Tides

Free my mind
Heal my scars
Erase the past
Dark days to forget
And memories to last
In my heart

Gdje sam li zalutala?
Što me progutalo, tako veliko i mračno?
Kako da se izvučem?
Ubijaju me moja razmišljanja.
Misli moje su me progutale.
Moje misli.
Moj Svijet.

Djevojčice, oslobodi se.
Izađi. Isplivaj. Bilo kako, samo nađi način da se prilagodiš današnjem vremenu i svijetu.
Znam da nije lako, ali moraš. Ti moraš izaći.
Moraš podignuti glavu i duboko udahnuti i izdahnuti.
Moraš pružiti korak i moraš krenuti stazom koju si odabrala.
Znam da te boli i da ima mnogo trnja, ali poslije ćeš imati sve o čemu sada sanjariš.


Free me now

Zapleši u ritmu glazbe koju slušaš i koju voliš.
Otvori glasnice za svoju dušu i pjevaj, pjevaj koliko ti srce želi.
Samo, molim te. Pruži korak prema površini.
Ne daj da te dubina proguta.
Toneš sve dublje..
Samo pruži taj korak i isplivaj.
Isplivaj..

Make me forget
And forgive
There's no use
To go on and live
Show me a way
To the sun

Ne troši suze.
Neće ti pomoći.
Ni misli ti neće pomoći.
Samo djela koja sama učiniš.
Smrknuto lice. Niti ono ti neće pomoći.
Nitko te neće htjeti takvu za prijateljicu.
Moraš se nasmijati.
I lice i oči moraju se smijati.
Tek tada upoznat ćeš nekoga.

Heal my scars

Ne, ne govori da ti je teško.
Ne povlači se.
Nemoj samo odlaziti.
Priđi i ti drugima.
Pronađi društvo koje ti odgovara.
Upoznaj se.
ISPLIVAJ!!

Nothing will be forever gone
Memories will stay and find their way
What goes around will come around
Don’t deny your fears
So let them go and fade into light
Give up the fight here

Ne, ne govori da ne možeš.
I drugi su isplivali.
Možeš i ti.
Samo vjeruj u sebe.
Bez vjere u sebe nema ništa.
Vjera Ines, vjera.
Zapamti.

Let my eyes take in
The beauty that's here
That’s left on this earth
My ears long to hear
A melody

Otišla si u gužvu.
Nisi navikla živjeti takvim životom i normalno da ti je teško.
No, znaj da ćeš se naviknuti.
Svijet je takav.
Užurban i okrutan.
Ništa više nije kao prije.
Nisi više malo dijete.
Moraš se osamostaliti.
Ne, ne smiješ reći da ne želiš.
Moraš!!

Give me sight

Pogledaj svojim očima ovaj svijet.
Nije kao tvoj Svijet.
Daleko je drugačiji.
No ovo je stvarnost.
Tvoj Svijet je daleko od stvarnosti.
I znam da boli.
No, ne preostaje ti ništa drugo nego da se rukuješ s njim.
Rukuj se sa stvarnošću i prihvati je.
Sklopi prijateljstvo.

One more life to live is what I want

Tako, tako.
Još samo malo.
Još malo.
Evo, evo.
Isplivala si..
Sada ustani.
Tako, polako.
Pazi da ne upadneš.
Oprezno.
Samo polako.
Eto. Stala si na tlo stvarnosti.
Nije tako strašno, zar ne?

U svoj Svijet moći ćeš se vraćati, ali moraš se prvo naučiti živjeti u ovom.
Što se prije prilagodiš ovom svijetu to ćeš prije moći u svoj.
Sad zakorači u novi život.
Mirnim i odlučnim korakom sve ispočetka.
Tako. Mirno samo.
Sad otvori oči.
Ne, ne boj se.
To je samo svijetlost.
Znam da je jaka, vidi se po zjenicama tvojih očiju.
No neće ti nauditi.
Sigurno da je ugodnija od tame.

Sad se nasmiješi.
Tako.
Lijepo.

Sigurnost ćeš steći tijekom vremena.

Sad te napuštam.
No ne zauvijek.
Uvijek ću biti tu.
U tvojoj glavi.
u tvojim mislima.
I neću dati da te crne misli ponovno progutaju.
Borit ću se.
Za tebe.
Za tvoju sreću.

Free me now

Da, sad se sjetih.
Zaboravih ti otkiriti svoje ime.
Molit ću te da ga ne spominješ uvijek, samo kada trebaš moju pomoć.
Znaj da stanujem u tebi i da sam uvijek prisutna.
Znam sve što činiš i kako se osjećaš.
Pratim te u stopu.
Ne možeš mi pobjeći.
Kad se ti osjećaš nemoćno tad sam i ja nemoćna, no borim se.
I izbavljam te iz te nemoći.
Kao i sada.
Zapamti me Ines.
Dobro me zapamti.
Uvijek sam tu i zovem se Savijest.

" Na početku će ti biti grozno, uvijek tako bude. No nakon nekog vremena postane dobro."

Istina.
U nedjelju kad sam došla u Zg, bilo je stvarno ok.
Udomiteljica mi je pokazala sobu, dala ključ i eto.
Sve je bilo dobro dok nisam čula što će zapravo svirati na onim velikim zvučnicima koji su se nalazili u mojoj sada ex-sobi.
Naravno cajke.
Kad bih ja bila takve sreće da me iznenadi nešto dobro.
Vjerojatno nikada.

Isti sam dan upoznala svoju Kjaru i svoju Miu.
Bilo nam je zaista divno.
Nismo mogle biti dugo skupa jer sam se morala vratiti u dom na neki sastanak.
No, naravno bit će prilika još. :)

I tako se vratih u dom.
Prođe sastanak i pozdravim se sa svojima.
Nažalost.
Bila sam na rubu suza, no obećala sam sama sebi da ne smijem plakati.
Jer, sjetila sam se onog osmijeha sigurnosti na licu i nisam ga htjela samo tako zaboraviti.
Zvuk auta se sve manje čuo i onda je utihnuo nakon par sekundi.
Ostala sam sama na velikom parkiralištu i rekla.." Vrijeme je za novi početak, Ines!"

Otišla sam u sobu raspakirati stvari.
Puštali su cajke, dovodili društvo u sobu, kupili neku vodku i pili.
A ja sam svo to vrijeme bila na rubu suza.
Nisam mogla. Jednostavno mi je bilo preteško.
Shvatila sam kakvo mi društvo ne paše.
Mislim, nije problem u curama. One su stvarno ok.
No ja nisam za takva druženja.
Oni puše, piju i psuju..to nisam ja. Nikako.

Upoznala sam mnogo ljudi i nisam nikome skoro zapamtila ime.
Tako to ide.
U domu ima i ljudi koji slušaju metal i rock. Jedan dečko je čak imao majicu od NW-a. Baš sam se ugodno iznenadila. No, nisam ga još upoznala.
Valjda hoću. Voljela bih pričati s nekim tko voli ono što i ja.
A takvih je do sada bilo malo.

Stigao je i prvi dan škole.
Bilo mi je grozno.
Sve one cure koje sam upoznala preko facebook-a su se grupirale i družile.
Tesa i ja ostale smo same.
Bila sam razočarana.
Veoma.

Profesori su mi ok.
Jedino čega se bojim je matematika.
Možda i kemija..:)
No, nadam se da će mi ić dobro.
Znam da nisam od onih koji logički zaključuju ali snaći ću se već nekako. :)

Sad stvar s onom ex-sobom.
Da, preselila sam se u drugu sobu jer nas je bilo osmero u istoj smjeni, a samo jedna kupaonica pa je bilo veoma teško.
U novoj sobi mi je ok.
Nadam se da će tako i ostati.
I jedva čekam da uključe internet i alarme za pušenje. -_-

Ne podnosim dim.

Stvar u razredu se polako popravlja. :)
Upoznajem ljude i zadovoljnija sam.
Kakav mi je tek bio izraz na licu kad sam vidjela da me moji čekaju ispred doma.
Aaaaaaaaa....:D
Bila sam presretna.
Sad sam kod kuće i divno mi je.
Izgrlila sam i izljubila Mačka. :)
Slušam glazbu, nema u blizini cajki.
Onaj selski miris i sve.
Ma predivno..<3 :)

Sad tek shvaćam koliko znači dom.
Tvoj krevet, miris, hrana...ma sve..:)
Glazba..uh..
Ljudi.

Talijanski jezik mi se jako sviđa.
Njemački nimalo.
Engleski obožavam.

U četvrtak navečer sam se osjećala najgore.
Imala sam toliki pritisak u plućima.
Plakala sam grozno.
No, u petak mi je već bilo bolje. :)

Sljedeći tjedan stiže.
I jedino što očekujem je ponovno petak.
Kako je Iva (mica) rekla, živi za petak. :)
Iva, volim te..:) <3
Epica, stiže..

Grlim vas sve.
Vaša *Betty Blue*

I da..možda je ovo nekima već poznato, ali moram.

Sad tek shvaćam kakvu ja vrijednu, divnu, umjetničku, pravu, presavršenu i dubokoumnu glazbu slušam.