IVAN VIANNEY
(svetac pasivno-ovisne duševne strukture)
Ivan nije bio nikakav genijalac (poput mene i nekih blogera...), nije imao velikih umnih sposobnosti (škole je jedva završavao)..(tu mi se opasno približio) što su još više zakočile teške okolnosti u kojima je živio, ali sigurno nije bio toliko nevrijedan kakvim je sebe smatrao.
Rječnikom psihologije: patio je od neizlječivog kompleksa manje vrijednosti.
(tu smo skroz različiti, naime ja bolujem od kompleksa veće vrijednosti, al se na kraju dođe do ..istog)
Ivanov kompleks manje vrijednosti dolazi do izražaja već u mladosti.Da nije pored sebe imao opata Balley-a koji ga je uvijek nanovo morao spasavatoi od očaja, Ivan ne bi nikad ostavrio svoj san da postane svećenik.
Ni kasnije već kao priznati arški župnik, nije bio sposoban prihvatiti i cijeniti sebe. Smatrao se nesposobnim za sve....
(Ni nalik!!! Znate kad je Mujo objašanjavao Hasi kako izgleda banana....“Znaš li Haso kako izgleda jabuka..znam, kaže Haso, A mujo će: e vidiš banana joj nije ni nalik..“)
God.1843., jedne noći, potajno napušta svoju župu i bježi prema svome rodnom mjestu.(To mi pada tek sada napamet, nakon 40 godina..) Ali već putem dolazi u konflikt sa samim sobom: što je sa poslušnošću?
Tu prepoznajemo karakterističnu muku indekvtne ličnosti (čini mi se da nas puno ima!!):što god napravi, pokajat će se. Zbog toga piše svojem biskupu i obećava da će učiniti sve što mu on bude naredio. (uopće se ne poznajemo, ja sam uvijek.. on the wild side) I ovo je karakteristično za inadekvatnu ličnost: neka drugi donese odluku umjesto njega. Za osam dana ponovo je bio u Arsu.
S poslušnošću smo se dotakli druge značajke inadekvatne ličnosti (ova me je bolest, sigurno mimoišla):ovisnost o drugima.
God.1865. Ars dobiva mladog poletnog kapelana koji misli da bi „starog čudaka“ trebalo malo preodgojiti. Ivan mu se bez prigovora podlaže. (uzet ću malu stanku, ne mogu to ni čitati) ..................................................................................................................Doduše nakon 10 godina planira novi bijeg sa župe, ali ovaj put nije daleko stigao:uhvatili su ga već u gradu njegovi vjernici i vratili ga natrag u župu.
Njegov truli krupmir i ostale nadljudske (katkad neljudske) pokore pripadaju karakteristikama njegove svetosti. I to je svojstvenost inadekvatne ličnosti: da se za kršćanski ideal i savršenost treba krvavo boriti. Ivan je imao visoke, možda previsoke standarde, stoga je njegov duhovni život bio do zadnjeg trenutka nemila, gorka borba.
(ja iskreno priželjkujem povratak indulgencije, pa da nekim kreditom riješim grije!!!!)
a za "akontaciju" šaljem ovu pismu!!!!
(ne može se bez tovara, geo, srčeko, zd, hrb.....pozdrav iz kišnog Zagreba)
Post je objavljen 06.10.2010. u 16:48 sati.