Razmišljala sam o nekoliko tema koje su trenutno aktualne i koje bi zaslužile da se malo njima pozabavim ali danas nisam raspoložena.
Baš sam nekak..ne znam…možda kao ovo vrijeme…promijenjivo.
Priča prva:
Prošli tjedan sam bila na putu. U biti na nekoliko njih. Službeno.Sjedila u autu i vozila se ko kofer. Svaki dan sa drugom osobom.Svaki dan u drugom smjeru.
To sam trebala obaviti. Recimo da je bilo uspješno. Ali i užasno naporno.
Prave rezultate ću tek vidjeti kad krene projekt.
Bila sam između ostalog u gradu kojeg ne volim. Iz privatnih razloga. Bolne uspomene su izašle.Iz misli sam ih izbavcivala čitajući knjigu. Neki chick-lit roman. Napokon da i njega pročitam
Ta putovanja su mi oduzela puno poslovnog ali i privatnog vremena jer sam sve kasnije morala nadoknađivat na svoju “štetu”.
Priča druga:
Vikend je bio naporan.
Taman kad pomislim ajd tjedan sam odgurala i napokon ću se odmoriti za vikend, krenu novi podvizi.
Prvo njemački.
E počet će me uskoro izluđivat!
OK ajdmo sve ispočetka-ja znam da sam ja drugačija od 99,99999% ljudi koje poznajem i da sam jedna posebna biljka ali kvrapcu da postoje tolko nesposobni ljudi...
Opet je ona neznalica došao totalno nepripremljen.
Prvi dio nije bio i tempo rada je bio sasvim ok. Mislim ajd radilo se normalno bez nekih večih zastajkivanja.
Onda se neznalica pojavio i ode sve kvrapcu!
Na jednostavna pitanja nije znao odgovor. Ma ne da nije znao odgovor nego nije znao šta uopće pojedine riječi znače.
Kad tijekom jednog sata (od 4 sata ukupno tijekom dana) vas netko 15869 puta upita nešto sa riječi WER i isto tolko puta se ponovi riječ WER nakon 4 subote bi i vrapci na grani trebali znati da WER nije engleski WHERE i da se čak tak niti ne izgovara!!! Ali ne, jednostavnije je reči ne znam. E pa da si otvorio knjigu i malo bacio pogled na gradivo znao bi nešto!
I naravno drugi dio nastave je prošao sa zapinjanima i oduzimanjem vremena koje smo mogli uložit na nešto pametnije.
Slijedeći put je ispit-baš me zanima da li će i tada doći sa pripremljenom rečenicom ”ne znam”!?
Poslije njemačkog sam obavila neki manji šoping i išla doma odmarati ali to je bio samo moj plan. Naravno Glavna je imala drugačiji plan i na kraju poslije ručka smo završile u Kiti Kentru (City Centar One) gdje je pao malo bolji šoping i meni naravno ulijepšao dan ( inače šoping se je pokazao kao jako dobra antistresna terapija kod mene-bolje da ne kažem šta sam sve ovog ljeta nakupovala(sad crvenim, skoro;))
Navečer sam došla doma i bacila se u krevet i zzzzzzzzz.......
Priča treća:
Ne znam šta ima u tom Bundeku ali ja se tamo jednostavno fenomenalno osjećam.
Tak je lijepo uređen, miran iako ima hrpetina ljudi, mjesto kao stvoreno za opuštanje i za kako ja kažem pustit mozak na pašu.
U nedjelju sam i ujutro i popodne bila na Bundeku.
Zapravo ispada da sam cijeli dan bila na Bundeku.
Napunila baterije, odmorila i uživala.
Morat ću napraviti jedan post sa likicama posvećen mojoj oazi mira.
Priča četvrta:
Jučer sam sjedila u krevetu. Plakala. Osjećla sam se jadno.
Usamljeno. Samo.
Buljila sam u mobitel. Tako mi je trebao netko kome bih mogla bar poslati SMS samo da se riješim tog osjećaja samoće. Nema takve osobe. (sorry Sunašce ali ne želim te više gnjaviti)
Zaspala sam u suzama.
Mrzim gospođu Samoću........
Priča peta:
Danas počinje tečaj plesa. Ja nejdem. Nemam s kime. Tužna sam zbog toga.
Javila sam profi da me neće biti. Tolko sam se vesella što ću opet se zavuć u taj svijet harmonije gdje je sve pinky i gdje se osjećam prokleto dobro.
Veselila sam se tome što ću plesat na jednu stvar koja mi je tak dobra i koja je zaslužila da bude otplesana....
Ništ od toga....
Priča šesta:
Danas mi je koma dan.
Glava mi puca, bezvoljna sam i pospana.
Jedva čekam da odem doma. Najrađe bi se zavukla kod Glavne u sobu, spustila rolete i prespavala cijeli tjedan.
No mislim da se Čupavac ne bi sa tim planom složio...nikako...
Mislim da danas nije moj dan.....
Post je objavljen 16.10.2007. u 11:05 sati.