U kojem trenutku odlučimo da je neki dan loš? Dogodili se to čim lijevom nogom dotaknemo tlo, onda kada shvatimo da je vani samo negdje 0 stupnjeva ili onda kada nam se učini da uobičajena pasta za zube ima drugačiji okus.
Kada bih rekla da je kriv samo loš dan ili nesporazum lagala bih. Loš dan mogu okrivit samo kao povod ali ne, iako se ponekad i trudim, kao uzrok.
Najveće iskušenje svake veze je svađa. Ona nas dovodi u situaciju da ako dovoljno volimo žrtvujemo ponos i ispričamo se. Ali zašto se uopće svađamo? Kod nas bi svađe počele raspravama u kojoj bi jedno ili drugo zbog nedostatka koncentracije ili kojekakvih drugih čimbenika krivo protumačili rečenice. A krivo protumačena rečenica je vodila raspravi u kojoj je svatko bio po malo u pravu ili bolje rečeno nitko nije imao pojma. U žaru svađe i želje da dokažemo da smo u pravu izvukli bi iz nekih zakopanih škrinja "one stvari koje se ne spominju".Od najmanjih mana do grešaka prošlosti.
I na kraju svađe osim pomirbe, dobili bi smo još jedan dokaz koliko nam se životni stilovi i pogledi na svijet razlikuju. Shvatili smo da možda nama razlika u godinama nije važna, ali ona će se svakodnevno pojavljivati, možda i više ako je budemo negirali...
Sjedimo na klupici...samo nas dvoje. Upravo je sunce pustilo svoje čari. Pričaš neke svoje doživljaje, al ja te ustvari, uopće ne slušam. Promatram tvoj osmijeh, tvoje oči, tvoju pozitvnost. Divim ti se. Sretna sam što te imam. Primjećuješ da te ne slušam, ali se ne ljutiš. Čvrsto me stisneš uza sebe, poljubiš me i kažeš da me voliš...
Volim te...
|