Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.
Jednog zimskog dana, prije 6-7 godina, me nazvala moja teniska frendica, na turnir parova.
U principu ne igram turnire, ali ne možeš odbiti damu; tako su me bar učili.
Ja očekivao neke mješovite parove, kad ono tamo turnir samo muških i to „nabrijanih“ tenisača.
I sad se trebamo prijaviti i pitam ja svoju frendicu prezime, a ona će:- Kaćunko....pošto smo pobjedili na tom turniru (sorry bojzi) pitam je ja, šta joj onaj Kaćunko, svećenik..
Kaže ona „Buraz“....stan rekoh, ozbiljno te pitam.....ova uzme handy i nazove brata i kaže „Čuj jedan moj prijatelj ne vjeruje da si mi brat“
Ostalo je „povijest“ a možda malo i „zavist“
Kako je Anđelko lud za tenisom (kad smo se upoznali, nisam to znao) brzo smo se „skompali“...naravno to uključuje i određene „nesporazume“..jer kad mi je rekao, nakon što sam zapucao čistog „zicera“, -Yes..rekao sam mu da nije „pratar“ (ipak sam ja prvih 14 godina proživio s franjevcima, pa su mi svi svećenici još uvijek fratri) da bih ga posaalo u tri p..m..
na što je on reagirao vrhunski, rekao je;- pa ja se veslim dobivenom poenu, a usput je napravio znak križa, da otjera đavla, koji me redovito opsijeda za vrijeme igranja tenisa.
Ostao je uvijek isti; i kad ga vrijeđaju zbog Nivesice (ja samo zbog Denisa) kad ga špotam zbog zagovaranja apstinencije za vrijeme izbora, kad ga „češem“ zbog Sanadera, kad mu prigovaram zbog nekih likova, s kojima se druži (ustvari oni se druže s njim).....
Nepokolebljiv, „iritantno“ miran, nepodkupljiv (malo je osjetljiv na dobar reket i vina), financijski i seksualno nezavisan (novca nema, živi skromno....a što se tiče drugog, ima neusporedivo viši oblik „uživanja“)....veliki radnik, neustrašiv u „izlaganju“ opasnosti da ga profaniraju i vulgariziraju, jedan od rijetkih „interaktivnih“ svećenika...
Sve u svemu vrlo opasan tip!!!
Za razne nakaradne udruge, skupine i uštogljena kvazi-intelektualna naklapala....on koji je vrlo obrazovana persona, nikada ne poseže za latinizmima ili grecizmima, iako je stekao i formalnu izobrazbu iz filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
On rabi govor koji razumije svaki stanovnik njegova Dolca i njegove Republike, poljičke....a takav govor rabe i biblijski pisci....
Oni koji ne razumiju taj govor, izučavaju takve pojave kroz zamršena teološko-filozofska nadmudrivanja, garnirana arheologijom, antropologijom i pomoćnim znanstvenim granama...
Anđelko je doista „internetski prorok“ (nadam se da se bartimej croata neće naljutiti, na malo konkurencije) koji je internet shvatio kao odlično sredstvo za eveangelizaciju, a osim toga on i neposredni krivac što je pisac ovih redaka otvorio i svoj blog (koja bi to nenadoknadiva štete bila, da je ostao sam u šumi, sa svojom sjekirom, okružen bukvama..ponekad pomislim da su bukve puno ljepše okruženje od bukvana po internetu...a Bože moj!!! oprosti mi moju potrebicu, da vrijeđam bukve!!)
Vrlo sam „ponosan“ na svoju exkluzivnost poznavanja don Anđelka Kaćunka a još ponosniji, što sam nekim svojim „krkanima“ objasnio „projekt“ Nivesica; u odnosu na Severinu, kao i nekim mojim intelektualnim veličanama, širinu s kojom Anđelko raspolaže, a samozatajno je drži po strani, da ne bi nekoga povrijedio svojim „veleumnim“ izlaganjem...
Sad kad sam ovo sve napisao, stvarno mi je žao što nije „pratar“..možda bi riješio „Hercegovački slučaj“ ....ili da je biskup; možda i Međugorje!!!!
Ali neće ga ništa spasiti na idućem „teniskom megdanu“
Draga braćo...pa ajde i sestre, molite Boga za naše svećenike; jer izgleda da će biti velika potreba za njima!!!!
Nakon nekoliko izleta u našu profanu stvarnost, vraćam se knjizi Mihaila Szentmartonija; "Psihologija duhovnosti" uz neke male „preinake“
Danas ću o našem Iločanu, naime Ivan je pokopan u Iloku, gdje je u njegovu slavu izgrađena i crkva.
IVAN KAPISTRAN
svetac aktivno-neovisne duševne konstitucije
Evo što on misli o sebi; umišljen, uporno traži svoju istinu (pravdu), tvrd je. Gotovo nam i ne treba više podataka da bismo u njemu prepoznali agresivnu ličnost.(o di si rodijače!?)
Ipak, pogledajmo još neke karakteristične epizode iz života ovog neumoljivog reformatora, nasrtljivog borca i vatrenog propovjednika.
„Ne prihvaća kritike, ako ga netko ipak kritizira, napada“-Morett (životopisac)
Ali kad vidi nepravdu i pokvarenost, on ne eksplodira prema nutra, nego prema van:napada.
(cepaj Katalinski)
Ovaj je čovjek cijeli život napadao nekog ili nešto (već vidim da mi se svetost širom smiješi!)
Borio se protiv „anarhista“ , protiv Židova (e tu se razlikujemo, ja sam samo protiv „židovčića“) i, protiv „neke ženske mode“
Ali najveća i najpoznatija njegova borba bila je protiv Turaka. (izgleda da mi nema izbora, morat ću natrag u Hercegovinu, pa opet protiv Osmanlija!!)
Franjevac (znao sam da mora imati neke veze s Hercegovinom, samo da me biskup Perić ne „pročita“) postaje vojnik i kod današnjeg Beograda (Beograd je naš!!) pobjeđuje Turčina.
Doduše ta ga je pobjeda stajala ravno 234 godine na račun njegove službene kanonizacije.(ko ga šiša, ispalatilo se „čekat“)
Naime optužili su ga da je bio častohlepan i da je pobjedu pripisivao iskljiučivo sebi. (ah ljubomorni ljudi) A kardinal Carvajal bio je mišljenja da Ivan nipošto ne smije biti kanoniziran, jer je prije bitke bio nervozan na način koji ne dolikuje jednom svecu.
(ne znam šta je ovaj Carvajal /nadam se da to nije onaj isusovac koji je napisao sjajnu knjigu „Razgovarati s Bogom“/ pod tim mislio..predmnijevam da je vojnicima priprijetio „svim spiskom“ ne budu li na razini zadatka) Kardinal ga je osim toga, optužio, i za to da se nije htio pokoriti, bio je neposlušan. (uvijek sam se divio ljudima koji mogu slušat „bezveznjakoviće“, a pri tom čak ni ne komentirat)
Protiv ove optužbe branio se još sam Ivan za života, govoreći: „Da sam poslušao kardinala, ne bismo nikada pobijedili“ (to je moj čovjek)
Na kraju ga je papa Aleksandar VII (izgleda da je geo@ bio u pravu, mora da je VIII..;) godine 1690.ipak proglasio svetim, priznavši tako da je Ivan ipak imao pravo.
Da je popustio po receptu kardinala, ne samo da ne bi dobili bitku protiv Turaka, nego vjerojatno ni Ivan ne bi dobio bitku za životnu svetost, jer bi djelovao protiv svoje naravi.
(A Ivane dugo sam lutao za svojim svetcom zaštitnikom, ali sad smo tu na sigurnome..idem te još malo „akademski proučit“, možda sad krenem u boj na Beograd da pohrvatim ono što je ostalo od Srbije....)
Žao mi je što sam morao prekinuti svoj niz o svetcima...al moram malo..
Evo malo iz naše tužne povijesti, nedavne..da oni "neopredjeljeno/suspektno/spekulativno/intelektualno-neartikulirani individualci vide našu "ognjištarsku" prošlost i sramotni oprost..dok naše dečke čereče po tuzemnim i inozemnim tamnicama...zbog prekomjernog granatiranja četničkih položaja!!!!!!!!!!!!!!
Skandalozna je činjenica da su svi četnički ubojice iz Široke kule pokraj Gospića, njih 82, slobodni upravo po nalogu i zahvaljujući Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Sudski spis u kojem ih je oslobodio Pavao Rukavina, kasniji tužitelj u procesu protiv generala Mirka Norca i tzv. „Gospićke skupine“, dokazuje kako je Državno odvjetnišvo namjerno prekvalificiralo djelo ratnih zočina, te je samovoljno obustavilo istragu o ubojstvima, a ubojice iz Široke kule odlučilo je teretiti isključivo za oružanu pobunu, kako bi ih se moglo pomilovati po važećem Zakonu o općem oprostu.
nedjelju 13. listopada 1991., u selima Široka kula i Bukovac oslobođeni četnički zločinci, likvidirali su četrdeset i jednog civila, za što su oslobođeni na inicijativu Državnog odvjetništva.
Žrtve četničkog zločina u Širokoj kuli su:
1. Kate Nikšić, r 1937.
2. Verica Nikšić, r 1978.
3. Mande Nikšić, r 1940.
4. Ana Nikšić, r 1904.
5. Marija Nikšić, r 1901.
6. Ana Nikšić, r 1920.
7. Petar Nikšić, r 1942.
8. Ivica Nikšić, r 1974.
9. Ante Nikšić, r 1937.
10. Joso Nikšić, r 1957.
11. Petar Nikšić, r 1948.
12. Nikola Nikšić, r 1932.
13. Ana Orešković, r 1930.
14. Anka Orešković, r 1945.
15. Nikola Orešković, r 1937.
16. Mara Orešković, r 1911.
17. Milan Orešković, r 1930.
18. Kate Orešković, r 1932.
19. Ivan Orešković, r 1896.
20. Marija Orešković, 1901.
21. Matija Orešković, r 1912.
22. Ante Orešković, r 1937.
23. Anka Orešković, r 1935.
24. Kate Čačić, r 1913.
25. Ivan Štimac, r 1930.
26. Marica Štimac, r 1933.
27. Ana Vojvodić, r 1933.
28. Mile Vojvodić, r 1938.
29. Ivan Perković, r 1920.
30. Mane Rakić
31. Luja Rakić
32. Radmila Rakić
33. Dragan Rakić
34. Milorad Rakić.
Žrtve četničkog zločina u Bukovcu, zaseok Vučići:
1. Mandica Hećimović, 79 godina, te njezini sinovi:
2. Ivan Hećimović, 48
3. Joso Hećimović, 46
4. Mile Hećimović, 43.
Žrtve četničkog zločina u zaseoku Radići:
1. Marija Pocrnjić, preko 90 godina
2. Mile Pocrnjić, 54 godine
3. Ana Pocrnjić, 64 godine.
Spis Državnog odvjetništva koji dokazuje zaštitu četničkih zločinaca
Poslovni broj Kio-90/96-18
Republika Hrvatska
Rješenje
Istražni sudac Žpanijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevića Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz Čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO-K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, dana 16 siječnja 2001. godine riješio je
OBUSTAVLJA SE istraga protiv:
I. okr. Budisavljevića Čede, sina Blagoja, 6.1.1966., u Gospić, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljanina RH;
II. okr Potkonjaka Ise;
III. okr Marić Danila;
IV. okr Odanovića Bogdana;
V. okr Radmanovića Miloraa;
VI. okr Kovača Branka;
VII. okr Kneževića Steve;
VIII. okr Lovrića Dane;
IX. okr Uzelac Nikole;
X. okr Đukića Spase;
XI. okr Serdara Milana;
XII. okr Serdara Milana, sina Petra;
XIII. kr Sudžukovića Miodraga;
XIV. okr Kordića Steve;
XV. okr Puača Dragana;
XVI. okr Dimića Božidara;
XVII. okr Đakovića Jovana;
XVIII. okr Đukića Mirka;
XIX. okr Đukića Petra;
XX. okr Paskaša Petra;
XXI. okr Paskaša Nikole;
XXII. okr Paskaša Milana;
XXIII. okr Polovine Luke;
XXIV. okr Puača Vladimira;
XXV. okr Kokota Miloša;
XXVI. okr Vejnovića Milana;
XXVII. okr Uzelca Slavka;
XXVIII. okr Štrbac Predraga;
XXIX. okr Spasić Zorana;
XXX. okr Serdar Nenada;
XXXI. okr Vukmirović Milana;
XXXII. okr Ilmić Sulejana;
XXXIII. okr Ilmić Nedjeljka;
XXXIV. okr Kokot Zorana;
XXXV.okr Knežević Ilija;
XXXVI. okr Čubrić Brakus Marije;
XXXVII. okr Čubrić Korać Jeke;
XXXVIII. okr Gojić Sretena;
XXXIX. okr Gruičić Bogdana;
XL. okr Mirić Milana;
XLI. okr Grubješić Anušić Biserke;
XLII. okr Brkić Lazić Anke;
XLIII. okr Vukmirović Sofije;
XLIV. okr Petrić Ristić Nevenke;
XLV. okr Mirić Sofije;
XLVI. okr Draganić Luke;
XLVII. Okr Dmitrašinović Stevana;
XLVIII. Okr Dragosavac Milana;
XLIX. Okr Draganić Milana;
L. Okr Cvjetičanin Milana;
Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 120., stavak 1 OKZ RH.
Tijekom istražnog postupka državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela, te sada optužene tereti za kazneno djelo oružane pobune, iz članka 142 KZ.
Prema Zakonu o općem oprostu daje se opći oprost od kaznenog progona i postupka počinjenih kaznenih djela u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima u RH, u razdoblju od 17. kolovoza 1991. do 23. kolovoza 1996. godine.
Prema optužbi optuženici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o općem oprostu.
U smislu Članka 2., stavak 2. Zakona o općem oprostu, ukoliko je kazneni postupak pokrenut, obustaviti će se po službenoj dužnosti.
U Gospiću dne 16. siječnja 2001.
Istražni sudac:
Pavao Rukavina
Možda sam mogao i neku originalniju...al je ova toliko "sugestivna"..!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ako ne znate, obljetnice „obilježavanja“ ovog pokolja nikada nisu posjetili: Ivo Josifović, Stipe Mesić, Milorad Pupovac, Vesna &Braco Pusić, S.Jašić, Kontre, Sai babe, Civilne udruge..pravo na..!!! „Stop ubojstvima žena“....
A na cijelom internetu nemate nijedan link o tome iz 2010. Godine..idem pogledati na HRT arhivu....
FRANJO KSAVERSKI
(svetac pasivno-neovisne duševne konstitucije)
Franju Ksaverskog je Bog „uhvatio“ preko njegove karakteristične strukture ličnosti, preko njegove zaljubljenosti u sebe.
(vidi, vidi sve su mi veće šanse za postat svecem)
unatoč određenoj "otrcanosti" evo malo i Orfa!!!
da vas tekst previše ne zamara...
Mladog, samodostatnog i ponosnog sveučilišno profesora (baš nisam toliko uložio u svoju formalnu izobrazbu, al očekujem da me proglase počasnim doktorom bar na jednom od fakulteta)..koji je siguran u sjajnu budućnost, potresla je spoznaja da bi mogao izgubiti sebe, svoju ličnost. Tako je Franjo mogao shvatiti onu evanđeosku istinu koju mu je njegov prijatelj Ignacije ponavljao s velikom strpljivošću i uporno: „Što ti koristi, ako zadobiješ čitav svijet, a izgubiš sebe?“-čini se da je to bio Franjin „prijevod“ te istine. Za narcističku je ličnost najveća opasnost mogućnost da izgubi sebe, svoju pozitivnu sliku o sebi. To joj je sve; polazište i cilj, radost i ponos. (Skromnost je dar dan velikim ljudima...Kako je teško biti skroman, kad si nitko i ništa! -J.Renard)
Da je Franjo bio narcistička ličnost, potvrđuju i mnoge druge poznate epizode iz njegova života.
Svi koji su došli u njegovu blizinu, divili su se njegovoj nepokolebljivoj vjeri i uvjerenju......
Jedan životopisac napominje, ne bez svake ironije: „Budući da je Franjo bio svetac, lako je odpuštao iz reda one za koje je mislio da nisu dosta savršeni za redovnički život.“..Narcistička je slika ostala i nakon obraćenja; on je velik, izvanredan, nadprosječan...(kad zapiva sokol, sve sam bliži tebi)...Ako ovome dodamo još to kako su ga doživljavali njegovi bliži suradnici..“da je bio smion do granica nerazboritosti“, i da je imao neobično veliko povjerenje u Providnost (đe me nađe), onda se polako pred nama ocrtava, prilično karakterističan lik pasivno-neovisne ličnosti-Franjo Ksaverski.
(Što se tiče Providnosti, mislim da je to jedini razlog opstojnosti i hrvatskog naroda i hrvatske države, jer po ovim pokazateljima IMF i WB..mi nemamo „opravdan“ razlog postojanja...al eto oni ne mogu prokužit..kako mi to..??? ipak opstajemo/postojimo!!!!!!!!!)
Istodobno moramo se diviti čudesnoj Božjoj ekonomiji (izgleda da ovi iz Svjetske vlade, nisu savladali ovaj „predmet) kod njega ništa n ije nemoguće, čak ni to da čovjeka uhvati preko njegove jedinstvene strukture ličnosti, pa makar ta struktura bila izgrađena na patološkim osnovama.
FRANCISKA IVANA de CHANTAL
(svetica aktivno-ovisne duševne konstitucije)
„Jean-Francoise Fremyot, kćerka parlamentarnog predsjednika B.Fremyota i M.de Barbisey, potječe iz bogate čibovničko-plemićke obitelji.
Rodila se 28.01.1572, majka joj je umrla kada je imala samo dvije godine“..ovako započinje njezinu biografiju životopisac l.Cognet, dajući nam na znanje da će ova okolnost, tj.nedostatak majke, pratiti I.Francisku kroz čitav život....
God.1592. udaje se za baruna C.Raboutin-Chantala. Rodila je šestero djece, od kojih četevero ostaje na životu. Dva tjedna nakon rođenja zadnjeg djeteta, muž joj je ranjen u lovu, te šest tjedana kasnije i umire. Muževa smrt za Ivanu znači takav udarac da pada u očaj. Zavjetuje se da se više niklada neće udati. No zbog svoje duševne konstitucije ne može živjeti samostalno, potreban joj je netko na koga se može osloniti.
(da mi je znati ove; koji mogu, a da se na naslone na nekoga)
evo i jedan malo "nehisteričan" glazbeni dragulj
Taj joj je oslonac najprije jedan brat kapucin, kasnije se veže uz sv.F.Saleškog, gdje se i rađa ideja o osnivanju ženskog reda..
Između Ivane i Franje razvija se povjerljivo prijateljstvo (zanimljiva psihologijska konstrukcija).
Ali od 1616. Nadalje Franjo svjesno i sustavno smanjuje broj njihovih sastanak, jer mu se čini da to prijateljstvo koči duhovni napredak njih oboje. (pametan čovjek)
Ivana zbog tog pati, ali još više kad 1622.izgubi svog prijatelja i duhovnog vođu. Otad živi samo za njegovu uspomenu, posvećuje se izdavanju Franjinih djela. Moramo se diviti velikom poznavanju ljudske psihe što ga ovdje pokazuje sv.Franjo. I moderan bi psihologija preporučila takav postupak....... na prikladan način „skinuti sa sebe“ histeričnu osobu i staviti je na vlastite noge.
(ne znam šta će na ovo „staviti“ čitateljice ljubića i gledateljice sapunica)
Ali Ivana i dalje nije u stanju živjeti samostalno, ..te “nastavlja“ sa sv.Vinkom Paulskim..
(izgleda da nije mogla bez svetaca) koji za nju kaže: „Unatoč tome što je naizgled živjela u duševnom miru, njezini su dani prolazili u takvoj duhovnoj bijedi i patnji da je jedino rješenje nalazila u skretanju pažnje sa svog nutarnjeg svijeta i sa svoje duše, budući da nikad nije mogla prihvatiti i podnositi sebe.“
Na žalost, poznajemo premalo „pikantnih detalja“ iz njenog života da bismo preciznije mogli rekonstruirati njezinu duševnu strukturu....
U samostan je ušla preko tijela svojeg najmlađeg sina. Naime, kad je htjela otići od kuće, njezin 14godišnji sin toliko se opirao majčinu odlasku da se bacio na prag. Ona je prekoračila tijelo svog sina i otišla. (imam doma ovakvu..onda si mogu mislit kak je bilo Fremyotu, Franji i Vinku..al na sreću za mene, ne čita moj blog)
Znamo i to da je usijanim željezom utisnula Isusovo ime u prsa da bi tako vidljivo posvjedočila svoju odluku. Ovi i slični „spektakularni postupci“ sugeriraju nam da je uistinu riječ o histeričnoj strukturi ličnosti.
Ipak je postala svetica!!!
Na samrtnoj postelji govori svojim susestrama: „Pomirite se podpuno s voljom Božjom. Jer Božja ljubav prodire u najskrivenije i najintimnije dijelove naše duše i svojim mačem dijeli nas od nas samih“
Ona je drugim riječima, shvatila ono što histerična duševna konstitucija nudi kao jedinstvenu šansu: ovisni smo o Bogu i samo nas on može spasiti nas samih.
(Sad mi je ipak malo lakše, možda mi moja "povremena histeričnost" (kad mi klinci odnesu šlape) pomogne odjeliti samog sebe od sebe....
inače po ovim dosadašnjim "psiho-profilima" sam si dosad uvijek pronaša i dio sebe..valjda je tako sa svakim...ili sam ipak malo....)
IVAN VIANNEY
(svetac pasivno-ovisne duševne strukture)
Ivan nije bio nikakav genijalac (poput mene i nekih blogera...), nije imao velikih umnih sposobnosti (škole je jedva završavao)..(tu mi se opasno približio) što su još više zakočile teške okolnosti u kojima je živio, ali sigurno nije bio toliko nevrijedan kakvim je sebe smatrao.
Rječnikom psihologije: patio je od neizlječivog kompleksa manje vrijednosti.
(tu smo skroz različiti, naime ja bolujem od kompleksa veće vrijednosti, al se na kraju dođe do ..istog)
Ivanov kompleks manje vrijednosti dolazi do izražaja već u mladosti.Da nije pored sebe imao opata Balley-a koji ga je uvijek nanovo morao spasavatoi od očaja, Ivan ne bi nikad ostavrio svoj san da postane svećenik.
Ni kasnije već kao priznati arški župnik, nije bio sposoban prihvatiti i cijeniti sebe. Smatrao se nesposobnim za sve....
(Ni nalik!!! Znate kad je Mujo objašanjavao Hasi kako izgleda banana....“Znaš li Haso kako izgleda jabuka..znam, kaže Haso, A mujo će: e vidiš banana joj nije ni nalik..“)
God.1843., jedne noći, potajno napušta svoju župu i bježi prema svome rodnom mjestu.(To mi pada tek sada napamet, nakon 40 godina..) Ali već putem dolazi u konflikt sa samim sobom: što je sa poslušnošću?
Tu prepoznajemo karakterističnu muku indekvtne ličnosti (čini mi se da nas puno ima!!):što god napravi, pokajat će se. Zbog toga piše svojem biskupu i obećava da će učiniti sve što mu on bude naredio. (uopće se ne poznajemo, ja sam uvijek.. on the wild side) I ovo je karakteristično za inadekvatnu ličnost: neka drugi donese odluku umjesto njega. Za osam dana ponovo je bio u Arsu.
S poslušnošću smo se dotakli druge značajke inadekvatne ličnosti (ova me je bolest, sigurno mimoišla):ovisnost o drugima.
God.1865. Ars dobiva mladog poletnog kapelana koji misli da bi „starog čudaka“ trebalo malo preodgojiti. Ivan mu se bez prigovora podlaže. (uzet ću malu stanku, ne mogu to ni čitati) ..................................................................................................................Doduše nakon 10 godina planira novi bijeg sa župe, ali ovaj put nije daleko stigao:uhvatili su ga već u gradu njegovi vjernici i vratili ga natrag u župu.
Njegov truli krupmir i ostale nadljudske (katkad neljudske) pokore pripadaju karakteristikama njegove svetosti. I to je svojstvenost inadekvatne ličnosti: da se za kršćanski ideal i savršenost treba krvavo boriti. Ivan je imao visoke, možda previsoke standarde, stoga je njegov duhovni život bio do zadnjeg trenutka nemila, gorka borba.
(ja iskreno priželjkujem povratak indulgencije, pa da nekim kreditom riješim grije!!!!)
a za "akontaciju" šaljem ovu pismu!!!!
(ne može se bez tovara, geo, srčeko, zd, hrb.....pozdrav iz kišnog Zagreba)
TOMA AKVINSKI
(svetac aktivno - osamljene duševne konstitucije)
--O Tomi Akvinskom, tome geniju kršćanske filozofije, životopisci obično navode samo njegova silna ostvarenja, a malo govore o njemu kao osobi. Zbog toga imamo malo vjerodostojnih podataka o njemu. Ali ono što imamo je dovoljno da u njemu prepoznamo karakterističnu povučenu ličnost s aktivno-osamljenom duševnom konstitucijom.
Kakve su rane mogle uzrokovati njegovu povučenost u djetinjstvu, bilo bi sada teško rekonstruirati. Ali znamo sa sigurnošću da je već u djetinjstvu je bio povučen. U tom pogledu je značajan i nadimak koji su mu nadjenuli vršnjaci „nijemi vol“
Priča se da je jednom njegov učitelj Albert Veliki pročitao njegove bilješke, pa je zadivljen rekao „Vi nazivate Tomu nijemimm volom; ali vam kažem ako ovaj šutljivi vol rikne jedan dan, čitav će svijet čuti njegov glas“
Druga značajka osamljene, povučene ličnosti jest da živi u svijetu mašte.Tako se priča da bi mu donijeli jelo, a nakon nekog vremena i odnijeli, da Toma ne bi ni primjetio (što bi u „mom slučaju“ bilo absolutno nemoguće) ter da je diktirajući svom tajniku o Presvetom Trojstvu, sa svijećom u ruci, ostavio da svijeća dogori tako da su ga morali liječiti od opeklina.
A za posjeta nekog znamenitog kardinala, Tomu nisu mogli vratiti u „ovaj svijet“ pa se kardinal vratio „neobavljena posla“.
Kažu da je bio debeo i ćelav, visok 190cm-to se slaže sa karakterologijom o ovakvim osobama.
Podsljednjih dana života bio je uvjeren da je sve što je napisao obično smeće. Ne znamo jel žene baš mrzio, ali svakako nije znao što započeti s njima, kamo ih smjestiti, čak ni filozofski: smatrao ih je „promašenim muškarcima“
(Ova mi se teza sviđa)
Ipak Toma je postao svetac, drag i velik. (Tu i ja vidim svoju šansu,..Na svojim slabostima sagradio je „veliki hram“ )
Jedan od životopisaca ovako karakterizira Tomu „svetac poniznosti i mudrosti.“ S pravom, jer Toma je bio ponizan; znao je priznati prihvatiti svoje slabosti, i bio je mudar; znao je što započeti s tim slabostima. Iz šanse koje su one pružile razvio je dominanatnu krjepost; bio je istraživatelj Božjih istina.---
Upravo mi supruga „docira“ kako sam se pretenciozno nazvao tignariusom, da sam bar drvosječa...a ona kaže da bi zbog svoje svadljivosti, bilo najbolje da se nazovem „blog kod dva petla“
I sad ti ne uvažavaj Tominu tezi o ženama!!!!
A kako ću koristiti svoje slabosti, kad su tako mizerne..ha..ha....
Možda ovu prema ženama???!!!
Evo i jednog Tomina bisera:
-Tri stvari su potrebne za čovjekovo spasenje: da zna u šta treba vjerovati, da zna šta treba željeti i da zna šta treba uraditi.