Tides

Osvanuo je predivan dan.
Nedjelja.
Sunce, nebo plavo, zelena trava i bijele tratinčice..
Odmah sam znala da je danas dan kad se osjećam sretnom i odmorenom od svega.
Naravno, išla sam u prirodu.
Sa svojim bližnjima. I bilo je tako prekrasno.
Priroda se budi. Sve cvijeta..osjećala sam svježi miris zelene trave.
Miris ljubičica, jaglaca..
Svi smo uživali, smijali se, družili..
Ovo je bio dan od onih kada sam se htjela opet osjećati malom i sretnom.
Trčala sam, vikala sam, izbacila sam iz sebe val zime i svega vezanog za zimu.
Hodala sam po pruzi..verala sam se na neki bunker koji je izgrađen prije 60 godina..
Bila sam slobodna..aaaaaaa jednostavno sam U Ž I V A L A!!!
Ne znam kako više opisati svoj osjećaj..ako ste se ikad tako osjećali, onda znate..

Pročitala sam upravo neki tekst na blogu svog strica. Predivno je. Pa ako nekog zanima može slobodno pogledati.
Ja sam se osjećala drugačije nakon čitanja..možda i vi budete.
Kročite smireno..

I da..Betty Blue..that's me!



p.s. gledala sam film Twilight..jedna pjesma je savršena..Od The black ghosts - Full Moon..predobro.
Idem sad..!

Danas me prati broj 22..moja prijateljica i ja smo jezivo vezane za njega.

Sunce, lijepo sunašce
Stvarno se svi osjećamo bolje i sretnije kada je vani lijepo vrijeme. I to jako volim.
Proljeće je tu..napokon! Prebrzo mi je prošla zima, ostala sam ista. Nisam se promijenila. Dobro, možda malo o nekim stvarima drugačije razmišljam, ali to je normalno zato jer nam se mišljenja mjenjaju iz dana u dan. Eh, da.
Teško mi je priznati samoj sebi da neću ić na Nightwish što me jako pogodilo.
Bit će udaljeni od mene samo dva i pol sata, a ja ih neću vidjet. Ne pitajte me razloge zašto. Teško mi je jako. Propustiti koncert jednog od najdražih bendova. No, uvijek se hrabrim tim mišljenjem da ću ih vidjet kad budem starija. Valjda će još koji put doć u Hrvatsku. Nadam se da hoće.
Ovih dana sam baš nekako sretna. U školi imam dobre ocjene. S prijateljima se slažem super. I ide sve onako baš lijepo. No pitam se dokad će tako bit.

Evo jedna predivna slika..koju je uslikala moja prijateljica.

Imala sam temperaturu punih osam dana i nisam mogla maknuti s kreveta. Bilo je grozno stalno gledati televizor na kojem nema ništa pametno, stoga sam ja lijepo čitala knjigu koju sam i pročitala. I opet mi je preostalo samo ležati i kljukati se kapsulama i svakakvom tekućinom. Grozno mi je bilo. Ali, sada sam puno bolje. Mogu hodati, jesti, ali još mi nos curi i kašljem. No bolje je. Naravno. Kasnim u školi jer me dugo nije bilo. Sutra se vraćam. A vidjeli ste da kasnim i na blogu s komentarima jer nisam mogla. :) to ste vi meni oprostili. I stvano je grozno vidjeti da još ovaj post stoji zadnji na blogu. Tako dugo nisam objavila nešto novo. Nisam mogla. No dobro, sad mogu. Sad nakon prepričane bolesti:)..Shvatila sam da je zdravlje najvažnije od svega što čovjek može poželjeti. Bez zdravlja nema ničega. Tih osam dana bila sam slaba i užasno sam izgledala. Snaga mi je bila na nuli. Kako je tek ljudima koji su bolesni stalno. Koji imaju neku bolest. Jako mi je žao tih ljudi. Jer ako se oni osjećaju svaki dan kako sam se ja osjećala tih osam dana jako su hrabri. I divim im se. Veoma. Jako, jako im se divim. Svi im se trebamo diviti. Zdravlje stvarno treba čuvati jer niti jedan čovjek nije zaštićen od bolesti.
Bliži se proljeće. Ne mogu dočekati to divno proljeće. Sunce, ptice, zelenu travu, cvijetove, nasmiješena lica, radost i snagu koje donosi. I naravno lijepo nebo kojem ću se diviti svaku večer. ;)

Pozdravljam!
Vaša Betty Blue