31
srijeda
listopad
2007
Dan Noći Vještica ili Tibičin novi frend ;)
I tako krenem ja danas na job s svojim novim prijateljem gospon Kosturkom.
Ruku pod ruku ili bolje rečeno rukom za vrećicom laganim korakom do Zvijerke.
Na suvozačevo mjesto posjednem g. Kosturka, zavežem mu sigurnosni pojas-mislim to što je kosturko ne znači da nije bitna sigurna vožnja i da pametni ne znaju čemu služi pojas!
Mislim stvarno...
Gospon Kosturko uredno je gledao ispred sebe i uživao u vožnji.
Mislim kak i ne bi kad Tibica vozi svoju Zvijerkicu???!!!
No vozeći se tako vidjela sam da okolni vozači uopće nisu primjećivali gospona Kosturka pa makar im on i mahao.
Bit će da je danas najnormalnije imat neobične suvozače.
No razmišljala sam si šta ako me stričeki u plavom zaustave i pitaju tko je to?
Ha! Reči ću im da je to moj novi suvozač koji me podsjeća da ne smijem vozit brzo.
Pa u biti šta njih briga koga ja vozim dok god je trijezan i zavezan!?
Danas svima koji slave Noć Vještica želim ugodan strah u kostima a onima koji ne znaju kako da im se kućni ljubimci maskiraju par ideja;)
komentiraj (4) * ispiši * #
29
ponedjeljak
listopad
2007
Susjedstvo ili kako je Tibici otkriven identitet!
Prije kojih godinu i pol-dvije u moje susjedstvo doselio se jedan simpatičan mladi bračni par.(ne ne tepam već je to moje mišljenje-a oni koji me znaju reči će vam da sam ja direktna sa svojim mišljenjima;)Možda ih ne bih niti zamjetila da se par nije počeo smješkat kad god su vidjeli mog psa.
Nedugo zatim u njihov dom je stigao žemski pas.
Kako se vlasnici pasa najčešće druže-dakle prelazimo sa onog bok susjed na jooj kak je slatki pas, šta ima novog, šta pesonja jede, prema temama o vanjskoj i unutarnjoj politici (ok ajd sad pretjerujem) i o nacionalnom bruto dohotku (slobodno nek mi se netko javi na mail tko mi to lijepo u detalje objasni;)
Uskoro se SP (čitaj susjedkom paru) pridružio I jedan mali slatkiš-njihovo dijete i tako sam započela malo ajmo to nazvat opširniju komunikaciju.
U subotu sam navečer šetala svog Čupavca kad evo MDSP (čitaj muškog dijela susjedskog para) vani sa kujicom.
Rekoh ajd Tibice nebudi lijena a i nemaš šta drugo raditi pa prikrpaj se šetnji i razgovoru ugodnom.
I tako naravno moj dugački jezik izbrblja da imam blog, onak kroz priču.
I MDSP me pita koja je adresa. Ja kažem da ne bih ja baš o tome jer nekak odavanje identiteta mi nije gušt.
I on mi “obeća” da će me naći.
Ja nevjerni Toma kakav jesam (ili nevjerna Tibica;) iskreno “sumnjam” da će se netko trudit oko toga i samo onak usput kažem da me je “lako” naći jer sam imala FENOMENALAN putopis iz Pariza (ahhh čujte pa moram se sama hvaliti kad me niko drugi neće-e sad ako pretjerujem ah šta sad!? Hihihi)
I kaže MDSP da će mi samo ostaviti komentar da znam da me je našao.
Prvo šta sam ujutro išla provjeriti bilo je da li imam na blogu koji novi komentar od meni do sad nepoznatog blogera.
Ništa. HA! Rekoh odustao je! Fiju mam mi je lakše!
Moj identitet je očuvan!!! Nitko ne zna tko je Tibica.
Mogu i dalje nastavit pisat o čemu želim i kako želim a da se ne bojim da će netko mi doći reči pa ti nisi normalna ili baš si me razočarala-imali smo bolje mišljenje o tebi.
Kad nakon ručka odoh ja do maila i nađem mail. Hm...MDSP!
Samo je jedno moguće-našao je moj blog.
Na mailu jedan link. Kliknem link (otvara se pola stoljeća-gee mislim stvarno bi mogli imati bržu vezu na jobu!), pa eto nekog zipa-opet kliknem (opet ista priča- još pol stoljeća čekanja) i....
Zinula sam od iznenađenja, ostala bez riječi (a vjerujte to baš i nije lako da ostavite mene bez riječi) i doslovce su mi se oči zasuzile!
MDSP mi je poslao sve pjesme koje sam na blogu navela da tražim u MP3.
Možda ipak nije loše da ponekad ”odaš” nekome svoju blog adresu.
Možda jedna osoba više zna za moj blog, možda jedna osoba više zna tko sam ja u stvari ali neka....
Jedino šta mogu svom susjedu reči je:
HVALA! Stvarno si mi razveselio dan ;))))))
komentiraj (7) * ispiši * #
26
petak
listopad
2007
Mazi mi se, mazi...
....i zato dragi ti na mene pazi…
Ili tako nešto je pjevala Ivana daaaaavnih godina u Funny Hill-u (ili opet tako nešto)
Eto vani opet kiša pada a Tibica bi jednog komada! ;)
Danas je dan ko stvoren za ....biti u krevetu, pod toplim poplunom i mazit se. :))
Dok kišica vani rominja, vjetrić laganini puše i stvara predivan ugođaj taman onak za razmjenjivanje nježnosti sa voljenom osobom.
No kako kod mene to nije slučaj-em što sam na poslu, em umjesto zamotana u poplun ja sam zatrpana papirologijom i em što nemam nikoga s kim bi razmjenjivala nježnosti, daklem kak to kod mene nije slučaj ja ću ipak današnji kišno-vjetrovit dan provest samo maštajući o nekoj muškoj plavuši koja me grli, mazi, ljubi a ja se samo smiješkam i smješkam i prokleto dobro uživam;)
:)))))))))))))))))
Još kad u pozadini pjeva Sarah McLachlan...mmmmmmmmmmmmm......mazi mi se ;)
Ugodan i mazast vikend :)
komentiraj (6) * ispiši * #
25
četvrtak
listopad
2007
Vani kiša lije...
Tibica se vaša smije!
Ili je bar tako bilo jučer.
Danas-sasvim druga strana jučerašnje ploče (gramofonske!?).
Vani kiša ne škrapa al’ Tibici je puna kapa...svih s*anja oko nje!
Kolko god je jučer bio dobar dan tolko je danas opet osrednji koji kreće prema lošem danu.
Ajd jučer sam napokon završila jedan veeeeeeliki posao i bila sva ponosna sama na sebe još pogotovo zato što sam zbrisala doma na vrijeme.
Danas sam samo do kraja papirologiju sredila i kao to bi trebalo biti to. No je, moš’ si mislit.
Posla opet prek glave (one pokrivene kapom) i kraja mu ne vidim.
Ma nebi niti posao bio problem srediti da mene ne sređuje neka crijevna viroza i da bi najrađe bila doma u krevetu, ispod popluna umjesto ovdje gdje jesam.
Zbog svega toga Tibica vas sve lijepo pozdravlaj za danas i možda za ovaj tjedan ako se ne uspijem othrvat ovim virićima koji me napadaju.
Možda prisilni odmor nije niti tolko loša ideja;)
Dobila neki dan mailom...
Pakao - Teorija
Ovo je navodno istinit dogadjaj i odgovor na testu iz kemije na Univerzitetu u Beogradu. Odgovor jednog od studenata je bio toliko "dubok", da je profesor odlucio da ga podijeli sa svojim kolegama preko interneta.
Pitanje: "Da li je pakao ezoterman (predaje toplotu) ili endoterman (absorbira toplotu)?"
Vecina studenata je napisala svoje pretpostavke na osnovu Bojlovog zakona (plinovi se hlade kad se sire i zagrijavaju kad se skupljaju) ili neku drugu varijantu...
Jedan od studenata je napisao slijedece:
Prvo moramo znati zapreminu u koju duše ulaze u pakao i izlaze iz njega.
Smatram da odmah možemo pretpostaviti, da duša koja jednom udje u pakao više ne izlazi. Znaci, broj duša se povecava. Da bi dobili ideju o tome koliko je u paklu duša, osvrnimo se na razlicite vjere koje danas postoje na svijetu.
Vecina tih vjera tvrdi, da onaj ko nije pripadnik bas te odredjene vjeroispovijesti ide u pakao. Dakle, zakljucak je da ce sve duše završiti u paklu. Ako tome dodamo odnos nataliteta i mortaliteta, možemo ocekivati da broj duša eksponencijalno raste. Dakle, obratimo pažnju na odnos promjene zapremine pakla, jer prema Bojlovom zakonu za zadržavanje istog pritiska i toplote zapremina mora rasti proporcionalno sa brojem pristiglih duša.
To nam pruža 2 mogucnosti:
1) Ako se zapremina pakla povecava manje od potrebnog prosjecnog broja duša koje stignu u pakao, toplota i pritisak pakla ce toliko porasti da ce pakao eksplodirati.
2) Ako se pakao širi brže od prosjeka koji mu je potreban da primi sve duše, toplota i pritisak ce toliko opasti da ce se pakao smrznuti.
Koja od mogucnosti je ispravna?
Ako uzmemo u obzir izjavu, koju je kategoricki iznijela Milica sa cetvrte godine, a koja glasi: "Prije ce se pakao smrznuti nego što cu ja s tobom spavati" i s obzirom na to da je samnom spavala jucer, mora biti ispravna teorija br. 2, dakle pakao je sigurno egzoterman i smrznuo se.
Zakljucak ovog izlaganja je, da ako je pakao smrznut, ne prima više duše i preostalo je samo nebo, što je dokaz postojanja Boga, a to objašnjava i zašto je Milica sinoc vikala "Ah moj Bože!"
Ovaj student je jedini dobio 10 bodova.
komentiraj (5) * ispiši * #
22
ponedjeljak
listopad
2007
Kiša....
Još jedan vikend je prošao….
Događaj 1. :
Subota ujutro.
09:00. Test. Njemački.
09:07. Gotova. Kontrola.Greška. Ispravak.Brzopletost.
09:10. Predajem gđi Lehrenin test. Pregledava ga.
09:11 vraća mi test. 79 Punkte od 80.Jedna greška. 98,7% točan test.
Lupala bih glavom o zid jr je greška bila taaak glupa.Zašto nisam slušala instinkt i napisala kak spada? Nema veze;)
Možda da sam ponovila gradivo prošli tjedan nebi niti imala tu grešku.
Ma ponosna sam na sebe!!!
Događaj 2.:
Subota popodne.
Jedu mi se kolači.
Vadim sve potrebne sastojke: kutiju Dr. Oetker Browniesa, 3 jaja,100 g margarina, 50 cl vode.
Sve to smučkam zajedno i stavljam u pećnicu.
40 minuta kasnije njamiiiiiiii....
Pa ja sam opet spekla kolače!!!!!!!!!
Koji mi se vrag dešava?
Događaj 3.:
Subota navečer.
Ponavljaju se događaji od prošlotjedne subote navečer. Samo ovaj put ne buljim u mobitel.
Umorna sam od svega toga.
Događaj 4.:
Kako Tibica liječi depresiju? Pa kao i svaka druga žemska na ovom planetu! Shopping-om!!!!
Nedjelaj ujutro.
Odlazim sa Glavnom u Kiti Kentar. Odlazim u NY. Ništa.
Dorothy P.-nemaju broj. Kvrapcu. A baš me žulajla kartica da ju provučem za hlaće i tuniku.
P&C- ništa.
Izlazim van. Nemogu više. Prezbedirana sam. Niti pokušaj shopping-a ne pomaže.
Odlazim doma bez ijedne vrečice ako zanemarimo one sa placa i iz Interspara.
Veliki se čudi. Zgražava štoviše.
”Tibice što ti je??? Što nisi ništa našla????”
Ma daj ubi me još više u pojam.
Događaj 5. :
Nedjelaj popodne.
Zvijerka je dobila hitan/brzinski liječnički pregled.
Ulje-dodano.
Voda za stakla – stavljena.
Akumulator – pregledan, treba kupit destiliranu vodu i malo dodati. (danas poslije joba trk u dućan-podsjetnik)
Antifriz – sve OK!
Slatka moja Zvijerka:)
Događaj 6.:
Nedjelja navečer.
Zaspala pred TV-om. Ma kolko smiješan film bio unutrašnjost mojih kapaka je bila zanimljivija.
Ništ čudno.
Događaj 7.:
Ponedjeljak ujutro.
Kiša. Glavobolja.
Eksplodirat će mi glava.
Kiša. Gužva na cesti.
Zar ljudi ne znaju vozit po kišnom vremenu?
Ma ne znaju vozit ni običnim ponedjeljkom a kamoli kišnim ponedjeljkom.
Kolaps prema jobu.
Gee…kad ću stići kući ????
Događaj 8. :Ponedjeljak netom prije objavljivanja posta.
Moram prestat ovak pisati ;)
Btw. nova knjiga je pročitana. 4 i 1/2 prijatelja i nestala nastavnica biologije. Dječja. Kjut! ;)
komentiraj (8) * ispiši * #
19
petak
listopad
2007
48 sati......
Kad bi meni dan trajao 48 sati mogla bih:- svaki dan vodit Čupavca u prirodu i uživat u njegovoj igri i veselju
- svaki dan pročitati barem 50-ak stranica knjige što znači da bih svaki tjedan najmanje 1
knjigu pročitala što znači da bih imala razloga se učlaniti u knjižnicu..
- svaki dan pogledati jednu seriju ili jedan film koji si odavno želim pogledati što znači da bi
sve one hrpetine DVD-ova napokon prestale uzaludno skupljat prašinu na polici.
- naštrikat šal koji več godinu dana stoji započet u 15-ak redova i kojeg nikako da nastavim
štrikati.
- naučiti kuhat večinu jela koja Glavna kuha svaki dan što znači da bi Glavna imala više
vremena za sebe jer bi ja preuzela ulogu kuharice
- svaki dan propješačiti 6 km jer je to dobro za zdravlje a i linija bi mi bila još bolja;)
- bez grižnje savjesti otići na kavu i ne razmišljat da li ću sve stići napraviti ako se zadržim
samo 15 minuta duže?
- svaki dan poslušati jednu lekciju njemačkog na mp3-ju i nakon 2 tjedna krenut sa francuskim
pa sa talijanskim...(kolko bi tek onda stranih jezika mogla koristiti)
- usavršavat svoje znanje na kompjutoru i učiti nove stvari pa više ne bih trebala moljakati
okolo da mi smanje rezoluciju slikica ili da mi pomognu oko glupih pivota ili plakati i lupati
glavom o stol kad mi se kantica iznenada zamrzne a ja ne znam da li je moguće spasit
podatke koje nisam sejvala
- se naspavati iako sam prije spavanja morala oprat kosu, napravit frizuru, nalakirat nokte i
staviti masku na lice
- poslat mailove svim ljudima kojima želim več dugo vremena se javiti
- posjetiti Sunašce moje malo koju viđam jednom godišnje jer nikako da uskladimo kalendare
a živimo 45 minuta udaljene jedna od druge ( to ti je tak kad ne živiš u Zabregu!)
- svaki dan odrolat jednu rutu po Jarunu jer u zdravom duhu je zdravo tijelo ili obrnuto;)
- napraviti sve ono što do sad nisam stigla a htjela sam
U biti ja nit ne tražim puno.
Samo da naučim organizirat vrijeme pa će mi i ovih 24 sata biti puno ;)
No, zna se koji je najveći problem kod mene ;)
komentiraj (6) * ispiši * #
16
utorak
listopad
2007
Danas nije moj dan...
Razmišljala sam o nekoliko tema koje su trenutno aktualne i koje bi zaslužile da se malo njima pozabavim ali danas nisam raspoložena.
Baš sam nekak..ne znam…možda kao ovo vrijeme…promijenjivo.
Priča prva:
Prošli tjedan sam bila na putu. U biti na nekoliko njih. Službeno.Sjedila u autu i vozila se ko kofer. Svaki dan sa drugom osobom.Svaki dan u drugom smjeru.
To sam trebala obaviti. Recimo da je bilo uspješno. Ali i užasno naporno.
Prave rezultate ću tek vidjeti kad krene projekt.
Bila sam između ostalog u gradu kojeg ne volim. Iz privatnih razloga. Bolne uspomene su izašle.Iz misli sam ih izbavcivala čitajući knjigu. Neki chick-lit roman. Napokon da i njega pročitam
Ta putovanja su mi oduzela puno poslovnog ali i privatnog vremena jer sam sve kasnije morala nadoknađivat na svoju “štetu”.
Priča druga:
Vikend je bio naporan.
Taman kad pomislim ajd tjedan sam odgurala i napokon ću se odmoriti za vikend, krenu novi podvizi.
Prvo njemački.
E počet će me uskoro izluđivat!
OK ajdmo sve ispočetka-ja znam da sam ja drugačija od 99,99999% ljudi koje poznajem i da sam jedna posebna biljka ali kvrapcu da postoje tolko nesposobni ljudi...
Opet je ona neznalica došao totalno nepripremljen.
Prvi dio nije bio i tempo rada je bio sasvim ok. Mislim ajd radilo se normalno bez nekih večih zastajkivanja.
Onda se neznalica pojavio i ode sve kvrapcu!
Na jednostavna pitanja nije znao odgovor. Ma ne da nije znao odgovor nego nije znao šta uopće pojedine riječi znače.
Kad tijekom jednog sata (od 4 sata ukupno tijekom dana) vas netko 15869 puta upita nešto sa riječi WER i isto tolko puta se ponovi riječ WER nakon 4 subote bi i vrapci na grani trebali znati da WER nije engleski WHERE i da se čak tak niti ne izgovara!!! Ali ne, jednostavnije je reči ne znam. E pa da si otvorio knjigu i malo bacio pogled na gradivo znao bi nešto!
I naravno drugi dio nastave je prošao sa zapinjanima i oduzimanjem vremena koje smo mogli uložit na nešto pametnije.
Slijedeći put je ispit-baš me zanima da li će i tada doći sa pripremljenom rečenicom ”ne znam”!?
Poslije njemačkog sam obavila neki manji šoping i išla doma odmarati ali to je bio samo moj plan. Naravno Glavna je imala drugačiji plan i na kraju poslije ručka smo završile u Kiti Kentru (City Centar One) gdje je pao malo bolji šoping i meni naravno ulijepšao dan ( inače šoping se je pokazao kao jako dobra antistresna terapija kod mene-bolje da ne kažem šta sam sve ovog ljeta nakupovala(sad crvenim, skoro;))
Navečer sam došla doma i bacila se u krevet i zzzzzzzzz.......
Priča treća:
Ne znam šta ima u tom Bundeku ali ja se tamo jednostavno fenomenalno osjećam.
Tak je lijepo uređen, miran iako ima hrpetina ljudi, mjesto kao stvoreno za opuštanje i za kako ja kažem pustit mozak na pašu.
U nedjelju sam i ujutro i popodne bila na Bundeku.
Zapravo ispada da sam cijeli dan bila na Bundeku.
Napunila baterije, odmorila i uživala.
Morat ću napraviti jedan post sa likicama posvećen mojoj oazi mira.
Priča četvrta:
Jučer sam sjedila u krevetu. Plakala. Osjećla sam se jadno.
Usamljeno. Samo.
Buljila sam u mobitel. Tako mi je trebao netko kome bih mogla bar poslati SMS samo da se riješim tog osjećaja samoće. Nema takve osobe. (sorry Sunašce ali ne želim te više gnjaviti)
Zaspala sam u suzama.
Mrzim gospođu Samoću........
Priča peta:
Danas počinje tečaj plesa. Ja nejdem. Nemam s kime. Tužna sam zbog toga.
Javila sam profi da me neće biti. Tolko sam se vesella što ću opet se zavuć u taj svijet harmonije gdje je sve pinky i gdje se osjećam prokleto dobro.
Veselila sam se tome što ću plesat na jednu stvar koja mi je tak dobra i koja je zaslužila da bude otplesana....
Ništ od toga....
Priča šesta:
Danas mi je koma dan.
Glava mi puca, bezvoljna sam i pospana.
Jedva čekam da odem doma. Najrađe bi se zavukla kod Glavne u sobu, spustila rolete i prespavala cijeli tjedan.
No mislim da se Čupavac ne bi sa tim planom složio...nikako...
Mislim da danas nije moj dan.....
komentiraj (13) * ispiši * #
04
četvrtak
listopad
2007
Moj "dečko" se oženio!
Sjedila sam za stolom, sama, doduše nisam tapkala prstima po stolu niti sam imala mobitel pored sebe i još manje sam imala frčkavu kosu ili haljinu boje jorgovana.
Ne. Sjedila sam za stolom, sama, u kutu,skroz na kraju sobe.
Promatrala sam veselo društvo kako skakuće na taktove meni potpuno nepoznate “kuruze” i njih-vesele,razdragane mladence koji kao da su upravo na najboljem tulumu svog života, sretni, zaljubljeni i zajedno.
Evo i to je obavljeno….
Dođoh…vidjedoh…odriješila kasicu-prasicu..i otišla…
Eh kad bi to baš tako bilo.
Zašto volim svadbe:
Pa….i ne postoji neki razlog da ih volim
Zašto ne volim svadbe:
1. muzika je večinom katastrofalna (kad vam Čerge I Evo banke
cigane moj postanu jedino prepoznatljive pjesme šta da više komentiram?)
2. najbolji komadi hrane nikad ne završe na mojem stolu ( čak ni kad
sjedim pored kuhinje i kad se konobaru jako lijepo smiješkam)
3. svi plesni medvjedi misle da baš samnom moraju plesati
(halooooo! Zibanje lijevo desno nije nuklearna fizika! Kog sam vraga ja išla na tečaj?)
4. rano mi se počne spavati I jedva čekam da pokupe poklone kako bih mogla doma (ipak se ja rano ustajem!ma ajd ja sam veliki pospanac-priznajem)
5. kasno skupljaju poklone (tolko o mojem planu da ostanem kratko;)
6. insinuacije na sex prilikom rezanja torte su bljak (imala bih ja još
šta reči na ovo ali šutnja je ponekad zlato-tko je to rekao? Sigurno ne ja;)
7. ne mogu uhvatiti buket jer ili mi je neugodnjak se baciti za njim ili je unaprijed
dovoreno ko ga ”mora” uhvatiti a i tolko su ružni da se ne isplati (ah
šta bi sve udavače zeznula-ona koja uhvati buket je slijedeća a u mojem slučaju bi se jako dugo načekali;)
8. uvijek se najpijaniji ili najveći looser (sa veliko L) zakači za
mene (bez obzira da li imam pratnju ili ne) i pokušava mi
uvalit spiku da mu dam broj mobitela ( not even in your dreams
looser!)
9. nakon svadbe se osjećam loše jer me svi sažaljevaju jer ja još nisam ”na redu” (da i????? Kao životni cilj mi je udat se!) i iako znam da je to glupost
ipak me dirne
Ak ništ drugo Julija je imala gay frenda koji joj je ulijepšao večer-ja sam imala samo plesne medvjede i loosere....
APDEJT:
hmmm,hmmm...da malo pojasnim-evo sad sam u naslov stavila i navodnike da ne bunim.
Moj "dečko" je moj najbolji prijatelj i njegova svadba me nije nimalo pogodila jer se on oženio . Pogodile su me neke druge stvari koje su se tijekom večeri dešavale ali eto to je neka sasvim druga priča.
komentiraj (15) * ispiši * #
02
utorak
listopad
2007
Guten Morgen! Ich bin Tibica!
Nakon oho-ho mjeseci (dokaz vidi ovdje) odlučivanja, traženja, nećkanja i svega vezanog uz to napokon se mogu pohvaliti da Ich lerne Deutsch! Ponovno!
Napokon sam našla školu koja ima nastavu subotom ujutro, da zbog svih obveza vezanih uz posao ali i lijenost ipak mogu odlazit redovno na nastavu i ulagat u sebe.
Grupa je mala-samo nas je četvero ali unatoč tome tempo je jaaaaaaaaaaaaaako spor. Što se mene tiče.
Kak je profa rekla kod mene je problem što nisam pravi početnik nego ipak imam neko predznanje i naravno da je meni sve to vrlo dosadno.
Rekoh ja nije dosadno već sporo!
U čemu je problem?
Najviše što mrzim je kad se pojedinci dovoljno ne trude. Naime kako je grupa mala svi bi pomislili da će se svi više truditi kako bi iskoristili priliku da u što kraćem vremenu što više toga prođemo.Ali ne i ova grupa.
Dvoje su totalni početnici koji više na satu razgovaraju na engleskom(????) nego na njemačkom(ajde da koriste hrvatski ali engleski!??!) i koji se uopće ne trude ponavljati za profom ili kad ih se nešto pita da odgovore. Kad profa nešto kaže na njemačkom i pita da li su svi razumijeli (i onda kaže svi osim Tibice-hehehehe ja se samo smješkam ;) svi kimnu glavom kao da jesu a kad trebaju prevest onda nitko ne razu,mije niti šta ono verstehen znači. Mudrice.
Ne znam...možda sam ja nekako drugačije zamišljala to učenje u maloj grupi.
Mislila sam da ćemo se svi truditi, da će biti čak i nekog natjecateljskog duha među nama, nešto što će nas natjerati da naučimo puno više nego što u knjizi sa 5 bijednih lekcija ima.
Možda je kod mene problem jer sam naviknula na drugačiji režim učenja stranih jezika.
Meni učenje nije samo tih 4 školska sata subotom i onih 15 minuta u javnom prijevozu do škole koje svi koriste za podsjećanje šta se je učilo prošli sat ili pisanje zadaće (gee ja OPET pišem domaću zadaću!!!).
Ja uz tih 4 sata subotom pišem zadaću doma (treba mi manje od 5 minuta-dakle brže pišem zadaću neg što završava blok reklama tijekom CSI NY! Sad znate kad se piše zadaća;), slušam lekcije Pimsleura na MP3-ju (dok šećem Bundekom sa svojim Čupavcem), od danas ponovno počinjem sa lekcijama iz Tell me more (kupila sam si napokon laptop!!;))))) i još radim extra zadaću po dodatnoj literaturi-radnoj bilježnici koju mi je profa dala kako bih vježbala što više.
U biti dok će moja grupa završiti prvi stupanj ja ću se komotno moć prebaciti na 3 ili 4.
Moram prestat učiti više od drugih.
Ma nemogu ja to! Ipak je učenje majka..... nečega.... ;)
komentiraj (8) * ispiši * #
