Marketing
Ona često razmišlja...je li mu još uvijek lijepa? Više nije sigurna, zašto je uopće treba? Pravi broj u krivo vrijeme...ostavite poruku...
Hmmmmm...
Inspiracija mi je pobjegla.
Vrijeme mi nekako brzo leti.
Post pišem na nagovor drugi.
Ali i tako nemam pametnijeg posla.
Stalno si govorim moram učit, ali nejde.
Moje misli su daleko. Nešto me smeta. Opet.
Razočarana sam. Nisam to očekivala od te osobe.
Previše mi znači.
Pisat ću kasnije o tome.
Ali ne mogu se ljutit...
Danas sam se probudila sva sretna.
Da, pucao me neki ludi smijeh.
Uživala sam u školi, zabavljajući se sa
dvije meni jako drage osobe.
Ali znala sam da taj dan neće dobro završiti...
Kao i uvijek.
Mora se nešto loše dogodit.
Uvalila sam se u fotelju kao i uvijek.
Jedem sladoled. Ne mogu stat :)
Promatram današnji dan. (nije još gotov)
Dakle, stalno mi se stvara slika onog o čemu ne želim pisat.
Čini se da je vrijeme da pišem o tome.
Prvo slika.
Dakle.
Danas me jedna osoba užasno razočarala.
Nisam to očekivala.
Ali uvijek mi se to dogodi.
Taman kada steknem povjerenje u neku osobu,
uvijek me sjebe.
Možda će netko reć da sam naivna.
Ali znam da nisam.
I jako mrzim kada mi netko laže.
Ne znam čime sam to zaslužila?!
Možda sam kriva?!
Ali bježim od tog razgovora...
Skrivam se.
Bojim se.
I sada se osjećam užasno usamljeno. Prevareno.
Mislim da bi se svi složili da nema ničeg ljepšeg
od iskrenosti u vezi.
I zašto mi onda laže??
Šta je tako teško reć tu istinu.
I znam da ću se opet skrivat. Zaobilazit tu temu.
Pitao me da li se ljutim.
Rekla sam ne. Ne mogu.
Ne mogu se ljutit na njega.
Prirastao mi je srcu. Još mi malo fali.
Samo se bojim.
Da opet ne budem povrijeđena.
I skrivam se.
Bježim. :(
Kada ću prestat s time...
Vjerojatno nikad.
Dječače zašto?!
Reci mi čime sam to zaslužila.
Sve ovo vrijeme pokušavam bit dobra.
Bolja osoba.
Prije par dana sam saznala nešto jako lijepo.
Presretna sam zbog toga.
I onda samo jedna glupa greška...
I tad moje oči postanu mokre. Jako.
Teško ih je zaustavit.
Bojim se.
Jako.
Ne želim više laži.
Mrzim ih.
Ali ono šta mi je jedna osoba rekla...
To me čini sretnom.
Zbog toga ti opraštam.
Dječače, gdje si nestao?
Vrati se...
Zapitajte se koliko ste puta bili iskretni prema samom sebi??
A sad bježi.
Možda se vrati.
Danas, sutra, jučer.
Ali smijem se. Opet
:)
Post je objavljen 14.10.2007. u 15:42 sati.