Prije kojih godinu i pol-dvije u moje susjedstvo doselio se jedan simpatičan mladi bračni par.(ne ne tepam već je to moje mišljenje-a oni koji me znaju reči će vam da sam ja direktna sa svojim mišljenjima;)Možda ih ne bih niti zamjetila da se par nije počeo smješkat kad god su vidjeli mog psa.
Nedugo zatim u njihov dom je stigao žemski pas.
Kako se vlasnici pasa najčešće druže-dakle prelazimo sa onog bok susjed na jooj kak je slatki pas, šta ima novog, šta pesonja jede, prema temama o vanjskoj i unutarnjoj politici (ok ajd sad pretjerujem) i o nacionalnom bruto dohotku (slobodno nek mi se netko javi na mail tko mi to lijepo u detalje objasni;)
Uskoro se SP (čitaj susjedkom paru) pridružio I jedan mali slatkiš-njihovo dijete i tako sam započela malo ajmo to nazvat opširniju komunikaciju.
U subotu sam navečer šetala svog Čupavca kad evo MDSP (čitaj muškog dijela susjedskog para) vani sa kujicom.
Rekoh ajd Tibice nebudi lijena a i nemaš šta drugo raditi pa prikrpaj se šetnji i razgovoru ugodnom.
I tako naravno moj dugački jezik izbrblja da imam blog, onak kroz priču.
I MDSP me pita koja je adresa. Ja kažem da ne bih ja baš o tome jer nekak odavanje identiteta mi nije gušt.
I on mi “obeća” da će me naći.
Ja nevjerni Toma kakav jesam (ili nevjerna Tibica;) iskreno “sumnjam” da će se netko trudit oko toga i samo onak usput kažem da me je “lako” naći jer sam imala FENOMENALAN putopis iz Pariza (ahhh čujte pa moram se sama hvaliti kad me niko drugi neće-e sad ako pretjerujem ah šta sad!? Hihihi)
I kaže MDSP da će mi samo ostaviti komentar da znam da me je našao.
Prvo šta sam ujutro išla provjeriti bilo je da li imam na blogu koji novi komentar od meni do sad nepoznatog blogera.
Ništa. HA! Rekoh odustao je! Fiju mam mi je lakše!
Moj identitet je očuvan!!! Nitko ne zna tko je Tibica.
Mogu i dalje nastavit pisat o čemu želim i kako želim a da se ne bojim da će netko mi doći reči pa ti nisi normalna ili baš si me razočarala-imali smo bolje mišljenje o tebi.
Kad nakon ručka odoh ja do maila i nađem mail. Hm...MDSP!
Samo je jedno moguće-našao je moj blog.
Na mailu jedan link. Kliknem link (otvara se pola stoljeća-gee mislim stvarno bi mogli imati bržu vezu na jobu!), pa eto nekog zipa-opet kliknem (opet ista priča- još pol stoljeća čekanja) i....
Zinula sam od iznenađenja, ostala bez riječi (a vjerujte to baš i nije lako da ostavite mene bez riječi) i doslovce su mi se oči zasuzile!
MDSP mi je poslao sve pjesme koje sam na blogu navela da tražim u MP3.
Možda ipak nije loše da ponekad ”odaš” nekome svoju blog adresu.
Možda jedna osoba više zna za moj blog, možda jedna osoba više zna tko sam ja u stvari ali neka....
Jedino šta mogu svom susjedu reči je:
HVALA! Stvarno si mi razveselio dan ;))))))
Post je objavljen 29.10.2007. u 13:31 sati.