Šumi, šumi....
Šumi šumi Javore
--------------------------------------------------------------------------------
Ima jedna livada, na njoj drvo javora
ono tužnu priču zna, o nesretna srca dva.
Šumi šumi javore, neka grane govore
pa nek ćuje zemlja sva, kako ljubav boljet zna.
Al' se jednom dogodi, dragi dragoj govori
ja sad moram otići, al' ću ti se vratiti.
Podno vita javora ona dragog čekala
puno ljeta proteklo on se nije vratio
Obožavam ovo pjesmu...svaki puta kada ju čujem poteku mi suze. Život nije bajka, ovo je stvarnost i teško ju je prihvatiti. Kada mi netko počne pričati da se bori protiv sebe, da se trudi ali mu ne ide to je čista laž ("tvojoj laži fina pozlata")! Ljudi su proračunata bića i nikada ne ostavljaju nešto, a da nemaju rezervu...naprimjer imam jedan sladoled koji volim ali mi se svidi onaj dugi kojeg ima moj prijatelj. Sada si ja mislim ovako: "bolje da sam što bolji s njim, da mu otkrijem slabosti i da ga upoznam što bolje pa ću ga onda srediti!" I tako prijatelj ode do dućana i zamoli svog "dragog" prijatelja da mu pričuva sladoled...sada taj "dragi, proračunati" prijatelj drži dva sladoleda i moli Boga da njegov prijatelj što duže ostane u dućanu. Za to vrijeme se prvi sladoled otopi i nestane, pa "dragi" prijatelj odluči papati onog kojeg čuva. I što sad? Ako ima sreće pojest će ga prije nego što se ovaj vrati i počet če lagat da se sladoled otopio, a ako nema dobit će šaku oko. I sada bi naš "dragi" prijatelj počeo pričat kako se on jako odupirao i kako mu je bilo teško i kako nikako nije htio pojesti taj sladoled,ali eto dogodilo se! I što je poanta? "Dragi" prijatelj je izgubio prvi sladoled, pojeo tuđi, uništio prijateljstvo (iako lažno) i još je jadan velika žrtva i teško mu je jer se on odupirao!!!! Ma dajte...! Sami procjenite što je istina...
|