...što ga volim,a on ne zaslužuje,
nemam ga i kad ga imam,
u kratkim momentima nježnosti,
dok čekam novi val grubih riječi,
jer znam da slijede,
molim da lijepi trenutak traje duže
jer znam što me očekuje,
ponovno će me povrijediti,
i ponovno ću šutiti,
gledat ću ga s osmijehom,
da ne bih zaplakala
Oprostite mi...
...što živim od krhotina koje mi nudi
Oprostite mi...
...što ga volim
i što više nisam svoja
Oprostite mi...
...što se smijem,a plačem
...što se ponižavam da bih dobila malo njegove grubosti,
zbog malo njegove blizine
Izdahnut ću jednom
s imenom njegovim na usanama
Oprostite mi...
...što će on biti zadnje što ću spomenuti
Oprostite mi...
...što više ne želim živjeti,ali osjećam kako je sve nestalo
Crnu ružu na grob nek mi stavi,
jer tu je boju moj život dobio,
onog trena kad je drugu zavolio,
kad mu je postala svetinja
Možda ću mu biti uspomena,
a možda neću ni to,
al nek jedno zna,ludo sam ga voljela...
Oprostite mu...
...što me je do smrti povrijedio
Oprostite mu...
...ako vidite da suza kreće,
jer možda jednom shvati,
da se stara ljubav više nikad vratiti neće...
Post je objavljen 18.09.2006. u 13:25 sati.