću kasnije o tome.
Ali ne mogu se ljutit...

Danas sam se probudila sva sretna.
Da, pucao me neki ludi smijeh.
Uživala sam u školi, zabavljajući se sa
dvije meni jako drage osobe.
Ali znala sam da taj dan neće dobro završiti...
Kao i uvijek.
Mora se nešto loše dogodit.
Uvalila sam se u fotelju kao i uvijek.
Jedem sladoled. Ne mogu stat :)
Promatram današnji dan. (nije još gotov)
Dakle, stalno mi se stvara slika onog o čemu ne želim pisat.
Čini se da je vrijeme da pišem o tome.
Prvo slika.

Dakle.
Danas me jedna osoba užasno razočarala.
Nisam to očekivala.
Ali uvijek mi se to dogodi.
Taman kada steknem povjerenje u neku osobu,
uvijek me sjebe.
Možda će netko reć da sam naivna.
Ali znam da nisam.
I jako mrzim kada mi netko laže.
Ne znam čime sam to zaslužila?!
Možda sam kriva?!
Ali bježim od tog razgovora...
Skrivam se.
Bojim se.
I sada se osjećam užasno usamljeno. Prevareno.
Mislim da bi se svi složili da nema ničeg ljepšeg
od iskrenosti u vezi.
I zašto mi onda laže??
Šta je tako teško reć tu istinu.
I znam da ću se opet skrivat. Zaobilazit tu temu.
Pitao me da li se ljutim.
Rekla sam ne. Ne mogu.
Ne mogu se ljutit na njega.
Prirastao mi je srcu. Još mi malo fali.
Samo se bojim.
Da opet ne budem povrijeđena.
I skrivam se.
Bježim. :(
Kada ću prestat s time...
Vjerojatno nikad.

Dječače zašto?!
Reci mi čime sam to zaslužila.
Sve ovo vrijeme pokušavam bit dobra.
Bolja osoba.
Prije par dana sam saznala nešto jako lijepo.
Presretna sam zbog toga.
I onda samo jedna glupa greška...
I tad moje oči postanu mokre. Jako.
Teško ih je zaustavit.
Bojim se.
Jako.
Ne želim više laži.
Mrzim ih.
Ali ono šta mi je jedna osoba rekla...
To me čini sretnom.
Zbog toga ti opraštam.
Dječače, gdje si nestao?
Vrati se...

Zapitajte se koliko ste puta bili iskretni prema samom sebi??
A sad bježi.
Možda se vrati.
Danas, sutra, jučer.
Ali smijem se. Opet

:)

- 15:42 - Tell something... (17) - if you want... - :)

subota, 06.10.2007.

I sad je dobro, mala truba svira dalje :)

Odlučio sam da te volim
nadam se da ovo nije pjesma
odlučio sam da te volim
i pustim prašinu da živi
dok je ne zaprosi vjetar
i prenese preko praga, od sada...

Mislim da je konačno vrijeme za novi post.
U zadnje vrijeme sam shvatila da sam se dosta
ulijenila što se tiče postova!!
Više mi se baš neda pisat.
Al snalazim se nakako..he, he (:

Puno se toga dogodilo u zadnje vrijeme.
Ni ne sjećam se svega.
Žao mi je što mi nije žao.
Ali život ide dalje.
Ja idem dalje.
I opet uživam.
To volim.
I zato sam sretna.
Ne mogu opisat koliko.
Smijem se. Opet.

Subota je.
Neda mi se van.
Sve je mokro i vrijeme je bezveze.
Al znam da će me momak razveselit.
Uz njega mi ostalo nije važno.
U njegovom zagrljaju sam sretna...

I sretna sam zbog produženog vikenda.
Jer znam da ću više bit s društvom. (i s dečkom)
U zadnje vrijeme mi jako fale...
Svi prijatelji.
Ali to su oni pravi prijatelji.
Volim ih.

Već postajem sama sebi dosadna.
Idem si uređivat nokte.
Kupila sam si neki fensi lak, moram ga probat.

Ja sam tu.
Pitajte.
Pričat ću.

Nešto sam htio
sada mi bježi
valjda je bilo nevažno
nešto se skriva
i tiho reži
vratit će se sigurno...

- 16:47 - Tell something... (44) - if you want... - :)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Who am I???

Whatever people say I am,
That's what I'm not...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

vas ima...

They... :)

.Sanja.
.Melita.
.Tweety.
.Igor.
.Pepy.
.Ivona.
.Marija.
.Petra.
.Ana.
.Lucija.
.Uzelka.
.Daria.
.Mala Iva.
.Suča.
.Ruby.
.Melinda.
.Over The Rainbow.
.So Far Away.
.Zoe Jane.
.Poison Ivy.
.Domenika.
.Ella.
.Ivčica.
.Megi.
.Cvitak.
.Joca.
.Mateja.
.Ivana.
.Luce.
.Sara.

Chasing Cars

We'll do it all
Everything
On our own
We don't need
Anything
Or anyone

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

I don't quite know
How to say
How I feel
Those three words
Are said too much
They're not enough

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden
that's bursting into life

Let's waste time
Chasing cars
Around our heads
I need your grace
To remind me
To find my own

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden
that's bursting into life

All that I am
All that I ever was
Is here in your perfect eyes, they're all I can see

I don't know where
Confused about
how as well
Just know that these things
will never change
for us at all

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Lana Croft

Lana je predivna, Lana je opet sva u crnom,
Lana je posebna, Lanu svi smatraju pomalo čudnom.
Ima grčki nos, ima prekrasan hod, čak i bosa,
Lanu sam sreo na hodniku knjižnice, nosila je marqueza.

Lana je nervozna,
Lana je nesigurna,
Lana je daleka,
Lana je tako... whooo
Lana je oprezna,
Lana je digla gard,
Lana je nesretna,
Lana je tako... whooo.

Na svako pitanje odgovara kao da joj nije stalo.
Izbjegava poglede, pazi da ne dodirne me niti malo.
Pričam joj o ljubavi, o "sto godina samoće"
Trudim se da se svidim, makar nešto iz nje izvučem.

Lana je nervozna,
Lana je nesigurna,
Lana je daleka,
Lana je tako... whooo
Lana je oprezna,
Lana je digla gard,
Lana je nesretna,
Lana je tako... whooo.

Lana je izašla iz duge veze, kaže da nitko ne izdrži
njene krize,
Lana umače kekse u kavu
i puši u isto vrijeme.
Vrti prstima kosu,
koljenom trese stol,
Dok joj pričam o filmovima
U kojima tipovi od takvih cura uvijek gube.

Zoo

Budim te, tiho s oprezom, svaki put si drukčija.
Promatram kako s užasom shvaćaš da si starija.
Razbit ću stakla na izlozima, polomit sva ogledala,
Sakrit brojke na kalendarima, kazaljke svih satova,
Pogledaj gdje se skupljaju, u crnim čoporima.
Cvile, stenju, ližu se mokrim njuškama.

Stat će vrijeme,
oko nas sagradit ću zid,
Točno znam koliko
dug i visok trebam
Da skrije nas od životinja.
Ugasi svjetla - privlače,
dozivaju one najljuće.
Svojim dugim antenama
provode test.

Sada molim te ustani,
Resetiraj brojilo,
Otvori oči, udahni, svijet vuče prvu ponovo.

Stat će vrijeme,
oko nas sagradit ću zid,
Točno znam koliko
dug i visok trebam
Da skrije nas od životinja.
Ugasi svjetla - privlače,
dozivaju one najljuće.
Svojim dugim antenama
provode test,
Treniraju na nama...

Loš (treća)

Reci da je ne voliš,
jednostavno je,
Pljuni te tri riječi i prestat će.
Spotičeš se o slova,
kotrljaš gluposti,
Odustaješ prelako,
nedostaje ti upornosti.

A počelo je dobro, imao si plan,
I otvorio bi s nečim kao: "sorry, nekako sam prazan..."
Ali ne voliš kad plače,
pogotovo zbog tebe,
Pa ćeš reći da si umoran,
okrivit ćeš vrijeme.

Sad bi sve odgodio,
Sad bi sve preskočio,
I opet misliš da dobro je,
Bolje je ovako.
Onda staviš sve na papir,
I izgleda u redu,
Al bejbe, ovo već treća je,
Treća je o istom.

Voliš je na silu,
vaši tate igraju šah,
Mame skupa čitaju "milu",
Čekaš znak.
Uskoro joj je rođendan,
Ne prekida se s nekim na rođendan,
A onda je i božić,
Tad je glupo, jako glupo biti sam.

Sad bi sve odgodio,
Sad bi sve preskočio,
I opet misliš da dobro je,
Bolje je ovako.
Onda staviš sve na papir,
I izgleda u redu,
Al bejbe, ovo već treća je,
Treća je o istom.

Izbrisat će tvoj broj.
Izabrat će duži put.
Da te ne sretne,
Dok prolazi kroz grad.
Jer ti si dno, ti si loš, ti si zlo.

1:1

Rekla je: on je ništa,
On je nezreli dječarac,
On je beskrilni komarac,
Jednostavno ne zna.
Daj, bit će dobro,
Njemu treba vremena,
Da mu se složi ispod tjemena,
I da spozna.

Ono što je meni jasno,
Što je tužno kod ove predstave.
Koliko si lijepa,
Čak i s tim crnim od maskare.

Zašto ne oprašta?
Zašto izigrava žrtvu?
Jer kad povučemo crtu,
Mi smo 1:1
I to uz popust.
Glupo je, ali ponos i taština,
Su dovoljni da njegova krivnja,
Uzme dopust.

Jer kad ih isproba redom,
Kad ih sve usporedi,
Neće mu biti jasno,
Kako tebe netko uopće previdi.

Ja znam da je loše,
Što smo se ikad upoznali.
Ali meni se iz ovog auta,
Nikad ne izlazi.
Nasloni glavu na mene,
Vozim te u ljubljanu.
Stat ćemo samo da uzmeš
osobnu i piđamu.

Strah me je, bojim se,
ovo nije u redu.
Nadam se, valjda nije,
nije tako strašno.

Lunapark

Prljavi strop, lava u lampi.
Čekala je dugo da budemo sami.
Na kariranom kauču,
Rekla je "skini me, molim te..."
Dobar izgovor za glupost.

Naučene radnje, mlako i sporo,
I po defaultu:
"Jel i tebi bilo dobro?"
Ma bilo je najbolje,
Bilo je odlično, fantastično
Bilo je katarzično i sve je

High life, djeca pjevaju,
Nebo se srušilo, ori se stadion.
Stao je svijet, puca vatromet,
U našu čast trči se maraton.

Sad mi se spava, vozim je kući,
Više mi se ne govori,
nek sama zaključi.
Ne, skroz sam u redu,
Nema kajanja, nema plakanja,
Zadnje "čujemo se" i sve je.

High life, djeca pjevaju,
Nebo se srušilo, ori se stadion.
Stao je svijet, puca vatromet,
U našu čast trči se maraton.

Malene brojke autoradija,
samo statika,
I kraj prijenosa...