Evo putujem...
Evo putujem
--------------------------------------------------------------------------------
Evo putujem, pomalo tugujem,
Pišem pisma pa ih spaljujem,
Kao potres sam, kao uragan,
Kao dušo tihi ocean.
Evo putujem, pomalo tugujem,
Pišem pisma pa ih spaljujem,
Da znaš kunem se ja ću bez tebe,
Nikad nikog dvaput ne zovem.
S tobom il' bez tebe živjeti ću,
Još ne znam kako ali smislit ću.
Prljavo Kazalište
Iz naslova je sve jasno...onima kojima je stalo sve razumiju...razumiju naslov. Gotovo je. Ljeto je gotovo...a i ne osjećam da je počelo. Vratit ću se natrag u svoj grad, tamo gdje pripadam. I sve će nestati, još malo. Ništa više nije ostalo, samo velika, hladna rupa. Ali popunit će se ona...s vremenom. Iako to nitko ne očekuje. Ovo će ostati iza mene. Još uvijek na trenutak nemogu povjerovati da me izdao i ostavio kada sam ga najviše trebala...njegov je život bajka i piva !!! I još bi mogla prešutiti neke stvari i povjerovati ali kada mu na čelu piše BOLI ME BRIGA ! A stvari i priče kao mjenjam se su lažne. Uleti neka nova ženska, neka nova prilika, bolja...i sve čemo poslati u kurac...ma promjenio sam se, nitko me ne razumije !!! Niti ne da priliku da ga netko razumije, čak me i ne zove više...niti poruku ne pošalje...Ti si mi bila sve na svijetu, nemogu živjeti bez tebe...ma naravno da možeš, upravo to pokazuješ! Dugo sam čekala i razmišljala i nadala se i molila i sve što sam mogla sam napravila........sada je na tebi red...jer ja više nisam ovdje...mah,mah
|