nedjelja, 27.06.2010.

Prolazi i prolazii i prolaziiii..

...Nakon toliko kišnih i tmurnih dana, napokon sam ugledala sunce. I plavo nebo i puuuuuno bijelih oblačića. Znate kada budu onako nevino bijeli? Poput malih ovčica, onako mekani i slatki i awww. Poželim se valjati po njima. Skakati i biti visoko. Daleko od ovog svijeta. Bar na trenutak. :/ Lijepo je to, da. Maštati. Hah, zamišljati nešto neostvarivo i smijati se samom sebi kako smo zapravo dobri u tome. Bar ja. :) No, ponekad se i toga zasitim. Čak sam shvatila da više ne maštam toliko. Valjda me boli zato što se ništa od toga ne ostvaruje ili mi je jednostavno postalo dosadno? I tako je završila još jedna školska godina...hahah, dobra sam..;) nema veze, ako me niste skužili..navikla sam ;) Znate ono kad nešto izvalite pa mislite da će se i drugi smijati zato što je vama smiješno? Meni se skoro nikad ne smiju...hahahah..:D
No, nema veze. Poslje se smijem sama sebi. Da, školska godina, oooovaaaj. Prošla sam s 5. :D Premda je bila jako burna i puna padova i plakanja i odvratna je bila i daoBogdasenikadneponovila dobro je i prošla. Završila sam prvi razred srednje Zrakoplovno-tehničke škole Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici. I nisam sretna. Život tako brzo prolazi. A ja, ja osjećam da nisam ništa od sebe napravila tijekom školske godine. Cijelu godinu sam bila u nekom vražjem skloništu braneći se od uragana. Đizs, ne bih nikad rekla da postoje toliko zlobni i toliko ogavni ljudi. FUJ! Svaka čast iznimkama. Napokon znam da će sljedeće godine biti bolje u urnebesnom domu, ali i u školi. Bit će bolje. Inessss, bit će booolje!!!! Hahahah!! Više neće biti zlostavljanja zbog toga što si prvi razred ili zbog toga što slušaš metal i rock ili možda zbog toga što nosiš marte ili starke, a možda čak i zbog toga što nosiš tamne boje, što šminkaš oči u crno ili što ne stavljaš puder..ahahahah..nema više zlostavljanja. Ne, nema. A valjda sam im bila čudak. No ja volim čudake. :)
Uglavnom, sve je to prošlost. I probat ću što manje prisjećati se tih nimalo dragih trenutaka. Sada sam kod kuće i uživam. Čitam, slušam glazbu, družim se i baš mi je lijepo. Naravno, Zagreb mi je donio i lijepih uspomena. Donio mi je moju Kjaru i moju Ivu i Miju i Tesu. Eto, da nisam otišla tamo gdje jesam, sada ne bih vidjela nikoga od njih live. :) Lijepe moje cure. <3 Jako vas volim. I kad god bih pala, vi ste mi davale tu nekakvu snagu da se ustanem. Hvala vam. Hvala Bogu što sam vam upoznala.


~..Until today, I lived in the shadow world
Now heart is speaking, brain's defeated
Independent thought deleted..~




Hahaha, gle! Opet rukom hvatam Sunce!
A zašto?
Zato što je Sunce moja sreća!

;)

*BB*


20:39 | Komentari (13) | Print | ^ |

..And the secrets of the rain, they will stay the same...Forever...

Noć je.
Kišna je noć.
A ja, ja ponovno sjedim za računalom tipkajući po tipkovnici po kojoj sam davno znala tipkati i ispisivati po ekranu sve svoje misli i djela.
Čudno je vratiti se.
Čudno je sastati se s uspomenama.
Svako slovo koje napišem povezuje me s prošlošću.
Tada sam bila drugačija.
Tada sam voljela sebe.
A sada.
Sada kada je prošla godina dana, sjetim se samo sretne i neiskvarene mene.
Voljela bih ponovno se osjećati kao nekada.
No, znam da je to nemoguće.

Sada sam ponovno tu.
Tu, u svom drugom domu.

Osjećam se dobrodošlom.
Ponovno.

:)





20:38 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.