Obećanje...
Neke stvari se nemogu oprostiti...prvi puta sam to danas izrekla...nikada neću oprostiti. Jer sada treba opet početi iz početka, ato nije lako. Imam veliku ranu koja će zacijeliti jadnog dana...ali ostat će velik ožiljak, a to je dobro. Svaki puta kada se opustim i zaboravim on će me podsjetiti na sve...da nikada ne zaboravim i ne oprostim. Sada treba vratiti povjerenje jer je sve bilo lažno...treba početi graditi nove temelje. Nitko nezna kako će završiti...to sada vidim...Sada već manje boli, ali ostala je praznina koju treba popuniti...
"...volimo kao da ćemo vječno živjeti..."
- 20:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
petak, 25.08.2006.
Šumi, šumi....
Šumi šumi Javore
--------------------------------------------------------------------------------
Ima jedna livada, na njoj drvo javora
ono tužnu priču zna, o nesretna srca dva.
Šumi šumi javore, neka grane govore
pa nek ćuje zemlja sva, kako ljubav boljet zna.
Al' se jednom dogodi, dragi dragoj govori
ja sad moram otići, al' ću ti se vratiti.
Podno vita javora ona dragog čekala
puno ljeta proteklo on se nije vratio
Obožavam ovo pjesmu...svaki puta kada ju čujem poteku mi suze. Život nije bajka, ovo je stvarnost i teško ju je prihvatiti. Kada mi netko počne pričati da se bori protiv sebe, da se trudi ali mu ne ide to je čista laž ("tvojoj laži fina pozlata")! Ljudi su proračunata bića i nikada ne ostavljaju nešto, a da nemaju rezervu...naprimjer imam jedan sladoled koji volim ali mi se svidi onaj dugi kojeg ima moj prijatelj. Sada si ja mislim ovako: "bolje da sam što bolji s njim, da mu otkrijem slabosti i da ga upoznam što bolje pa ću ga onda srediti!" I tako prijatelj ode do dućana i zamoli svog "dragog" prijatelja da mu pričuva sladoled...sada taj "dragi, proračunati" prijatelj drži dva sladoleda i moli Boga da njegov prijatelj što duže ostane u dućanu. Za to vrijeme se prvi sladoled otopi i nestane, pa "dragi" prijatelj odluči papati onog kojeg čuva. I što sad? Ako ima sreće pojest će ga prije nego što se ovaj vrati i počet če lagat da se sladoled otopio, a ako nema dobit će šaku oko. I sada bi naš "dragi" prijatelj počeo pričat kako se on jako odupirao i kako mu je bilo teško i kako nikako nije htio pojesti taj sladoled,ali eto dogodilo se! I što je poanta? "Dragi" prijatelj je izgubio prvi sladoled, pojeo tuđi, uništio prijateljstvo (iako lažno) i još je jadan velika žrtva i teško mu je jer se on odupirao!!!!  Ma dajte...! Sami procjenite što je istina...
|
- 14:31 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
srijeda, 23.08.2006.
|
"KADA IMAŠ NEKOGA U KOGA MOŽEŠ POLOŽITI SVOJE SRCE IMAŠ SVE" 
- 13:06 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
utorak, 22.08.2006.
Evo putujem...
Evo putujem 
--------------------------------------------------------------------------------
Evo putujem, pomalo tugujem,
Pišem pisma pa ih spaljujem,
Kao potres sam, kao uragan,
Kao dušo tihi ocean.
Evo putujem, pomalo tugujem,
Pišem pisma pa ih spaljujem,
Da znaš kunem se ja ću bez tebe,
Nikad nikog dvaput ne zovem.
S tobom il' bez tebe živjeti ću,
Još ne znam kako ali smislit ću.
Prljavo Kazalište
Iz naslova je sve jasno...onima kojima je stalo sve razumiju...razumiju naslov. Gotovo je. Ljeto je gotovo...a i ne osjećam da je počelo. Vratit ću se natrag u svoj grad, tamo gdje pripadam. I sve će nestati, još malo. Ništa više nije ostalo, samo velika, hladna rupa. Ali popunit će se ona...s vremenom. Iako to nitko ne očekuje. Ovo će ostati iza mene. Još uvijek na trenutak nemogu povjerovati da me izdao i ostavio kada sam ga najviše trebala...njegov je život bajka i piva !!! I još bi mogla prešutiti neke stvari i povjerovati ali kada mu na čelu piše BOLI ME BRIGA ! A stvari i priče kao mjenjam se su lažne. Uleti neka nova ženska, neka nova prilika, bolja...i sve čemo poslati u kurac...ma promjenio sam se, nitko me ne razumije !!! Niti ne da priliku da ga netko razumije, čak me i ne zove više...niti poruku ne pošalje...Ti si mi bila sve na svijetu, nemogu živjeti bez tebe...ma naravno da možeš, upravo to pokazuješ! Dugo sam čekala i razmišljala i nadala se i molila i sve što sam mogla sam napravila........sada je na tebi red...jer ja više nisam ovdje...mah,mah
|
- 10:32 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
srijeda, 16.08.2006.
Savršenstvo...
Neke stvari jednostavno ne razumijem. Nisam takva osoba ali jedan razgovor otvorio mi je oči. Poznajem osobu koja mi je pričala o tome...o savršenstvu. Pisala je pjesme koje su stvarno bile jako dobra, toliko dobre da je odlučila potražiti pomoć jednog poznatog pjesnika da kaže svoje mišljenje. On joj je rekao da su u skladu sa modernom književnošću, da su prilično dobre i da bi ih htio objaviti u posebnoj knjizi...i što se dogodilo? Ta osoba više nikada nije napisala ni jednu jedinu pjesmu ! To baš i nije odgovor kojeg bi očekivali ? E pa u tome i je najveći problem...Kada je osoba shvatila da to što radi nije jedinstveno i savršeno već je u skladu sa ostalim pjesmama jednostavno je odustala...ako nemogu biti najbolji u tome što radim, ako nemogu to dovesti do savršenstva onda to nema smisla i volja jednostavno popusti...Znači kada stvari dođu skoro do vrha i postanu jako ozbiljne postoji mogućnos da ipak nećemo biti najbolji u tome. U tom se trenutku preplašimo i pobjegnemo...pobjegnemo od vlastitog straha...od gubitka i neuspjeha, a i ne shvaćaju da zapravo bježe od samih sebe i time automatski gube...ne samo snove nego i osobe oko sebe. Jer strah će se vratiti opet i opet sve dok ne ostanu potpuno sami i bez ikakvih snova. Već sam rekla da nerazumijem takve osobe ali ih mogu pokušat shvatit ako mi dopuste da uđem barem na kratko u njihov svijet...
"nadam se da shvaćaš što sam željela reć i da ćeš mi iskreno reći da li sam u pravu :)" ?
|
- 19:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 14.08.2006.
Kako da ga volim...
Kako ću volit to ludo more 
--------------------------------------------------------------------------------
Nisam te smila iz duše jubit
Sva sam ti dala, virovala
Svi su mi rekli da ću te izgubit
Da samo more voliš ti.
Nisam ni zna da ćeš poludit
Kad moj brod isplovi iz luke
Ni slutija nisan da će bit teško
Živit na škoju bez muške ruke.
I kako ću volit to ludo more
Kad cili mi život nešto odnosi
I dokle ću slušat vitar kroz bore
U posteji ladnoj di si mi ti
Nisam te smila iz duše jubit
Sve sam ti dala, virovala
Reka sam - mala moš se opustit
Moje te srce neće napustit.
Giuliano & Zorana
Lijepo je imati ljude kojima možeš vjerovati da će uvijek bit uz tebe, da te neće napustit. I ja sam vjerovala ljudima...i to previše. Vjerovala sam svim obećanjima...bila sam naivna. Mislila sam da ako dam sve od sebe, ako se potrudim da ću dobiti natrag ljubav ali nije bilo tako. Na vlastitoj koži sam osjetila laž, prevaru i neispunjena obećanja. Sada znam da više nikada, ali NIKADA, neću potpuno predati srce nekome dok uistinu ne pokaže da je vrijedan toga...dok ne pokaže da će se odreći nekih stvari radi mene jer sada znam da postoje ljudi koji su se odrekli svega radi ljubavi...I možda su u tom trenutku bili sami ali su u srcu imali ljubav, a to je jako važno! I zato AKO NISI SREMAN RISKIRATI I ODRICATI SE NEMOJ NI ČEKATI LJUBAV JER JE NISI NI VRIJEDAN ! Ljubav neće doć sama od sebe, niti će se vratiti sama od sebe...moraš ju zavrijediti !
|
- 14:30 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
srijeda, 09.08.2006.
Još je tu...
 Sve Jos Mirise Na Nju --------------------------------------------------------------------------------
Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu
Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim
Sve jos mirise na nju...
Sa tvojeg izvora...
U mojim venama...
Jućer sam razgovarala sa Marijom. Svi koje poznaje, do kojih mi je stalo imaju problema. Ovo ljeto je bilo dugo planirano i puno je snova i vremena uloženo u njega...puno želja i obečanja, a ništa od toga se nije ostvarilo, ništa nije ispunjeno. Više se nitko i ne trudi spasiti stvari. Nitko nema vremana ni razmislit o svemu...Ja nisam takva osoba. Ako mi je do nekoga ili nećega uistinu stalo pa valjda u jednom danu od 24 sata mogu pronaći barem jednu minutu da pokušam pomoć, da razmislim. Jadnostavno koliko se god trudila vjerovati da čovjek nema vremena za razmišljanje jednostavno mi ne ide...ne vjerujem u to. Znam da ni ja nisam svaki puta pravedna, ni da dajem svaki puta baš sve od sebe ali ipak...! Imam osjećaj da se cijeli moj svijet koji sam gradila polagano i dugo sada srušio. Ja ga želim obnoviti ali nitko nema vremena da mi pomogne...nitko. Naravno da je puno jednostavnije izlaziti van, piti, zajebavati se i jednostavno zaboraviti na probleme ali oni neće nestati. Vratit će se kada ostanemo sami, kada se društvo raziđe, kada se sve vrati na staro...ali tada će biti kasno. Tada sa sigurnošću mogu reć da smo prokockali ljeto...dva ipo mjeseca života...i to radi koga, radi čega...? Radi nečega površnog i kratkotrajnog...osobnog užitka...!
|
- 15:07 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
subota, 05.08.2006.
Korak po korak
Korak po korak
Dok hodamo gradom, korak po korak,
Reci mi duso: "Da li sam ti jos drag"?
Reci mi duso: "S kime dijelis sne"?
Stvorena Ti si samo za mene.
Dok hodamo gradom, korak po korak
I po nama pada kisa, kap, kap po kap.
Krijem ti glavu kao dijete goluba,
Skrivam te od svih muskih pogleda.
Jer ljubav je tako slijepa,
Sa tobom bih na kraj svijeta.
Korak po korak.
Svaki put kad Ti kazem:"Volim te",
Ti pobjegnes daleko od mene.
Korak po korak.
Sve je više problema u mojoj blizini. Sve se više ljudi promjenilo i ne prepoznajem ih. Toliko smo duboko ušli u mrežu svađa, laži...neznam kako sa izvući iz toga svega. Možda bi bilo najjednostavnije sve ostaviti. To je sigurno najlakše, puno lakše nego poduzeti nešto, početi graditi nove temelje. Ali nije lako opet sve graditi ispočetka, a opet nemože se pustiti da propadne sav trud koji je u to uložen. Zaboraviti sve zajedničke trenutka, smijeh, suze, zagrljaje, razgovore i sve što nas je povezivalo i činilo drugačijima od drugih...to je sve dio nas i nesmije ostati iza nas...Ako se budemo trudili i išli opet polagano, korak po korak, možda polagano počnemo vraćeti sve ono što smo sada izgubili...
"Ne za sjećanje jer bi značilo prošlost već za uspomenu, neka bude vječnost..."
|
- 14:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
| < |
kolovoz, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pjesme
 Činim pravu stvar
________________________________________
Možda dogodi se čudo
I onda uspijem prešutjeti
Teške riječi i sve grubo
Sve što ljudi govore kad se više ne vole
Možda se jednom rodi nada
I onda uspijem ti priznati
Da si najbolja do sada
A da s tobom nijedna ne može se mjeriti
Nema pravila
Tu nema pameti
Kad nastupi tišina
Mi smo dvoje ljudi što se ne mogu razumjeti
I činim pravu stvar (ne spominjem te ja)
Jezik pregrizem da ne bi opsovao
Ovaj život što ga dijelim napola
I kada poželim ja
Jezik pregrizem da ne bi opsovao
Ovaj život što ga dijelim napola
Što je moje, što je tvoje?
Tako ne mogu razmišljati
Sve smo gradili u dvoje
I sve iz temelja sad čemo podijeliti
Kome noć a kome dan?
Ne, tu nema pameti
Kad nastupi tišina
Mi smo dvoje ljudi što se ne mogu razumjeti
Gibonni
Noina arka
________________________________________
Velike vode potopit će svijet
Ja sam za nas arku gradio
Ispod moje palube
Tvoju granu masline nisam nikad vidio.
Ova noć je za mene poput arke Noine
Što od svake vrste uzeo je par.
Divlje zvijeri, lavovi, crne zmije, slonovi
I dvije lude, ja i ti.
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi duša žedna ljubavi.
Tamo gdje si ti
Tamo nikad više neću ja stanovati
Tamo nikad više neću ja, ja stanovati.
Bdije zvijezda danica ko nebeska sjenica
Bdije da ne udarim u kraj
Al do tvojih koljena neću stići nikada
Jer niti smijem, a niti znam.
Tamo gdje si ti
Tamo stanuje mi duša žedna ljubavi
Tamo gdje sam ja
Tu su zaključana vrata grada ledena.
Gibonni
 Kruna od perja
________________________________________
Odat će te koraci pred zoru
Kada dođeš mi na ispovijed
I kada prostrem pjesmu ovu
Da po njoj bosa uđeš u moj svijet
Ej, sirota moja
Ti nećeš moje kćeri rađati
Sa oba oka boje kiša
Ko što ih imamo ja i ti
Ej, sirota moja
Jer mi smo putevi bez putnika
I što to za nas znači ljubav?
Samo drugo ime poraza
Kruna od perja
Sad me kruni tvoja nevjera
Kruna od perja
Tvojoj laži fina pozlata
Kruna od perja
Sada kruni naše godine
Kruna od perja.
Gibonni
Stihovi
- "...podigni zid bezbroj godina dug tako da nemogu preko, da te ne vidim i da ne osjetim da za tebe ima, još netko, meni nepoznat..."
"...i počinješ razumit da jedno smo na vani, a drugo smo iznutra..."
"...da se opet rodiš, da možeš ispočetka, ne upoznat ove ljude koje znaš, svak je od nas bio na svoj način greška, svako od nas...jer kad se opet rodiš ko da nosiš pečat i sve što činiš ljudi pretvore u vic..."
"...Najteža stvar u životu je znati koje mostove treba prijeći, a koje treba srušiti"
"...Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah"
"...5 stvari u zivotu ne mogu se vratiti:
Kamen kada je bacen
Rijec nakon sto je recena
Mogucnost nakon sto je izgubljena
Vrijeme kada je proslo
Ljubav za koju se NE BORI"
"...Ako kažem da ne mogu
Ako posrnem ti ja
Ako saviju me kiše
Bez obzira na sve molit ću se za tebe."
| |
