FRANCISKA IVANA de CHANTAL
(svetica aktivno-ovisne duševne konstitucije)
„Jean-Francoise Fremyot, kćerka parlamentarnog predsjednika B.Fremyota i M.de Barbisey, potječe iz bogate čibovničko-plemićke obitelji.
Rodila se 28.01.1572, majka joj je umrla kada je imala samo dvije godine“..ovako započinje njezinu biografiju životopisac l.Cognet, dajući nam na znanje da će ova okolnost, tj.nedostatak majke, pratiti I.Francisku kroz čitav život....
God.1592. udaje se za baruna C.Raboutin-Chantala. Rodila je šestero djece, od kojih četevero ostaje na životu. Dva tjedna nakon rođenja zadnjeg djeteta, muž joj je ranjen u lovu, te šest tjedana kasnije i umire. Muževa smrt za Ivanu znači takav udarac da pada u očaj. Zavjetuje se da se više niklada neće udati. No zbog svoje duševne konstitucije ne može živjeti samostalno, potreban joj je netko na koga se može osloniti.
(da mi je znati ove; koji mogu, a da se na naslone na nekoga)
evo i jedan malo "nehisteričan" glazbeni dragulj
Taj joj je oslonac najprije jedan brat kapucin, kasnije se veže uz sv.F.Saleškog, gdje se i rađa ideja o osnivanju ženskog reda..
Između Ivane i Franje razvija se povjerljivo prijateljstvo (zanimljiva psihologijska konstrukcija).
Ali od 1616. Nadalje Franjo svjesno i sustavno smanjuje broj njihovih sastanak, jer mu se čini da to prijateljstvo koči duhovni napredak njih oboje. (pametan čovjek)
Ivana zbog tog pati, ali još više kad 1622.izgubi svog prijatelja i duhovnog vođu. Otad živi samo za njegovu uspomenu, posvećuje se izdavanju Franjinih djela. Moramo se diviti velikom poznavanju ljudske psihe što ga ovdje pokazuje sv.Franjo. I moderan bi psihologija preporučila takav postupak....... na prikladan način „skinuti sa sebe“ histeričnu osobu i staviti je na vlastite noge.
(ne znam šta će na ovo „staviti“ čitateljice ljubića i gledateljice sapunica)
Ali Ivana i dalje nije u stanju živjeti samostalno, ..te “nastavlja“ sa sv.Vinkom Paulskim..
(izgleda da nije mogla bez svetaca) koji za nju kaže: „Unatoč tome što je naizgled živjela u duševnom miru, njezini su dani prolazili u takvoj duhovnoj bijedi i patnji da je jedino rješenje nalazila u skretanju pažnje sa svog nutarnjeg svijeta i sa svoje duše, budući da nikad nije mogla prihvatiti i podnositi sebe.“
Na žalost, poznajemo premalo „pikantnih detalja“ iz njenog života da bismo preciznije mogli rekonstruirati njezinu duševnu strukturu....
U samostan je ušla preko tijela svojeg najmlađeg sina. Naime, kad je htjela otići od kuće, njezin 14godišnji sin toliko se opirao majčinu odlasku da se bacio na prag. Ona je prekoračila tijelo svog sina i otišla. (imam doma ovakvu..onda si mogu mislit kak je bilo Fremyotu, Franji i Vinku..al na sreću za mene, ne čita moj blog)
Znamo i to da je usijanim željezom utisnula Isusovo ime u prsa da bi tako vidljivo posvjedočila svoju odluku. Ovi i slični „spektakularni postupci“ sugeriraju nam da je uistinu riječ o histeričnoj strukturi ličnosti.
Ipak je postala svetica!!!
Na samrtnoj postelji govori svojim susestrama: „Pomirite se podpuno s voljom Božjom. Jer Božja ljubav prodire u najskrivenije i najintimnije dijelove naše duše i svojim mačem dijeli nas od nas samih“
Ona je drugim riječima, shvatila ono što histerična duševna konstitucija nudi kao jedinstvenu šansu: ovisni smo o Bogu i samo nas on može spasiti nas samih.
(Sad mi je ipak malo lakše, možda mi moja "povremena histeričnost" (kad mi klinci odnesu šlape) pomogne odjeliti samog sebe od sebe....
inače po ovim dosadašnjim "psiho-profilima" sam si dosad uvijek pronaša i dio sebe..valjda je tako sa svakim...ili sam ipak malo....)
Post je objavljen 10.10.2010. u 16:58 sati.