everything4you
petak, 29.09.2006.
...neizdrživa bol...
plačem...opet...suza za suzom...a zašto?...kad suzama ne mogu vratiti ono što smo imali...danas sam shvatila da je došao kraj...ovaj put stvarno...toliko me boli...neopisivo...suze mi magle pogled...duša mi se para...ovih dana odlaziš njoj...neću te više ni vidjeti...a kako da zaboravim...tebe...u sljedeći ponedjeljak smo trebali slaviti...godinu dana...a ti se toga ni ne sjećaš...tako sam ti malo značila...kako da preživim znajući kako sam bila sretna...na isti datum pošle godine...što si mi samo obećavao...a ja naivna vjerovala...gledam u dim cigarete...nestaje polako kao i naša ljubav...tvoja...moja još uvijek živi...i zato je tako jako teško...zašto mi to radiš...pokaži barem malo osjećaja...malo nježnosti...nekom tko ti je praštao...prevare i uvrede...zar sam zaslužila da me tako ostaviš...daj mi barem jedan iskren poljubac...i zagrljaj...ljiepu riječ...suze moje te neće boliti...oprosti što plačem...ali upravo gubim dio sebe...ostavljaš me praznu...i samu...slomljeno srce u hladnoći...i tami...dugo će mi trebati da opet nekom dam šansu...ne mogu još uvijek prihvatiti tuđi miris...i ne želim da me ponovno netko slomi...ali nakon tebe neće više nikad tako boljeti...jer neću drugog ni zavoljeti...Bože,izbriši ga iz srca zauvijek...i vrati mu ovu tugu...neka osjeti...želim ga mrziti,a ne mogu...Bože,zašto?...da mogu vratiti vrijeme unazad sve bih dala...da još jednom proživim neke sretne trenutke...i da ti se ne predam do kraja...ali znam,ponovno bih sve ponovila...ne znam kako da dočekam nova jutra...snege nemam ni malo...nada je izbrisana...a suze danas ne mogu zaustaviti...rastanak već dugo predosjećam...znam već odavno...ali ne mogu prihvatiti...boli me...jako...samo za jedno još molim...da se dogodi čudo...da se netko pojavi...neka utjeha...jer umirem polako..izgubila sam sve...čemu sam posvetila cijelu godinu...dio srca je otišao s tobom...i dio života...svaki dah koji ispustim je bol...suze će do jutra teći...one će me pratiti ovih dana...mjeseci...a ti razmisli...kako si jednu ljubav u prah pretvorio...a jednu mladost do kraja uništio...jedan život ugasio...bez imalo srama...i osjećaja...i tvoje će hladno srce jednom sustignuti tuga...sjetit ćeš se da te je netko do boli volio...i ti ćeš jednom plakati...kao ja...tražit ćeš staze sreće...koje ja još tražim...jer jedna sreća je upravo otišla...a ja sam skrenula na neki krivi put...put tuge i očaja...bez kraja...
****************************************************
Nemoj ovako
Slusaj me, do juce delili smo sve
tolike noci besane
dane od svile satkane
u ime svega sad slusaj me
Slusaj me, znam da je prekasno za nas
dugo vec slutim rastanak
al' sta je jedan poljubac
i malo neznosti za kraj
Nemoj ovako da odlazis od mene
nismo mi bili na jedan dan
hocu u oci sada da me gledas
kad kazes da za nas sada je kraj
Slusaj me, daj da se gledamo na tren
ko neki par zaljubljen
iako znam da gubim te
u srcu zauvek cuvam te
Slusaj me, ne trazim nemoguce stvari
samo da osetim, da znam
da sam ti neko jako drag
tek mali dar za rastanak
********************************************************
Sad kad nisam jedina
Odlazim
zadnja vrata zatvaram
na tren pomislim
da jos predobro te znam
samo da ne zastanem
Sunce jutarnje
oci mi zasljepljuje
sjene prolaze
lijepe krivnju na mene
tako bolis me
Sad kad nisam jedina
ja zadnji put ti kazem
da su kriva procjena
moje rijeci proklete
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
Zemlja premala
za sve moje korake
tek iz navike
listam prve novine
tako bolis me
Sad kad nisam jedina...
*******************************************************
četvrtak, 28.09.2006.
...ponudjen kao pocascen...
...I kada imas me, i kada nemas me
i kada imam te kao da nemam te
ovaj krevet je samo trpeza prazna
ti uvek si sit, a ja uvek sam gladna
I vise volim da, da mi kazes ne
nego da ispadne kao da teram te
jer tvoje je da kao poslednje parce
sto ukusa nema i jedva se zvace
I nudim ti se ja
nudim, al' ti me odbijas
ti nista ne trazis
i sve sto neces dobijas
I nudim ti se ja
a ti vec negde posluzen
ma, samo sedi tu
ponudjen kao pocascen
I kada pustas me, i kada branis mi
nekako preskoci taj zid ljubavi
kad me najmanje zelis, kad se najmanje nadas
zavedem te lako i najbrze padas
Ne navaljujem, al' tako izgleda
uzalud krijem to od tvojih pogleda
sto ko umorni mravi po meni klize
svaki me jede, a nijedan ne grize...
srijeda, 27.09.2006.
...još jednom...
Evo...ponovno...iako sam odlučila da više neću...sve sam ti opet dopustila...da me imaš...jer tako želiš...da pričaš o njoj...da me ponizuješ...opet...za malo tvoje blizine...ne mogu protiv srca...ne želim si to dopustiti...a u sebi jedva čekam da te vidim...a znam...ljubavi tu više nema ni malo...znaš da možeš što god hoćeš...i da ću ja samo šutiti...u sebi plakati...i samo se nasmijati...da ti ne pokažem koliko me bole tvoje riječi....samo sam ti navika...a ja te još uvijek jednako volim...koliko sam puta molila da te izbrišem zauvijek...tebe i sve uspomene...kao da te nikad nije ni bilo u mom životu...ali nikako...neizbrisiv si...kad bi me barem malo volio...kao nekada...ali ona ti je srce ukrala...pitam se na koliko dugo...dok na red ne dođe opet neka nova ljubav...nova laž...zaboravit te neću nikada...i uvijek ću te barem malo voljeti...ali sada želim da uspijem korak dalje bez tebe...jer ne želim ti biti igračka...previše toga u meni živi...sve me boli...praznina...samoća...tvoja lutanja...hladnoća...kako ti može biti tako svejedno...dok me lagano ubijaš...i svaki put kad poželim krenuti dalje...i uspjeti...pojaviš se...a ja brojim trenutke sreće...znam,opet ćeš me povrijediti...a tvoj će me miris opiti kao svaki put...i kad odeš opet ću donijeti odluke...lagat ću sebe da mi nisi sve i da ću uspijeti...tako se branim od boli...tješit ću se da mogu i sama...a čekat ću da ponovno osjetim tvoj miris na krevetu...da potonem u tvoj svijet...kratko dok traje...srce će se uvijek nadati...čekati...a ja znam da je sve iluzija...davno izgubljene sreće...i da više nikad neće biti isto...jedino ti ćeš biti onaj stari...ono lice koje si mi otkrio...nakon što se srce do kraja predalo..
*********************************************
Uzmi, sve mi uzmi
U polje mina mene si bacio
kada si drugu poljubio
u crno moje srce si zavio
bolje da si bolje da si me ubio
Uzmi, sve mi uzmi
zivot mi oduzmi
sama i onako
umirem polako
U ponoru sve si godine bacio
glavu za drugom izgubio
u crno moju dusu si zavio
bolje da si bolje da si me ubio...
*******************************************
petak, 22.09.2006.
...jednom ću uspijeti...nastaviti dalje živjeti...bez tvog imena...u šapatu srca...
...trudim se...da ne mislim na tebe...ali nije lako...još si mi mi svježa rana...sve me podsjeća na tebe i kako smo bili sretni...ma toliko smo toga zajedno prošli...i sve mi je još tako nezamislivo...da više nikad neće biti isto...rekla sam da više neću plakati zbog tebe...ali danas sam opet suzu pustila...ali ne smijem...neću više dopustiti da me povrijediš...imam i ja svoju vrijednost...koju ti nisi prepoznao...znam,i noćas ću te sanjati...ali tako ću to i prihvatiti...kao san koji je završio...kao jutarnju sjetu nakon lijepog san...tako je meni sad...ali bit će bolje...ne znam kad...ali nadam se...voljela bih da se jednom svemu ovom mogu nasmijati...onako u prolazu...da te mogu smatrati greškom...koja je iza mene...i ono što bih najviše htjela je da se jednom pokaješ...da te ona iznevjeri...da te povrijedi kao i ti mene...da na svojoj koži osjetiš što znači biti povrijeđen...ponižen...od osobe koju voliš...kad ju voliš i kad te vara...kad joj praštaš i najveće uvrede...nadam se da ćeš jednom sve shvatiti...da ćeš me moliti za oprost...a da ću ja biti jača od tebe...i reći ti "sad je kasno"...pa makar te i tada ovako voljela...
...kad se jedna vrata zatvore,otvore se druga...ali često toliko dugo gledamo u zatvorena vrata,da ne vidimo ona koja su se otvorila...život uvijek daje drugu šansu...samo je treba znati prepoznati...i iskoristiti...na vrijeme...
četvrtak, 21.09.2006.
...razmišljanja...
...sve se događa s nekim razlogom...u posljednje vrijeme razmišljam o tome...uvijek sam vjerovala da sve ima svoj razlog...što god da se dogodi ima neko značanje...i sad se pitam zašto mi se sve ovo dogodilo...zašto sam ga upoznala...da ga tako jako zavolim...da sve lijepo platim tugom...da me on prestane voljeti...boli me sve to...ali možda stvarno ima neki razlog...možda se sve trebalo sad dogoditi da bi kasnije manje boljelo...da ojačam...i da jednom upoznam nekoga tko će me stvarno voljeti...a ovo s njim da mi bude veliko iskustvo...ne znam...toliko me misli muči u posljednje vrijeme...volim ga...ali samoj sebi sam rekla da to mora prestati...ne smijem si više dopustiti da me gazi...nisam lutka kako on misli pa da mogu sve to podnijeti...trebam krenuti dalje kako god mogu...znam da ću još koji put pustiti suzu zbog njega ali truditi ću se da to bude jako rijetko...znam da ga još neću prestati voljeti ali dat ću nekom drugom šansu...neću se zatvarati u svoj svijet i razmišljati o njemu i našim sretnim danima...o lažnim obećanjim i planovima...pronaći ću novi smisao života...iako ga želim više od ičega..ali ne,moram započeti dan a da mi on ne bude prvo o ćemu ću pomisliti...moram zaspati a da mi on ne bude zadnja misao...neću razmišljati o njemu i njoj...jer znam da ju čeka moja sudbina...puno sam toga dala a ni pola nisam dobila...priznajem...usrećio si me kao nitko do sad...ali isto tako i slomio do kraja...što je malo sreće u poredbi toliko grubih riječi...pored tebe se osjećam tako sitno...nevažno...jer ti si to napravio od mene...a tako dalje neću...jednom ću te izbrisati...a ti ćeš i dalje nastaviti slamati ženska srca...ali moje nećeš više nikada...potrudit ću se...ovaj put stvarno...jer nemam se više čemu nadati...da bi s tobom ikad moglo biti bolje...
******************************************
Na silu
Pamtim sta sam ti sve oprostila
kad si me najvise vredjao
a ja te najbolje ugostila
na prevare na oba oka zazmurila
al' vise ne mogu, sada te ostavljam
dok nije kasno ja bih pozurila
Na silu, nista mi ne mozes na silu
necu da ostanem na silu
mada je to u tvome stilu
da pretis da se svetis
Na silu, nista mi ne mozes na silu
necu da ostanem na silu
jaci je ponos moj od bola
ma, idi dodjavola
Pamtim sve nase svadje i razlike
kad si me najvise vredjao
ja sam te slavila ko praznike
na uvrede osmehom uvek ti vracala
al' vise ne mogu, sada te ostavljam
dosta sam grehe tvoje placala
*****************************************
srijeda, 20.09.2006.
...nevjera...
...sve su ove godine
ostavile trag na licu mom
svaka tvoja nevjera
odnijela je srecu sa sobom
Za tebe sam bila ko lutka
bez osjecaja dala ti sve
i tvojim lazima vjerovala
pred tvojim putem
ruze ti prosipala
zivot sam svoj tebi
besramno darovala
A gdje smo sad
a gdje si sad
drugu ljubis znam
Dovoljno je bilo
vise necu zalit' za tobom
zelim biti slobodna
i zelim biti svoja napokon...
utorak, 19.09.2006.
...sve je uzalud...
...tako me boli kad se prisjećam naših lijepih dana...lažem kad kažem da se prisjećam...ne,ne prisjećam se...ti dani žive u meni kao plamen koji je jednom gorio...dani kad si me grlio,ljubio,volio...kad si želio moju blizinu...miris moga tijela...a sad sve to poklanjaš drugoj...ona ti je sve...a meni više ne želiš čuti ni glas...ali molim te,kad me više ne voliš,barem me poštuj...nemoj me toliko ponižavati...nisam kriva...osim što te ne mogu prestati voljeti...to mi oprosti i vrati mi srce...jer više ti ne treba...još uvijek imaš sve moje...i ne vraćaš...tijelo...dušu..pomisao da ljubiš njene usne me ubija...zašto sam te izgubila...nemam odgovora...što je to ona u tvome srcu preokrenula...da si sad takav prema meni...za nju su sve one lijepe riječi...postupci...a za mene je tuga...nadam se da će i ona imati moju sudbinu...znam da hoće...neko vrijeme ćeš joj biti sve što može poželjeti...a kad te zavoli snažno tad će ti postati svejedno...pričati ćeš joj o drugima...vrijeđat ćeš je...jer ti se ne možeš promijeniti...ali hoće li biti kao ja...hoće li sve trpjeti da te ne bi izgubila ili će ti na vrijeme okrenuti leđa...ne znam...ali za mene je kasno...nisam otišla kad sam trebala...i sad se budim u krevetu u kojem si nekad bio moj...i plačem...i ne želim nikog osim tebe...tužno je što se ljubav pretvorila u prah...što sam sve izgubila...i što ne mogu vratiti stare dane barem na trenutak...tužno je što sam sve to dopustila...što ti netko koga najviše voliš postane stranac...nisam imala hrabrosti da se okrenem i kažem "zbogom"...jer previše toga u meni živi...a kako ću preživjeti datum koji se bliži...godinu dana od našeg prvog poljupca...dana kad smo prohodali...kad sam bila sretna...kako da zaboravim obećanje koje si mi dao...da ćemo slaviti godinu dana naše ljubavi...ali tvoja se ugasla...zašto si sve obećavao kada si znao tko si...samo da mi bude još teže...tog ćeš dana možda drugu ljubiti a mene se nećeš ni sjetiti...a ja ću uplakana sjediti...znajući svemu je kraj...a nemam snage za oporavak...
ponedjeljak, 18.09.2006.
...oprostite mi...
...što ga volim,a on ne zaslužuje,
nemam ga i kad ga imam,
u kratkim momentima nježnosti,
dok čekam novi val grubih riječi,
jer znam da slijede,
molim da lijepi trenutak traje duže
jer znam što me očekuje,
ponovno će me povrijediti,
i ponovno ću šutiti,
gledat ću ga s osmijehom,
da ne bih zaplakala
Oprostite mi...
...što živim od krhotina koje mi nudi
Oprostite mi...
...što ga volim
i što više nisam svoja
Oprostite mi...
...što se smijem,a plačem
...što se ponižavam da bih dobila malo njegove grubosti,
zbog malo njegove blizine
Izdahnut ću jednom
s imenom njegovim na usanama
Oprostite mi...
...što će on biti zadnje što ću spomenuti
Oprostite mi...
...što više ne želim živjeti,ali osjećam kako je sve nestalo
Crnu ružu na grob nek mi stavi,
jer tu je boju moj život dobio,
onog trena kad je drugu zavolio,
kad mu je postala svetinja
Možda ću mu biti uspomena,
a možda neću ni to,
al nek jedno zna,ludo sam ga voljela...
Oprostite mu...
...što me je do smrti povrijedio
Oprostite mu...
...ako vidite da suza kreće,
jer možda jednom shvati,
da se stara ljubav više nikad vratiti neće...
...danak ljubavi...
...sve mi je ovo poznato volim a sama ostajem
cutim i ne pitam te sto
kraj mene nemo prolazis
znam zauvek odlazis
Sve sto sam ja prastala
sto puta za redom
znam, ne bi ti oprostila
druga to nijednom
Bas, tesko je
pravila u zivotu shvatiti
da sam ja uvek ta koja mora platiti
svoj danak ljubavi
Ruse se snovi moji svi
k'o kule od karata
sad shvatam sta smo bili mi
samo spolja blistav sjaj samo lazna pozlata...
nedjelja, 17.09.2006.
...i ti ćeš jednom plakati...
...tvoji poljupci više nisu isti...jedva da mi i dotakneš usne...hladno...riječi su ti sve grublje...svima želiš pokazati da me možeš poniziti...boli me do srži a opet je srce sretno kad je uz tebe..zašto si me trebao...da me mučiš..kao da mi se osvećuješ za nešto...ne želiš da budem sretna s nekim drugim...svaki put kad želim pokušati odjednom se pojaviš...i ponovno sve ostavim zbog tebe...a ti to ni malo ne zaluzuješ...za tebe sam tlo kojim hodaš...pogaziš i ne osvrćeš se...ideš dalje a ne osjećaš moju bol...koliko smo samo lijepih noći proveli zajedno...pričali smo...smijali se...bila sam tvoja...a sad se pored tebe osjećam kao stranac...legli smo u krevet...okrenuo si se na svoju stranu...nisi mi ni riječ rekao...ni poljubio me nisi...ni dotaknuo...možda te i shvaćam...znam kako je spavati kraj osobe koju ne voliš...a želiš biti s nekim da ne budeš sam...želiš nju kraj sebe ali ona je daleko...pa sam ja tu...da možeš svu ljutnju,tugu i bol izbaciti na nekome...sad nju varaš kao i mene nekada...ali neka...i ona će patiti...s vremenom...znam da zvuči grubo...ali ubio si me do kraja..i ona će to osjetiti...ali nek bude pametnija od mene...neka ne dopusti da joj radiš što i meni...neka ti sve okrenu leđa pa ćeš možda shvatiti tuđe osjećaje...da te bar mogu izbrisati...svo ovu silnu ljubav...da mogu nekom drugom pokloniti...onome tko će me poštovati...neznam kako dalje...ali shvaćam da sam ti suvišna...da je sve što je nekad bilo nestalo...i da živi samo u meni...jedno znaj...obećala sam si...ma koliko me boljelo...koliko god te voljela...platit ćeš mi svaku isplakanu suzu....svaku tvoju grubu riječ...ne,nemogu te mrziti...da bar...iako se ponašaš prema meni kako nitko nikad nije...nemogu...ali platit ćeš jednom,znaj...neznam kako...na koji način...ali sve se jednom vraća..sve uvijeke dođe na svoje...i ti ćeš jednom plakati od boli...a nećeš imati koga da ti obriše suze...
***************************************
Maris li
Maris li, maris li
sto zivot kvaris mi
uzalud cekam te
a znas da volim te
maris li, maris li
sto sve to radis mi
Kad me varas s njom
kad me plasi grom
kad me boli sve
svetla nestane
kad sam bolesna
i bez dinara
hleba imam li
umirem li
Maris li, maris li
sto srce hladis mi
negde se zabavljas
mene zaboravljas
maris li, maris li
sto sve to radis mi
***************************************
srijeda, 13.09.2006.
...varaš me,varaš...
..koliko sam puta htela
ja da ne vidim
prevaris me, oci zatvorim
koliko sam puta pila da bih sakrila
to sto bi i slepa videla
Varas me, varas, ma proklet bio
nisi me ti zasluzio
varas me, varas, nije mi lako
i tebe ce nekada tako
Koliko sam puta htela da te ostavim
da nestanem, da se skamenim
koliko sam puta led iz srca topila
samo da bih s tobom ostala...
utorak, 12.09.2006.
...možda...
...možda će jednom manje boljeti...možda mi jednom budeš samo lijepa uspomena mladosti a svi naši dani mi postanu datumi na koje ću sa samo nasmijati...sa čežnjom ali bez boli...to neće biti uskoro ali,nadam se,jednom...s drugim ću osnovati obitelj...ako budem imala sina nosit će tvoje ime...žalit ću što ga nemam s tobom...ali preživjet ću...s nekim drugim ljudima...neću biti sretna kao što sam nekad bila kraj tebe...ali neću ni toliko patiti...on će zaslužiti moju ljubav...neću moliti za malo nježnosti...neću plakati zbog grubih rijeći...ali srce će dijelom ostati tvoje...tvoji poljupci će postati san u javi... nova će jesen doći...neće biti nas...on će me grliti u hladnim noćima...mjesto naših večeri zauzet će nove ljubavi...još ću ponekad suzu ispustiti na spomen tvog imena,na osjet tvoga miris...priznajem...možda ćeš jednom manje boljeti...uz tuđu utjehu...ali nikad te neću prestati voljeti...sve ovo može biti drugačije...da ti želiš...mogli smo imati neku drugu priču...sretniju...pametniju...mogli su nam svi zavidjeti...jer ljubavi je bilo...ali tebe ništa ne može promijeniti...možda me se sjetiš kad i tebe netko duboko povrijedi...kad bude kasno...kad postanemo dva svijeta..želim,ako ima pravde,da se pokaješ...da me potražiš i shvatiš što si izgubio svojim glupostima...želim da onda ja odbijem tebe...iako znam,opet bih ti pala u zagrljaj...
**********************************
Koje li su boje njene oci
Da li da je zalim
ili da joj zavidim
kako vam je zajedno
to bih htela bas da vidim
Ne znam sta mi treba to
kad bolje biti nece
al iskreno, utesno bi
bilo da nemate srece
Koje li su boje njene oci
imali u njima ponosa
il' te mnogo voli pa joj smeta
kratka pamet, duga kosa
Koje li su boje njene oci
zaljubljeno dal' te gledaju
ili placu danima kao moje
jer za srecu ne znaju
Da li da je zalim
ili da joj zavidim
Da li da te mrzim
ili samo da te ne volim
kojim putem gde da krenem
kako da prebolim
Nazad necu
da te moje oci ne vide
al iskreno volela bih
da vam lose ide
********************************
nedjelja, 10.09.2006.
...miris nedelje...
...kasno je, sta trazim ovde sad
mesto gde smo sanjali do tad
sta je to zbog cega vracam se
ko bez odgovora pitanje
Koraci sto ne znaju za greh
suze koje ne znaju zasto
zivot sto se pretvara u tren
sada kad se opet srecemo
S kojim pravom vraca se
miris one nedelje
tako stvarno postaje
i jos uvek voli me
al' jasno je, znam, samo si san
za sve kasno je
Vidim te, a samo jedno znam
osmeh tvoj da vecno sacuvam
htela bih, al' ne znam
da li smem
zbog tebe jos u dusi posrcem...
subota, 09.09.2006.
...koliko još...
...koliko ćeš me još puta povrijediti?...poniziti?...koliko će još grubih riječi s tvojih usana krenuti meni?...koliko ću još puta plakati?...kad će zadnja suza pasti za tebe?...kad nešto trebaš ja sam odmah tu...onda me "voliš"...kad ću lijepu riječ čuti od tebe?...zašto mi sve to radiš?...što sam ti napravila?...osim što sam ti sve dopustila...koliko ću još moći ovako živjeti?..s gorčinom kad se budim...i sa sve većom ljubavi svakog jutra...zbog čega te tako volim?...zašto su suze moj vječni suputnik?...tuga je ušla u moj život odavno i prati me kao sjena...ubijaš me hladnim pogledom...gdje je nestala ona toplina...ono malo radosti...zar me je ona zauvijek izbrisala...što ti više nisam ni lijepa uspomena?...zašto lomiš ženska srca?...kako se izliječiti od tebe?......ti si sreća u moru tuge...privid nečeg dobrog...dobro i zlo...znaš li kako boli kad te povrijedi netko koga najviše voliš...kad te zgazi do kraja...koliko ćeš me još puta boljeti?...dok te ne prestanem voljeti...a to će biti...nikada...
četvrtak, 07.09.2006.
...sve si mi ti...
...evo prošao je skoro tjedan od nedjelje...dana kad si ponovno bio moj nakon dugog vremena...i opet je sve isto...ovu ćeš nedjelju možda drugoj krasti poljupce...a ja ću razmišljati o tome kako sam barem kratko bila sretna...i moliti da ponovno budem...još mi odjekuju tvoje riječi da odlaziš...daj mi vrati srce...da ga mogu nekom drugome pokloniti...da te mogu izbrisati...jer nakon tebe mi više nitko nije vrijedan...svaka tvoja nevjera je komadić razbijenog stakla u srcu...svaka tvoja riječ o nekoj drugoj je sol na rani...toliko me boliš...a užasno te volim...ne želim doživjeti dan kad odeš drugoj...tada ću umrijeti u praznoj postelji...s usnama na tvojoj slici...s posljednom suzom na jastuku na kojem je ostao tvoj miris...izgovorit ću tvoje ime glasno...jer ono nosim u srcu kao vječnu ljubav...koja ubija...neka čuju koliko sam te jako voljela...znaj da si mi bio sve...sklopit ću oči...u njim tvoj lik...pasti će slika iz ruke..tvoja...ona gdje smo zajedno...nekad davno...dok je trajalo...sve će tada nestati...možda ću tamo negdje biti sretna...jer znam da bez tebe živjeti neću...kad ti jave da sam zauvijek sklopila oči zbog tebe možda shvatiš da sam te voljela...i da ti nisam lagala da si mi sve...tvojim odlaskom ugasit će se i moj život...samo ti me možeš spasiti...ali nije ti dovoljno stalo...nadam se da ćeš jednom nekom pričati o meni...kako sam te bezuvjetno voljela...i život dala za tebe...pričaj o jednoj tužnoj ljubavnoj priči...i ne krivi sebe...znala sam tko si...ali svejedno sam ti se dala...potpuno...oživi me...barem uspomenom...
srijeda, 06.09.2006.
...žensko srce...
...ko izmisli zensko srce
da u nekom stalno trazi spas
i okrutno srce musko
jednoj zeni da ne cuje glas
Dodji, dodji, hocu stobom
da provedem vek
dodji, samo mi dodji
mesto rane da mi budes lek
Ko izmisli zensku dusu
tako neznu lomljivu ko san
i okrutnu dusu musku
da je kida iz dana u dan
Ko izmisli zenske suze
da padaju kao vode slap
i okrutne usne muske
da popiju i poslednju kap...
utorak, 05.09.2006.
...kako dalje...
...novo jutro...opet bez tebe...svaki put kad odeš ostaviš prazninu...čežnju...tugu...ali ovaj put pogotovo...još me bole tvoje riječi da odlaziš...znaš li kako boli kad netko koga najviše voliš drugoj govori one riječi koje mi znače sve...znaš li kako boli kad onaj koga voliš odlazi daleko...daleko od mene...bliže njoj...što je to u meni da nemogu drugog zavoljeti...kad me tvoje usne dotaknu znam da je to "to"...vječna ljubav...ali nažalost nije obostrana...neznam kako dalje živjeti...bez nade da ću te ponekad vidjeti...da ćeš mi ponovno doći...barem malo me voljeti...ili dobro glumiti...umirem u samoći...želim tvoje oči...da u njima budem jedina...ali uzalud...sve su moje želje uzalud...želim ponoviti sve naše lijepe trenutke...ali ti više nisi onaj isti...nije ti ni malo stalo...ona ti je ono što sam ti nekad bila ja...jednako je varaš...jednako joj lažeš...hoće li ti i ona sve praštati...bezuvjetno te voljeti...i kad zna da s drugom provodiš noći...hoće li biti ista kao ja...želim da me zauvijek pamtiš...sve što sam ti dala...kao sam te voljela...želim da ti budem u sjećanju kao nešto lijepo...nešto što si gazio...ali na neki način i volio...molim te,gdje god bio...dođi mi još koji put...ponovimo sve...
Ti si moj greh
Za tebe ja sam poslednja
i nikad ona jedina
a srcu mom si svetinja i robija
Samo za korak ili dva
opet mi bezis kao pre
moja te suza ne stize
i ne brise
Ti si moj greh
i sto me manje volis, vise bolis
ti si moj greh
koji mi krade uzdahe
Ti si moj greh
samo zbog tebe hocu, u samocu
prastam ti sve
jednom se voli, jednom umire
I zadnji voz ne prolazi
a talas bez tebe dolazi
uvek u gluvi nocni sat
ja gubim rat
Samo za korak ili dva
opet mi bezis kao pre
moja te suza ne stize
i ne brise
ponedjeljak, 04.09.2006.
...sreća okoupana suzama...
Jučer si ponovno bio moj...neznam kako se to sve dogodilo...kao san...ali ovaj put java..oči su mi ponovno dobile sjaj...ljubio si me...ponovno sam bila tvoja...nakon toliko vremena...osjećala sam se neopisivo...mislila sam da će sve biti kao nekad...ali prevarila sam se...valjda sam opet došla na red nakon svih...sreća nije dugo trajala...u tvom mobitelu su njezine poruke...pozivi...pišeš joj da je ne varaš...da je čekaš...da je želiš...a samnom si bio...opet ti nisam ništa rekla...dopustila sam ponovno da me pregaziš do kraja...mrzim je što mi te je uzela...ali znam da sam u krivu...i ona je samo jedna u nizu...i njoj lažeš kao što si i meni prije...što sam ti ja...stara ljubav...utočište?...dolaziš meni kad ti nitko drugi nije blizu...skrivala sam suze od tebe...a zamutile su mi pogled od silne boli...htjela sam zaplakati da vidiš koliko mi značiš...ali nema smisla...da mogu biti tvoja s vremena na vrijeme bila bih sretna...imala bih snage...ali jučer si mi rekao ono što me je slomilo do kraja...ideš u vojsku...seliš se zauvijek u drugi grad...tamo ćeš biti blizu nje...s njom ćeš provoditi čarobne noći...hoćeš li se tada mene sjetiti?...ne vjerujem...trudila sam se da te zaboravim...da mi bude lakše...ali sada nakon tvojih poljubaca opet mi fališ jače nego ikad...dođeš i preko noći nestaneš...ali sad...cijeli moj svijet je srušen...neću moći živjeti znajući da si blizu nje...da više nema nade da te vidim...da te imam...a nada je bila moj utjeha...poticaj za život...jesi li shvato koliko su me zaboljele tvoje riječi da odlaziš...jesi li osjeti barem malu tugu što jedna ljubav umire...ili imaš srce od kamena...volim te...nemogu dalje...želim samo umrijeti...
O da li znas
Uzalud je da molim i patim
tebe tako ne mogu da vratim
mrzim zivot sto mi sanse pruza
ti si bio moja zadnja ruza
O da li znas kako oci peku
o da li znas kako suze teku
kad gubis onog koga ljubis
i kada molis onog koga volis
Sve mi tvoje i sad puno znaci
al' je ponos od ljubavi jaci
ko je gresan to ce reci vreme
ali onda nece biti mene
