Neke stvari jednostavno ne razumijem. Nisam takva osoba ali jedan razgovor otvorio mi je oči. Poznajem osobu koja mi je pričala o tome...o savršenstvu. Pisala je pjesme koje su stvarno bile jako dobra, toliko dobre da je odlučila potražiti pomoć jednog poznatog pjesnika da kaže svoje mišljenje. On joj je rekao da su u skladu sa modernom književnošću, da su prilično dobre i da bi ih htio objaviti u posebnoj knjizi...i što se dogodilo? Ta osoba više nikada nije napisala ni jednu jedinu pjesmu ! To baš i nije odgovor kojeg bi očekivali ? E pa u tome i je najveći problem...Kada je osoba shvatila da to što radi nije jedinstveno i savršeno već je u skladu sa ostalim pjesmama jednostavno je odustala...ako nemogu biti najbolji u tome što radim, ako nemogu to dovesti do savršenstva onda to nema smisla i volja jednostavno popusti...Znači kada stvari dođu skoro do vrha i postanu jako ozbiljne postoji mogućnos da ipak nećemo biti najbolji u tome. U tom se trenutku preplašimo i pobjegnemo...pobjegnemo od vlastitog straha...od gubitka i neuspjeha, a i ne shvaćaju da zapravo bježe od samih sebe i time automatski gube...ne samo snove nego i osobe oko sebe. Jer strah će se vratiti opet i opet sve dok ne ostanu potpuno sami i bez ikakvih snova. Već sam rekla da nerazumijem takve osobe ali ih mogu pokušat shvatit ako mi dopuste da uđem barem na kratko u njihov svijet...
"nadam se da shvaćaš što sam željela reć i da ćeš mi iskreno reći da li sam u pravu :)" ?
Post je objavljen 16.08.2006. u 19:42 sati.