plačem...opet...suza za suzom...a zašto?...kad suzama ne mogu vratiti ono što smo imali...danas sam shvatila da je došao kraj...ovaj put stvarno...toliko me boli...neopisivo...suze mi magle pogled...duša mi se para...ovih dana odlaziš njoj...neću te više ni vidjeti...a kako da zaboravim...tebe...u sljedeći ponedjeljak smo trebali slaviti...godinu dana...a ti se toga ni ne sjećaš...tako sam ti malo značila...kako da preživim znajući kako sam bila sretna...na isti datum pošle godine...što si mi samo obećavao...a ja naivna vjerovala...gledam u dim cigarete...nestaje polako kao i naša ljubav...tvoja...moja još uvijek živi...i zato je tako jako teško...zašto mi to radiš...pokaži barem malo osjećaja...malo nježnosti...nekom tko ti je praštao...prevare i uvrede...zar sam zaslužila da me tako ostaviš...daj mi barem jedan iskren poljubac...i zagrljaj...ljiepu riječ...suze moje te neće boliti...oprosti što plačem...ali upravo gubim dio sebe...ostavljaš me praznu...i samu...slomljeno srce u hladnoći...i tami...dugo će mi trebati da opet nekom dam šansu...ne mogu još uvijek prihvatiti tuđi miris...i ne želim da me ponovno netko slomi...ali nakon tebe neće više nikad tako boljeti...jer neću drugog ni zavoljeti...Bože,izbriši ga iz srca zauvijek...i vrati mu ovu tugu...neka osjeti...želim ga mrziti,a ne mogu...Bože,zašto?...da mogu vratiti vrijeme unazad sve bih dala...da još jednom proživim neke sretne trenutke...i da ti se ne predam do kraja...ali znam,ponovno bih sve ponovila...ne znam kako da dočekam nova jutra...snege nemam ni malo...nada je izbrisana...a suze danas ne mogu zaustaviti...rastanak već dugo predosjećam...znam već odavno...ali ne mogu prihvatiti...boli me...jako...samo za jedno još molim...da se dogodi čudo...da se netko pojavi...neka utjeha...jer umirem polako..izgubila sam sve...čemu sam posvetila cijelu godinu...dio srca je otišao s tobom...i dio života...svaki dah koji ispustim je bol...suze će do jutra teći...one će me pratiti ovih dana...mjeseci...a ti razmisli...kako si jednu ljubav u prah pretvorio...a jednu mladost do kraja uništio...jedan život ugasio...bez imalo srama...i osjećaja...i tvoje će hladno srce jednom sustignuti tuga...sjetit ćeš se da te je netko do boli volio...i ti ćeš jednom plakati...kao ja...tražit ćeš staze sreće...koje ja još tražim...jer jedna sreća je upravo otišla...a ja sam skrenula na neki krivi put...put tuge i očaja...bez kraja...
****************************************************
Nemoj ovako
Slusaj me, do juce delili smo sve
tolike noci besane
dane od svile satkane
u ime svega sad slusaj me
Slusaj me, znam da je prekasno za nas
dugo vec slutim rastanak
al' sta je jedan poljubac
i malo neznosti za kraj
Nemoj ovako da odlazis od mene
nismo mi bili na jedan dan
hocu u oci sada da me gledas
kad kazes da za nas sada je kraj
Slusaj me, daj da se gledamo na tren
ko neki par zaljubljen
iako znam da gubim te
u srcu zauvek cuvam te
Slusaj me, ne trazim nemoguce stvari
samo da osetim, da znam
da sam ti neko jako drag
tek mali dar za rastanak
********************************************************
Sad kad nisam jedina
Odlazim
zadnja vrata zatvaram
na tren pomislim
da jos predobro te znam
samo da ne zastanem
Sunce jutarnje
oci mi zasljepljuje
sjene prolaze
lijepe krivnju na mene
tako bolis me
Sad kad nisam jedina
ja zadnji put ti kazem
da su kriva procjena
moje rijeci proklete
Da bez boli, pamtim te
trebam vremena
pa tiho kazem
cemu zagrljaj za kraj
taj prazan obicaj
Zemlja premala
za sve moje korake
tek iz navike
listam prve novine
tako bolis me
Sad kad nisam jedina...
*******************************************************
Post je objavljen 29.09.2006. u 20:20 sati.