Nakon oho-ho mjeseci (dokaz vidi ovdje) odlučivanja, traženja, nećkanja i svega vezanog uz to napokon se mogu pohvaliti da Ich lerne Deutsch! Ponovno!
Napokon sam našla školu koja ima nastavu subotom ujutro, da zbog svih obveza vezanih uz posao ali i lijenost ipak mogu odlazit redovno na nastavu i ulagat u sebe.
Grupa je mala-samo nas je četvero ali unatoč tome tempo je jaaaaaaaaaaaaaako spor. Što se mene tiče.
Kak je profa rekla kod mene je problem što nisam pravi početnik nego ipak imam neko predznanje i naravno da je meni sve to vrlo dosadno.
Rekoh ja nije dosadno već sporo!
U čemu je problem?
Najviše što mrzim je kad se pojedinci dovoljno ne trude. Naime kako je grupa mala svi bi pomislili da će se svi više truditi kako bi iskoristili priliku da u što kraćem vremenu što više toga prođemo.Ali ne i ova grupa.
Dvoje su totalni početnici koji više na satu razgovaraju na engleskom(????) nego na njemačkom(ajde da koriste hrvatski ali engleski!??!) i koji se uopće ne trude ponavljati za profom ili kad ih se nešto pita da odgovore. Kad profa nešto kaže na njemačkom i pita da li su svi razumijeli (i onda kaže svi osim Tibice-hehehehe ja se samo smješkam ;) svi kimnu glavom kao da jesu a kad trebaju prevest onda nitko ne razu,mije niti šta ono verstehen znači. Mudrice.
Ne znam...možda sam ja nekako drugačije zamišljala to učenje u maloj grupi.
Mislila sam da ćemo se svi truditi, da će biti čak i nekog natjecateljskog duha među nama, nešto što će nas natjerati da naučimo puno više nego što u knjizi sa 5 bijednih lekcija ima.
Možda je kod mene problem jer sam naviknula na drugačiji režim učenja stranih jezika.
Meni učenje nije samo tih 4 školska sata subotom i onih 15 minuta u javnom prijevozu do škole koje svi koriste za podsjećanje šta se je učilo prošli sat ili pisanje zadaće (gee ja OPET pišem domaću zadaću!!!).
Ja uz tih 4 sata subotom pišem zadaću doma (treba mi manje od 5 minuta-dakle brže pišem zadaću neg što završava blok reklama tijekom CSI NY! Sad znate kad se piše zadaća;), slušam lekcije Pimsleura na MP3-ju (dok šećem Bundekom sa svojim Čupavcem), od danas ponovno počinjem sa lekcijama iz Tell me more (kupila sam si napokon laptop!!;))))) i još radim extra zadaću po dodatnoj literaturi-radnoj bilježnici koju mi je profa dala kako bih vježbala što više.
U biti dok će moja grupa završiti prvi stupanj ja ću se komotno moć prebaciti na 3 ili 4.
Moram prestat učiti više od drugih.
Ma nemogu ja to! Ipak je učenje majka..... nečega.... ;)
Post je objavljen 02.10.2007. u 12:39 sati.