Još je tu...
Sve Jos Mirise Na Nju --------------------------------------------------------------------------------
Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu
Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim
Sve jos mirise na nju...
Sa tvojeg izvora...
U mojim venama...
Jućer sam razgovarala sa Marijom. Svi koje poznaje, do kojih mi je stalo imaju problema. Ovo ljeto je bilo dugo planirano i puno je snova i vremena uloženo u njega...puno želja i obečanja, a ništa od toga se nije ostvarilo, ništa nije ispunjeno. Više se nitko i ne trudi spasiti stvari. Nitko nema vremana ni razmislit o svemu...Ja nisam takva osoba. Ako mi je do nekoga ili nećega uistinu stalo pa valjda u jednom danu od 24 sata mogu pronaći barem jednu minutu da pokušam pomoć, da razmislim. Jadnostavno koliko se god trudila vjerovati da čovjek nema vremena za razmišljanje jednostavno mi ne ide...ne vjerujem u to. Znam da ni ja nisam svaki puta pravedna, ni da dajem svaki puta baš sve od sebe ali ipak...! Imam osjećaj da se cijeli moj svijet koji sam gradila polagano i dugo sada srušio. Ja ga želim obnoviti ali nitko nema vremena da mi pomogne...nitko. Naravno da je puno jednostavnije izlaziti van, piti, zajebavati se i jednostavno zaboraviti na probleme ali oni neće nestati. Vratit će se kada ostanemo sami, kada se društvo raziđe, kada se sve vrati na staro...ali tada će biti kasno. Tada sa sigurnošću mogu reć da smo prokockali ljeto...dva ipo mjeseca života...i to radi koga, radi čega...? Radi nečega površnog i kratkotrajnog...osobnog užitka...!
|