Ljubavi,sinoć si mi tako trebao...suze su mi tekle...opet sam pogriješila...s drugima sam bila,a s tobom u mislima...nitko nije kao ti...nitko me ne ljubi onako kako si ti znao...nježno a strastveno...kažu da je lijek za zaborav nekog drugog ljubiti...nije...biti s nekim bez ljubavi je kao smijati se a u duši plakati...dosta mi je tih praznih lutanja...ne mogu protiv sebe...znam da te nikad neću zaboraviti i da ću te zauvijek voljeti...i svaki put kad u drugom budem tražila lažnu utjehu...tvoje ću ime tiho dozivati...sklopit ću oči...neću prihvatiti istinu...taj koji me ljubi...to moraš biti ti...barem u mojim mislima...tebi se prepuštam jer drugom ne mogu...kad svane dan lažem sebe da mi je dobro...a na meni trag tuđih dodira...ali ti ih brišeš mojim sjećanjima...ti ostaješ zauvijek a svi drugi su nevažni...oni su samo u prolazu kroz osamljenu noć...okrenu se i odu...kad me suza izda...ti si vječni stanar...dala bih sve da još jednom poljubim tvoje usne...da zadrhtim kao nekada...da zaplačem...ovaj put od sreće...želim čuti tvoj glas...najljepšu melodiju mog života...još malo pa će godina našeg prvog poljupca...neka se opet ponovi...na istom mjestu...u isto vrijeme...ove godine...
**********************************************
Kao nekada
Ponekad kad sam sama
lutam nasim stazama
jer za njih me vezu lijepa sjecanja
vjetar je davno vec liscem
prekrio tragove nase ljubavi
Jos uvijek ja kao nekada
grijem ti stranu kreveta
jos uvijek ja stara navika
cuvam ti pola jastuka
U misli ponekad tvoj osmijeh navrati
i ovaj zivot je lijepsi bar na tren
i zato cesto sama lutam
nasim stazama
i pustim da dodju sjecanja
**********************************************
Post je objavljen 26.08.2006. u 12:01 sati.