everything4you
četvrtak, 31.08.2006.
...još i sad...
...Dodje mi znas da pozelim te
kao nekada
i odjednom bas sve na tebe podsjeca
a vec odavno ti nisi samo moj,
druge su ruke i mene dotakle,
a kad me dodir podsjeti na tvoj u njemu nema utjehe
Jos i sad sva zadrhtim kad te neko spomene
strah me da nisi isti i da mozes bez mene
I svaki put kad o tebi govore ne mogu sakriti,
da sve ono sto smo nekad imali u meni postoji
a vec odavno ti nisi samo moj
druge su ruke i mene dotakle,
a kad me dodir podsjeti na tvoj u njemu nema utjehe.
Jos i sad
sva zadrhtim kad te neko spomene,
strah me da , nisi isti
i da mozes bez mene...
utorak, 29.08.2006.
...teško je....
...sjedim u tišini svoje sobe...ne želim slušati glazbu...riječi...jer danas me sve podsjeća na tebe...neznam...takav je dan...kad mi fališ do bola...želim pobjeći tebi u zagrljaj...ali ne mogu...možda druga krade tvoje dodire...zamišljaš li ikad da te to ljubim ja?...večeras idem s društvom van...smijat ću se...neću nikome pokazati koliko me boli...za njih sam nasmijana djevojka...iako mi oči nemaju stari sjaj...trudit ću se biti vesela...zbog sebe...zbog njih...a kad zatvorim vrata stana ostat će samo praznina...jer tebe nosim gdje god krenem..ponekad razmišljam koliko stvari još u životu mogu napraviti...mnogo..ali zašto?...kad me ništa ne veseli...kad se duša polako gasi...tako sam prazna...otišao si,a srce mi nisi vratio...tvoje usne su vrelo mog života...želim čuti tvoje srce kako kuca pod mojim prstima...ti si nešto jako potrebno...zrak...voda...uvijek sam bila nasmijana,svih oko sebe sam nasmijavala...ali sve je nestalo...upoznala sam smisao života...i u trenu ga izgubila...tebe sam imala...teško je pisati riječi kad u svakoj si ti...teško je čuti neki stih koji govori o ljubavi...o onom što smo imali...izgubili...teško je misliti o drugoj u tvom narjučju....sve je postalo teško...kad se moram lagati da ću moći...a bez tebe nemogu ni korak dalje....i nebo danas plače...zbog mene...zbog nas..zbog izgubljene ljubavi...kad bi znao koliko mi trebaš odmah bi mi se vratio...ako ti je ikad barem malo bilo stalo,znaj bez tebe je nemoguće...vrati mi život...barem na jedan dan...poljupcem...jednim dodirom...glasom...izgovori moje ime...jedne tihe noći...i zvijezda će pasti...da ti pokaže put do mene...put ljubavi...
ponedjeljak, 28.08.2006.
...uvijek isto...volim te...
Razlika
Nije ovo ona ulica
nije ovo ona zgrada
iznad koje stoje oblaci
sa mnom neko tvojih godina
iste oci, isto ime
al' me tebi vode koraci
Razlike nema kada me dodiruje
dok moje strasti smiruje
slicnost sa tobom je velika
razlike nema, i on u ljubav veruje
iako fino deluje
al' srce zna gde je razlika
razlika zbog koje bilo gde
uvek isto, isto volim te
Trazila sam sto sam imala
a na isto nisam dosla
Nek me zivot vise ne proba
mogu da se lazem nocima
mogu i da budem srecna
ali s njim sam druga osoba
Razlika zbog koje bilo gde
uvek isto, isto volim te
*********************************************************
Pile
Ovo je svet za pametnije
ovo je put za neke hrabrije
A moje srce je pile drhti od straha kada grmi
nezno k'o svila na kaldrmi
a moje srce je pile pokislo, zuto i malo
sto je kraj orla jednom zaspalo
Nijedan nije ti bio ni blizu niti ce ko
a ja sam sa svakim otisla predaleko
al' ne stignes nigde kada te slome i sruse ti sve
leti dalje sam, dole ne gledaj, ne
Moje suze prema tebi padaju
moje suze prema tebi padaju
moje suze padaju na gore
Ovo je svet za neke vaznije
ovo je put za neke snaznije
subota, 26.08.2006.
...samo ti...
Ljubavi,sinoć si mi tako trebao...suze su mi tekle...opet sam pogriješila...s drugima sam bila,a s tobom u mislima...nitko nije kao ti...nitko me ne ljubi onako kako si ti znao...nježno a strastveno...kažu da je lijek za zaborav nekog drugog ljubiti...nije...biti s nekim bez ljubavi je kao smijati se a u duši plakati...dosta mi je tih praznih lutanja...ne mogu protiv sebe...znam da te nikad neću zaboraviti i da ću te zauvijek voljeti...i svaki put kad u drugom budem tražila lažnu utjehu...tvoje ću ime tiho dozivati...sklopit ću oči...neću prihvatiti istinu...taj koji me ljubi...to moraš biti ti...barem u mojim mislima...tebi se prepuštam jer drugom ne mogu...kad svane dan lažem sebe da mi je dobro...a na meni trag tuđih dodira...ali ti ih brišeš mojim sjećanjima...ti ostaješ zauvijek a svi drugi su nevažni...oni su samo u prolazu kroz osamljenu noć...okrenu se i odu...kad me suza izda...ti si vječni stanar...dala bih sve da još jednom poljubim tvoje usne...da zadrhtim kao nekada...da zaplačem...ovaj put od sreće...želim čuti tvoj glas...najljepšu melodiju mog života...još malo pa će godina našeg prvog poljupca...neka se opet ponovi...na istom mjestu...u isto vrijeme...ove godine...
**********************************************
Kao nekada
Ponekad kad sam sama
lutam nasim stazama
jer za njih me vezu lijepa sjecanja
vjetar je davno vec liscem
prekrio tragove nase ljubavi
Jos uvijek ja kao nekada
grijem ti stranu kreveta
jos uvijek ja stara navika
cuvam ti pola jastuka
U misli ponekad tvoj osmijeh navrati
i ovaj zivot je lijepsi bar na tren
i zato cesto sama lutam
nasim stazama
i pustim da dodju sjecanja
**********************************************
petak, 25.08.2006.
...kiša...
...kiša opet pada i svaki put me vrati unazad...u našu prvu zajedničku noć...bio je prohladni jesenji dan...grijao si me svojim tijelom...poljupcima...sjećaš li se jedne crvene ruže i svih onih obećanja?...barem jedno ispuni...ako imaš barem malo savjesti...ti si bio moje utočište...koliko sam snage imala kad bih znala da ću opet biti kraj tebe...tvoja...kako je sve odjednom moglo nestati...kao prah...preko noći...jednog si me trena želio..drugog odbacio...znam da ti je netko otrovao dušu...ona...njezina osveta...tuđa ljubomora...tvoja nevjera...da si bio malo jači ne bi posustao...ne bi slušao druge...uvijek su ti svi ostali bili važniji...nikad nisi pred njima želio priznati što ti značim...a meni si rekao...nisi valjda sve lagao...toliko smo toga mogli imati...uvijek bih ti dala sve što hoćeš...kažu da za ljubav nikad nije kasno...da ljubav uvijek pobjeđuje...ali što je to s nama?...mi smo se izgubili...blizu smo a daleko...srcem sam uz tebe...zar je moguće da ti ništa ne značim...nakon jedne godine ljubavi i boli...da si me zaboravio...i nakon svega...želio si s drugima provoditi noći...jer moraš svaku imati...ali ja sam tvoja bila najviše...to znaš...nisam bila samo za jednu noć...bila sam tu kad si se smijao..i kad si plakao...bila sam tu kad te nitko nije mogao shvatiti...kad su te osuđivali...ja sam te pred svima branila...a ti si sve uništio...nisi me ni malo cijenio...sve si pogazio...svaku riječ...obećanje...mene...a ja bi još uvijek za tebe dala život...jer bez tebe je tako besmislen...prazan...želim da znaš da ću zauvijek biti tu za tebe...kad te svi povrijede...kad te život umori...kad poželiš olakšati dušu...bit ću tvoja utjeha...malo zrno nade...tvoja snaga...pregazi ponos...javi se...zaželi želju...neka to budem ja...
četvrtak, 24.08.2006.
...ponovno...
Ponovno...opet sam pokušala...izbrisati te iz mog srca...pretvoriti sva sjećanja u san...zaboraviti tebe...i opet nisam uspijela...drugi me je prošle noći ljubio...malo me je na tebe podsjetio...mislila sam ovaj put ću moći...ljubiti drugog s lažnim osmijehom...u sebi plakati ali to ne pokazati...ali ne mogu...sve je opet isto...drugi ljudi...parovi...kao što smo nekad bili mi...jutos sam se probudila kraj njega...a u sebi sam molila da vidim tvoje lice kad se probudim snena...osjećala sam prazninu...onu koju ostaviš svaki put kad odeš...ti si nešto neizbrisivo...nezamijenjivo...sve su moje riječi slične..samo o tebi govore...pitam se što sad radiš...nasmijavaš li još uvijek svojim pričama...oduzimaš li tuđe poglede...sjetiš li se mene...spomeneš li me ikad nekome...mene koja bi sve za tebe dala...pričaš li o tome kako si me povrijedio...hvališ li se mojom patnjom...ili se barem malo kaješ...puno pitanja na koje nemam odgovora...a samo jednom želim znati...da smiri srce moje...jesi li me ikad volio?barem malo?...reci da jesi...makar laži...drugačiju istinu ne bih podnijela...nemojte mi reći kad ga s drugom vidite...ne želim znati...jer ono što ne znam ne boli...pustite me da živim u nadanju da me barem malo treba...sitno...neznatno...meni dovoljno...recite mi da lijepo priča o meni...lažite...nije važno...više nije...sve je samo magla...iz koje izvire tvoj lik...svaki put...ponovno...
*****************************************
Rekom bez vode
Bilo je vatri, nijedna da ogreje
belih snegova, nijedan da zaveje
suvom rekom bez vode zivot mi ode
na mostu ne platis, platis na cupriji
jer senka sudbine uvek te prati
i da ti nekog istog ko ti
Ko mi te je poslao
nece nazad da te primi
nekome si suvisan
sto bas meni jedini
Tesko mi je voleti te
tesko ti je biti zena
al' od svega je najteze
za tebe biti rodjena
Bilo je tajni, nijedna da ispliva
i slatkog raja, drugi da uziva
na vetru staklenih krila ptica sam bila
na mostu ne platis, platis na cupriji
jer senka sudbine uvek te prati
i da ti nekog istog ko ti
Odavno nisam pitanje cula
zasto se ne smejes, mala
pa se nasmejem tek da ne bih plakala
*********************************************
nedjelja, 20.08.2006.
...vrati se...
Giuliano-Vrati se
Pokušajmo opet ti i ja
sanjat onaj san
koji smo nekad sanjali
i nitko poslije tebe,nitko ne može
hodat s desne strane moje ljubavi
I samo ti vraćaš mi san
I samo ti znaš uljepšat
svaki dan
I zato vrati se,
tvoje je mjesto kraj mene
Vrati se,još sam tu i čekam te
prepusti se i vjeruj mi,
mi smo s desne strane ljubavi
još uvijek ima nade za nas...
****************************************
...Kada bih vrijeme
unazad mogla vratiti
poželjela bih da te ponovo
vidim i snažno zagrlim
Da ti kažem da te volim
i da ne mogu zaboraviti
one poljupce i dodire
uvijek cu pamtiti...
****************************************
petak, 18.08.2006.
...narukvica s tvojim imenom...
Danas sam ti kupila poklon...ne znam zašto...kad ni neznam kad ću te vidjeti...i hoću li...još uvijek se nadam...ne mogu protiv sebe...protiv srca...jesi li zaslužio nešto od mene?...nakon svega što je bilo...dok sam ti to kupovala osjetila sam neku sreću...narukvicu s tvojim imenom...opet nešto da me još više podsjeća na tebe...ne znam zašto to radim...osjetila sam neku potrebu da ti nešto kupim...tvoje ime...uspomena na tebe...a kao da već nema dovoljno sjećanja...sve je uspomena...ja sam uspomena na tebe..jer nosim tvoj dodir na sebi...poljubac...miris...još uvijek...tvoj pečat ne meni je zauvijek...toliko ti želim dati tu narukvicu...ja ću je nositi dok ti ju ne dam...želim da dobije moj miris...da gledam u tvoje ime...iako će me boljeti...a kad ju dobiješ bit ću sretna...imat ćeš nešto moje...bez obzira što mi kažeš...taj ću tren biti sretna...kad bi barem sve moglo biti kao nekad...da budemo nerazdvojni...da me prestaneš varati...barem jedan dan...to tebi ne bi ništa značilo...a meni bi značilo život...molim te,nađi malo vremena za mene...mislim da sam zaslužila...za sve druge imaš a za mene ništa...odvoji nekoliko minuta...potraži me...
Pet minuta
Cula sam jasno, sve reci tvoje
kada si rekao, da nemas volje
da trazim drugog
za tuge i nevolje
Cula sam jasno
sa svakom se ljubis
na pravu ljubav
vreme ne gubis
Cula sam jasno
a sad je prekasno
nije to normalno, zar ne
da ipak sve vise volim te
Ni pet minuta,
nemas za mene
ni pet minuta, za nas
a ja bih dala devet zivota
samo da cujem ti glas
Ni pet minuta
nemas za mene
ni pet minuta, to znam
pa zasto onda, zauvek tebi
ja srcem pripadam
Bolje bi bilo, da te se klonim
a prvo moram, srce da slomim
lomljeno zlato
kome da poklonim
Bolje bi bilo, da glavu dignem
ovako necu, nigde da stignem
vidim to jasno, a sad je prekasno
nije to normalno, zar ne
da ipak sve vise, volim te
*************************************
...Pokloni mi pet minuta srece
cijeli zivot u njih ce mi stati
ako ima sudbine i Boga
neka mi te opet meni vrati...
*************************************
četvrtak, 17.08.2006.
...smisao života...
Reci,sad dok ponizno te molim...šapni...što smo bili nas dvoje u očima tvojim...iluzija,san?...tko je kriv...ja ili ti?...ja koja sam previše voljela i tu sam jedino pogriješila?...ti koji si srušio moje snove gorčinom?...uživao si gledati moje oči dok si mi o drugoj pričao...svaki put o nekoj novoj...jesi li htio da mi ljubomora oduzme dah...ili si želio da suza klizne i pokaže nešto...dokaz ljubavi...kao da ti nisam dala sve...ali ne,suza izdajica nikad nije pala pred tobom...stvarala se u ranjenoj duši...i kliznula kad bi se okrenuo...dlanom sam brisala lice...ili topila jastuk tvog kreveta...ljubav je za neke hrabrije...a ja to nisam...samo sam zrno prašine...koje ti gaziš...kad te nema,nema ni mene..a kad si tu sretna sam...kad me ljubiš i kad sam tvoja...onda brišeš sve loše...volim te...nemirna je duša...znam,kad te sudbina slomi pustit ćeš suzu...možda više neću biti tu...zazivat ćeš moje ime...čuti ću tvoj poziv...tvoja suza past će u ocean mog srca...i opet ću se slomiti...ostavit ću sve...opet samo za tebe..koliko god daleko bila i pokušavala biti svoja...neću uspjeti...mogu se zavaravati..nadati se drugima...nadati da ćeš biti samo ime...preboljena stara ljubav...ali ne...kažu vrijeme liječi rane...ne vjerujem...moju ranu možeš samo ti izliječiti...i dok me ponizuješ...ja te volim...i kad mi teške riječi govoriš...ja te volim...i ma kako me tvoji postupci boljeli...iako bih najradije zaplakala...a plačem na svaku tužnu pjesmu što me na tebe podsjeti..ja te volim...i dok drugu ljubiš...ja te volim...i plačem...i koji je sad smisao života?...sva ova patnja...ova neizbrisiva ljubav...hoćeš li jednom reći:"shvaćam da me iskreno voljela"...je li to moj smisao...da jednom sve shvatiš...koliko sam voljela...a koliko je boljelo...plakat ćemo jednom zajedno...ja jer te volim...a ti jer će shvatiti što si mi radio...izbrisao jednu mladost...poljubit ćeš moju suzu...i osjetiti ljubav satkanu od boli...oprostit ću ti sve kao i uvijek...zaspat ću na tvojim rukama...već umorna od tuge života...i šaptati riječi posljednje..."ne ostavljaj me samu,ne ovaj put,ne..."ako tad i umrem,nema veze...umrijet ću u tvom zagrljaju...tvoj će dodir biti posljednje na meni...ne tuguj...poljubi me u čelo..vjeruj mi,bit ću sretna...tamo negdje...daleko...srcem zauvijek uz tebe...
srijeda, 16.08.2006.
...izreke...
...dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav...
...srce ima razloge, koje razum ne razumije...
...ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao...
...ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan...
...ja...pogledom cu te pratiti, dodirom hrabriti, zagrljajem braniti, poljupcima hraniti, suzama tjesiti, zauvijek voljeti...
...jednom se radja, jednom se dise, jednom se voli i nikad vise...
Ne tražim puno samo jedan mali,običan dan...
....Nocas nasloni glavu na moje rame
i reci mi sve
otjeraj vjetar sto vec tjednima tuce
i ubija me
Svi su mi sati postali ko jedan
ne podnosim ih
ljeto je skrilo svoje obzore modre
u satima tim
poljubi me
neka mi sunce u srcu osvane
Ne trazim puno
samo jedan mali obican dan
u tvome narucju negdje daleko od svih
samo jedan, jedan mali obican dan
negdje uz pjesmu valova
Prvi poljubac
Nema dana da ne pomislim
bez nekog vaznog razloga
na onu noc
kad su padale zvijezde
pred nasim koracima
Rekao si sklopi oci, zelju zamisli
i nista ne govori mi
sacuvaj ovaj tren, nek bude zarobljen
u nama ce zivjeti
Taj prvi poljubac tvoj
skrio se zauvijek tu,
negdje u mojim grudima
i citav zivot moj
prati me, cuva me
kad god je najteze
Nema dana da ne pomislim
opet bez nekog razloga
koliko stvarno je istine bilo
u tvojim rijecima
Prvi i zadnji
Neko novo je vrijeme
neka nova su lica
stare ljubavi su iza nas
i kako dani lete prodju pokraj mene
Uvijek sa osmijehom sjetim se
tvojih slatkih prica, tvojih ludovanja
uvijek si znao zabavljati me
negdje duboko u srcu
nosim te jos i ne zaboravljam
Tvoje tijelo, tvoje lice i tvoj glas
sjecanja na tebe, sjecanja na nas
i nakon ovih godina znam
bio si prvi i zadnji kojeg voljela sam
Predugo sam sama, vise nisam jaka
oprosti na ovim rijecima
ponekad pozelim te imati kraj sebe
i biti sigurna u narucju tvom
I slusati tvoje price, tvoja ludovanja
uvijek si znao zabavljati me
negdje duboko u srcu nosim te jos
i ne zaboravljam
Suze sa zvijezda
Kao suze sa zvijezda
padaju kise i snijeg
vrijeme se mijenja
svaki put kad nestanes
na usnama okus tisine, oluja u meni
bez tebe sam gluha, nijema i slijepa
povedi me
I vodi me kroz noc i dan
sakrij me ko zrno u dlan
voli me ko nikada
budi moje sunce nakon oblaka
Zrno istine
Godina je prosla ko minuta
prosla pokraj mene kao tren
i kao da nas
nikad nije bilo
sve lagano umire
Sve bih dala
samo da si tu
tu kraj mene na mom jastuku
sve sto zelim,
sve sto trebam je
to malo zrno prasine
to malo zrno, zrno prasine
to malo zrno, zrno istine
Ne zelim zaboravit' sto znaci voljeti
ne zelim zaboravit' sto ljubav je
ne zelim te izgubiti,
jos uvijek tako volim te
i kao nebo zvijezde trebam te.
ponedjeljak, 14.08.2006.
Bezuvjetna ljubav...
...bezuvjetna ljubav ugravirana je u mom srcu...ispisana je slovima tvog imena...svako slovo bode kao nož...duboke su rane...kao i moja ljubav...svaku noć snovi su sve intezivniji...želim ti čuti glas...što prije...osjetiti tebe...što prije...mrzim sve što te je udaljilo od mene...laži...ljeto...ona...pogledaj u dubinu svog srca...vidiš li mene?...jer tamo sam jednom davno bila...ne dopusti da me zli ljudi izbrišu iz tebe...ne slušaj druge...osluhni srce...jer znam da je nekad šaputalo moje ime...možda tiho...ali ja sam to čula...u davnim trenutcima sreće...molim da se vrate ti dani...da budu novi...sa starim osjećajima...lijepi kao nekad...znaš li kako bole novi datumi za koje znam da su prije ostavili dubok trag?...datumi kad sam bila sretna...koji sad jako bole...jer nisi uz mene...želim tebe u novim danima sreće...nek se otopi led koji je stao između nas...i nek potekne stara ljubav...povedi me opet na stara mjesta...probudi život u meni...trebala bih te mrziti zbog sve što si mi učino...povrijedio si me...ponizio...ali ne mogu...svakim danom volim te sve više...nadam se da me nisi zaboravio ovo ljeto...i da ti proletim kroz misli...s vremena na vrijeme...da si me poželio barem malo...da želiš ostvariti nove trenutke zajedničke sreće...toliko te trebam...neopisivo...imali smo nešto posebno...jesi li osjetio?...moja je ljubav vatra koja se ne može ugasiti...svaku sekundu plamen je sve veći...gorim...dlanom pišem tvoje ime na svemu što dotaknem...dio si mene...ostavljam te posvuda...neizrecivo te volim...ova ljubav ubija...otapa sve oko sebe...ti si moja nada...ponekad se prestanem nadati...pokušavam se pomiriti sa stvarnosti...ali ne mogu...suza tada klizne na moje usne...u toj suzi vidim tvoj obris...govori mi da bez tebe ništa neće imati smisla...i opet sam na početku...živim za tvoj glas...zagrljaj...poljubac...nazovi me...potraži me...zaželi me...i ja ću doći...istog trena...ostvari moju želju...učini me neopisivo sretnom...jer samo ti to možeš...ti...moje čudo...jer čuda se događaju...
subota, 12.08.2006.
...razbacane riječi...
Kiša...naviru mi sjećanja...misli...uspomene...umorna sam od tuge...praznih nadanja...prah...to sam ja bez tebe...lik u ogledalu...razbacane riječi na papiru...istinska ljubav...nikad preboljena...znam,svi nakon tebe će manje boljeti...ali neću ih ni voljeti...iz mene si izvukao sve osjećaje...kraljica tame...poljubiti ću,prevariti,ostaviti...neće boljeti...ne,ovako više nikada...tražit ću tebe...uzaludno...zauvijek...ti si bol...duboko ispod moje kože...i da potekne krv...neću zaboraviti...postat ću tvoj anđeo...pratit ću te kao neizrećenu ljubav...spomeni me...samo ponekad...podsjeti me da sam jednom davno živjela...reci vjetru da me oplahne tvojim mirisom...neka dođe s tvojim dodirom...iznenadi me jedne tamne noći...ostavi ružu...tako da znam da si stvarno bio...da ovaj put nisi samo san...privukao me je tvoj miris...a tvoje je srce trn na koji sam se ubola...ruža...bol...ljubav koja je ubila jednu mladost...te riječi nek mi jednom na grobu pišu...tvoje ime bit će posljednje što će se spustiti s mojih usana...recite mu da me dođe posjetiti...ono što sam nekad bila...takvu želim da me pamti...neka ostavi svoj miris da znam da sam mu nešto značila...da me nije potpuno zaboravio...u ime jedne ljubavi...tihe...u mom srcu glasne...glasnije od života...neka se sjeti mojih očiju...i nek kaže ove riječi:"Volim te,ljubavi jedina,oprosti mi..."...pa makar nek laže...jednu suzu nek pusti...i iz kamena će izrasti crvena ruža...samo jedno još želim...nemojte ga krivit za ugaslu svijeću života...previše sam ga voljela..i sve bih opet ponovila...
petak, 11.08.2006.
Prvi poljubac...
Evo...opet sam budna...ne mogu zaspati...tvoj lik mi je opet pred očima...sjetila sam se našeg prvog poljupca...tako dugo sam ga očekivala,zamišljala...i bilo je puno bolje nego u ijednom mom snu...to je bilo tako davno...taj čaroban trenutak...a moje usne te još osjećaju...ostavio si trag...pečat...tog sam trena znala da ću te zauvijek voljeti....da je to nešto posebno...i nisam pogriješila...koliko je suza zbog tebe klizilo mojim licem...koliko bolnih riječi...a opet toliko sreće...tvoja blizina,miris...osjeća li ona koliko te volim...jer u tvojoj sobi ostavila sam sve svoje...sjetiš li se kako smo čekali jutro zajedno...nema ljepšeg osjećaja nego probuditi se uz voljenu osobu..želim zauvijek zaspati uz tebe...probuditi se samo da vidim jesi li još uz mene...osjetiti tvoj dah...i biti tvoja zauvijek...pokazao si mi što znači živjeti...ali i što je to bol i kako ljubav može jako boljeti...a zašto dušo moja?...zašto su ti potrebna ta prazna lutanja...kad si samnom uvijek imao sve...mogu ti oprostiti i najniže udarce...to je je jače od mene...daj mi da još barem jednom vidim tvoje lice…da mi ne budeš samo sjećanje…lik u magli…stara ljubav…ne…moram te još malo imati…barem jedan dan…pa nek vrijeme stane zauvijek…ali samo s tobom ljubavi…samo tako će sve ponovno imati smisla…
...prolazi mi mladost,gdje si sad ti
dal se sjećaš naše ljubavi
kad tebe nema sve je pusto,znaj
vrati mi se u moj zagrljaj
...al jednog dana kad budeš sam
vratit ćeš se u moj zagrljaj
ja ću tebi,dragi,oprostiti sve
jer ja volim za nas oboje...
srijeda, 09.08.2006.
Stihovi...
Sipaj mi pijesak u oči-vidjet ću
Napravi mi žive rane-izdržat ću
Slomi mi srce-voljet ću
Oduzmi mi sebe-ali prvo me naući kako živjeti bez tebe
Možda ti još netko slične riječi kaže,
ali neka ti moje budu draže,
možda ti još netko svoju ljubav nudi,
ali samo ti moja ljubav budi...
U ponoć dobri anđeli mi se javljaju
i s prvim znakom sunca ponovno nestaju.poslušaj Bože noćas tu moju molitvu,
ućini da moja ljubav jos jednom bude tu...
Ti si još tu,na usnama što gore
ti si još tu gdje je srce moje
ti si jš tu i još tečeš mi kroz vene,
ti si još tu a nisi pored mene...
Kad me sretneš s njim,
ne gledaj ga kao suparnika,
već ga gledaj kao biće koje nije imalo sreće,
jer je našao curu
koja ga nikad voljeti neće...
Prestat ću te voljeti
kad slijepi slikar uspije naslikati
zvuk pada latice ruže
na stakleni prag dvorca koji uopće ne postoji...
...moje srce pripada samo tebi,ljubavi
...zauvijek...
utorak, 08.08.2006.
Leptir...
Ti si kao leptir...
Letiš od cvijeta do cvijeta...
Ostaviš trag...zaplahneš svojom ljepotom...
uneseš boje...
i u trenu nestaneš...
Kao da te nikad nije ni bilo...
Kao prah...nestaneš u noći...
...jedna od meni najljepših pjesama...
Sa devojkom si bio
juce sam videla te slucajno
isti ko i uvek
jednu za drugom palis uporno
O zasto nisam
ti ja cigareta bez filtera
samo da setam
od prstiju tvojih do usana
Kao nikotin
ti jos teces mojim venama
jos uvek te volim
znaj, to nikad nisam prestala
Kao nikotin
tako ubijas me lagano
jer usnama tvojim
ja navucena sam odavno
kao nikotin, kao nikotin
Na svakih pet minuta
nova ti cigareta zatreba
dodji preko puta
u mom je srcu jedna kutija
O zasto nisam
ti ja cigareta bez filtera
samo da setam
od prstiju tvojih do usana
Iz srca...
Kradu ono što pripada meni
ali nisu one krive
ti ih primaš u svoje odaje
pokazuješ im put do svog srca
što same ne bi mogle pronaći
A na tom putu ima li još mojih otisaka?
Ili je već sve izbrisano?
Stoji li moj lik na kraju
ili je već izblijedio kao sjena?
I ja sam jednom prolazila tim putom
Izgubila se tražeći tebe
Jesu li moji osjećaji bili
dovoljni da zauvijek ostave trag?
Da nakon dugo vremena
shvatiš tko te je volio i kažeš:
"Da,tu je bila ona...i još uvijek je tu
...jer tu pripada zauvijek...
Čarolija...
Probudila sam se i ove noći...razmišljam o tebi i pitam se razmišljaš li i ti ponekad o meni...o starim vremenima...što sam ti uopće značila...znam da jesam nešto...to sam osjetila...sjećaš li se kako si me ljubio onu jesenju noć...našu prvu zajedničku...moje prvo svitanje u dvoje...sjećaš li se onih lijepih riječi i svih naših trenutaka...znam da nije baš sve mogla biti gluma...iako nisi kraj mene ti ćeš zauvijek ostati dio mene...živiš u meni...budim se s tobom...ti si mi prva misao...noću tiho šapućem tvoje ime...čuješ li me ponekad...dok san ne želi u moje odaje...nemoj misliti da je to samo vjetar...ne,to te ja zovem...nije to njezin glas...moj je...ako sanjam,sanjam tebe i trenutke sreće...svaki tren razmišljam što li sad radiš...s kim si...zašto tako mučiš moje srce...koje je puno tebe...kao otvorena rana krvari...bol se tijelom širi pri samoj pomisli da prodaješ srce nekoj drugoj...da joj poklanjaš svoje tijelo...sva zadrhtim kad čujem tvoje ime...osmijehnem se kad mi te netko spomene jer ne želim priznati kako se osjećam bez tebe...to više nisam ja...to je samo sjena...pokušala sam biti sretna s drugim i još uvijek pokušavam...ali to je nemoguće...kad me ljubi zamišljam da si to ti...ali osjećam da nisi...osjetim razliku...srce zna tko si...ono je ugraviralo tvoje ime u sebi...drugi mi ostave samo bol na usnama...i koliko god se trudila...još uvijek sam prazna...samo s tobom sam bila "ja"...tvoje su usne med...s tobom sve je bilo slatko...a s drugima osjećam samo tugu...bit ću zauvijek samo tvoja...samo tebi pripadam...da se potrudim biti sretna s drugim?...ne mogu jer moja sreća šapće tvoje ime...svaki dan molim za čudo...da me barem malo voliš...da me ne zaboraviš...da uskoro čujem tvoj glas...i ponovno osjetim tebe,ljubavi...da osjetim što znači biti živa nakon dugog vremena...možda sam luda što vjerujem u čuda...ali bez tebe ne mogu...sve ti opraštam...svu ovu bol...koju samo ti možeš izbrisati svojim osmjehom...sve će rane zacijeliti tvoijm poljupcem...ti si začin mog života...moja najljepša čarolija...
ponedjeljak, 07.08.2006.
Nakon dugo vremena...
Evo proslo je već 8 mjeseci od kada nisam ništa pisala...puno mi se toga dogodilo ovih mjeseci...moja božićna želja se ostvarila...bio je ponovno moj...bila sam u njegovom narjučju...osjećala sam se sretnom i voljenom...puno mi je toga pokazao ovih mjeseci...i dobrog i lošeg...rekao mi je da me voli...da mu ni s jednom prije nije bilo kao sa mnom...ali saznala sam i bolnu isitnu...da mu nisam jedina...da ima avanture s vremena na vrijeme...neznam sto je to u meni jer sve sam mu oprostila...prešla sam preko ponosa i shvatila da mi je on najvažniji...ali da ga moram dijeliti...a to užasno boli...ne znam zašto si to dopuštam...ali kad sam s njim zaboravim na sve...i sretna sam...ovo ljeto opet se udaljio od mene...ponekad mi kaže da me želi vidjeti...a znam da je negdje s drugom...s još jednom u nizu...zna da ga volim...i bez obzira na sve sigurna sam da sam ostavila barem mali trag u njegovom srcu...nakon svega što sam mu dala i učinila za njega...a dala sam mu sve što sam mogla...i zadnji dio sebe...zadnji dio srca...nadam se da će jednom shvatiti koliko ga volim...i da će se nakon svi ispraznih lutanja vratiti meni...da će poželiti smiriti se uz pravu ljubav...živm za taj dan kad će on mene nešto moliti...volim ga više od godinu dana..on je moja najveća tuga...ali i moji trenutci sreće...on je moje sve...svi mi poslije njega ne znače ništa...ne želim zavaravati ni druge ni sebe...želim samo ponovno osjetiti miris njegova tijela...njegove usne na mojim i topli dah na vratu...želim samo mali dio njegove ljubavi...s vremena na vrijeme...čekam te...molim te ljubavi,vrati mi se...
