The living end

Događali su se neki problemi u obitelji zadnjih dana.... Svađe nas i stare u pon i utorak, onda nes sa starcima u cetvrtak i danas... Ali sad je sve ok... Valjda ce i bit ok...ali evo sto sam misla u petak u skoli

Dali je sve to privid. Privid sreće. Nasilno slušanje sretne pjesme kako bih ponovno nakon četri dana osjecala recu. Dali ce mi pjesma Super model uljepšati dan. Sumnjam. Slušam to tek tolko da me nesto drzi na vrhu čaše, da ne kliznem unutra tako lako.

I didn't eat yeatrday, and I'm not gonna eat today, and I'm not gonna eat tomorow becouse I wanna be a super model

Osjecala sam se kao da me pogodila inspiracija,ali onda je nestala u dvije sekunde. Dali će mama danas zeljeti imati jedno od onih ozbiljnih razgovra di ce reci kako cu brata smjeti vidjeti samo 4 sata na tjedan, jer ako ce tako biti ja to ne želim. Ne želim voditi taj razgovor.

Cry loud, cry loud.

Ponašamo se kao da nes nista nije dogodilo. Frustrira me to, očekivala sam nešto bilo što. Zapravo sam željela ustati i otiči tamo u sobu i reči im sve sto mi lezi na dusi. Zeljela sam reci: Nije mi jasno sto se dogada, nema isprike, nema nicega. Poput tsunamija koji je upravo poharao narod i odlazi i pravi se kao da se nista nije dogodilo, a bio je jer su posljedice vidljive. Osjecam se kao da me nestko vuce za nos. Nemogu se samo tako prebaciti kao neki stroj. Nemogu jedan dan plakati ,a drugi praviti se da je sve u redu. Želim razgovarati. To sam trebala reći, ali nemogu. Mozda bi se suspregli osjecaji i nebi bilo kako sam željela da ispadne. Hm...Mozda ovako promjena izgleda, iako sam razocarala sve od same sebe do staraca. Neznam kako se osjecam, kako bih se trebala osjecati. Sretna jer je sve ok, ljuta jer mi nista nije jasno, ili tuzna zato sto se nisam cula sa prijateljima 2 dana.

I must be dreaming.

Kilko si puta moram postaviti pitanje, a to je - što bi bilo da sam glupa. Onako bas glua, npr. da mi je najbitnije u zivotu izgledati super i kako moram zadovoljiti svaku zelju pametnijih. Kako izgleda zivot glupih. Ustanu se, nasminkaju, odu u skolu izgledaju super, pojedu nesto, pa onda isto to povracaju, slusaju naredbe i odu spavat. A u glavi im je jedna velika praznina, predivno, zar ne? Zapravo je meni ok. Čitajuči Romea i Juliju na engleskom usput razumijući svaku riječ i upijajuči ih kao moja osoba Biblija.
Već mi fali msn-ov haha i kojekakvi zaključci o zivotu koji se taj dan čine kao savršeno otkriče.

Knocking on havens door

Mozda mi Romeo i Julija pomognu zaboraviti cjelokupnu situaciju. Prčitala sa Gorku ljubav. Oči su mi bile vlažme, ali nisam željela trepnuti i pustiti suzu. Ne pred svima iako sam za to imala savršene razloge. Iako je jedina ljubav koju sam ti dao bila gorka ljubav. Sve se na kraju svodi na ljubav. Ne želim. Na kraju bi trebalo biti nista. Barem si tako rekao.



To su moje misli u petak... A danas kada je sve u redu i kada po prvi put nakon 2 godine imam osjecaj da ce biti sve u redu i da mozemo mi to, osjecam se puno bolje... I sve gore navedeno u tekstu sam danas i rekla.... Rekla sam sve sto mi lezi na dusi i osjecaj je dobar... I sada znam da mogu dalje, da se mogu promjeniti.... Da se mozemo promjeniti... Volim te mama, tata i buraz... I nikad nebi mogli funcjonirat sami za sebe ... I savršeno znam da sam ovo napisala na javnoj površini gdje moze bilo tko procitati...ali me iskreno briga jer svatko ima svoej uspone i padove... I ovo je jedan od iskrenijih tekstova na ovom blogu.

Falili su mi ivan i melina ovih dana... Nadoknadit cemo i to....

Vidimo se do sljedeceg posta.... Razmisljala sam o tome dali da stisnem objavi jer je ovaj jedan od prvih doista obonih teksota ali sam odlucila to napravit jer ovako samo melina, jana i ivan citaju blog tako da....

Edit

Hm ova je pjesma meline meni mislim da je poslala to jucer u ponoc a ja nisam vidla jer nisam mogla na internet.



Ne plači
Samo kako bi uspjela proći ovu noć
Ponovno
Jer sve što si ti,
Slomljeno je iznutra,
Jer oni ne znaju,
Nikada nece znati
Ne misli da ce se promijeniti,
Oni te guraju dalje,
Dalje od doma.

Jer sve što jesu,
Slomljeno je.
Ali svejedno nikada neće znati
Ne plači noćas
Odmori iscrpljene oči
Jer sve što jesi,
Slomljeno je.
Ništa ne možeš promijeniti.
Sve možeš sakriti.

Ružičasto cvijeće i vrpce,
Sve su za što bi trebala znati.
I ljetni dani
Jer sve što si ti
Je prekrasno djete.
Ali oni ne znaju,
Nikada nece znati.

Zato ne plači večeras
Odmori dragocjene oči
Sve što jesi,
Prekrasno je djete.
Nema onog što bi oni mogli
Promijeniti.
Ništa ne možeš sakriti.
Ništa ne bi trebala sakriti.

Sve što jesi,
Prekrasno je dijete.

Happy again. Ne nisam. Najlakše je odustati. Doživjet nokaut i bez borbe. Ostavit svoje spise da ih svi procitaju. Neznam pisat povezano. Opet je previše osječaja u meni. Volim kad i sretan. Kad razgovaraš sa samim sobom. Svi misle da nemozes nekoga voljeti ko prijatelja, a to je ono sto mi jesmo. Nesto sto ce rjetko ko dozivjet i razumjet.

Mali Emil je kul, fakat je. Bilo je zabavno danas crtat Emila dok ide u školu, klacka se, dobia oskata. Rudi je zabavan- dijete. Slusam Ur so gay. Pjesma mi se sviđa zbog tonova i rječi... rrrrr

Klaustrofobična sam u tramvaju jer mi ljudi oduzimaju malo mog čistog zraka.

You know, I'm not gonna hurt myself. I neču. Svi su depresivni, pa šta. Stariji ne shvačaju kolki pritisak stvara svijet. Tu je društvo, televizije, kompjuter, škola, profesori. Odnose prema nama koa da smo robovi. Kao da zaboravljaju da su i oni zeljeli okoncat svoje probleme. I bakice isto seru, kaj- oni su bili zlatki kad su bili mlađi. Kaj je sa hipijima i slobodom govora i onda nama seru. Najlakše se pravit savršen. Pa kaj svima nama je kriza, svima je pun kurac svega i kaj sad. Poslušaj si metal, pa ćeš vidjet da nečeš moć čut vlastite misli od buke. Dogodit će se sukob živčanoče i bit češ miran

Volim se svađat s ljudima koji mi niš ne znače.
You so sad you should buy a happy meal.

7 razred. SEDMI RAZRED i kaj sad sedmi razred je prošo. Faza, retardacu mozgu, slom i kaj.... pubertet. Prerasla sam. Pun mi je k***** tog- ništa neznaš(podsmjeh). Da, najlakše je mislit da si ti najpomatniji. Te priče su za malu djecu, a volim bit djete. Želim bit djete. U čemu je fora bit odrastao, ne vidim

Ljudi su naredili da budeš robot pa češ bit. Složit češ se sa svime jer ti se neda suprostavljat. Kaj mrziš deranje, mrziš grafite na zgradama, mrziš mlade, delikvente, mrziš gužvu na cesti. Daj, jesi živ. Deri se kak mrziš ponedeljak i voliš pit crno vino i kaj. Ko da ti ko kaj može. Budi mlad. Kaj češ za 50 godina čvrljit se po kauču i pitat se na kaj si potrošio život. Na niš, dragi prijatelju. Zderi se na bakicu u smrdljivom tramvaju( al ne ne onu hard core baku jer ona je kul- RESPEKT)- reci joj da te bole fakin noge i da sjedne na pod ak joj se sjedi. Ak je tramvaj zauzet(sto se tice sjedecih mjesta) onda se sjedni na pod, tam di se tramvaj okreče, kul je osječaj. Pij iz bočice, prave bejbi bočiče. Budi lud jbt. Kaj sad, polušaj si pank, skači, pleši. NEMOJ BIT ROBOT DRUŠTVA. Kaj ti ljudi mogu- polizat uho. Daj živi, diši...

Moram učit, ali sam ljena. Teško se promjenit. Kak da se promjenim. Kak...Nemrem bilivit. Sama sebi kaže uči, uči, uči uči.. i sjednem se i gledam u bilježnicu ko tele i niš. NEDA MI SE. LJ-E-N-A S-A-M. Ma najlakše je reč ljena sam, ma znam ja sebe. Retardirano sam ja biče. Sve vidim, a niš ne poduzimam. al svi smo mi isti sto se tog tiče. Al svi, gledam ih kak se vuku i uče, al ne prožvaču to neg progutaju s največim gađenjem na licu. Svima nam je tak. i okej sad. Predivno je dobit peticu i svaki put kad dobim kulju se ubim iznuta, nemreš se naviknut jednostavno ja nemogu. To sam ja. Naznam šta sam. Ja sam Apolonija. Take it or leave it.

Is it just me or this world is realy fucked up....

Svaki daljni pokušaj pisanja ikakvog intelektualnog teksta otpada, jer jednostavno mi nejde. Zašto da se pretvaram da sam nesto sto ti zelis da budem kada jednostavno mogu biti ja ja.... Zašto da pišem nesto sto je vec napisano, zasto da trazim rjeci koje inace ne koristim u normalnom govoru samo da mi tekst bude bolji.
Razmisljala sam o tome kako je zapravo vrjeme krivo za boje. Moja teorija- vani je sivo, sivo je nebo i bjela boja vise nije onako bjela kakva bi bila da je vano savršeno sunčano. Zamislite da nema te sive podloge. Zagledajte se u neciju zelenu majcu ili tako neku boju koja je svjeta, ta boja bi bila vise svjetla da iza nema sive podloge. Svaka cast ljudima koji ne vide tu sivu podlogu.
Imala sam u glavi savršeni tekst jucer navecer koji je do danas ujutro ispario iz moje glave. Tramvaji su savršene inspiracije za pisanje.

Željela bi vama prenjeti moje inpresije sa proslog sata glazbenog tako da evo čitajte.
Prošli sat slušali smo harmoniku. Prva asocijacija na harmoniku su mi romi koji sviraju na ulici, ali kao glazbenica znam da harmonika može proizveti puno zanimljivije i uhu ljepo čujne melodija. Sviđa mi se tehnika sviranja jer izgleda komplicirano i teško za odsvirat, što znači da se pravi umjetnici na harmonici moraju puno truditi kako bi melodija bila intonacijski tocna. Mnogi su se smijali njegovoj strasti pri sviranju, ali smatram da umjetnik koji osječa svaki ton, koj ga proživljava, nije smješan nego čudesan.

Možda dosita zrelim, možda se doista mjenjam. Moram priznati da uživam učiti, ali ne zato sto nesto učim nego zato sto za promjenu radim nesto korisno. Sve te knjige oko mene, mentalne mape, bilježnice, zadaće, na vrjeme napisani tekstovi za hrv. i eng. Jednostavno me upotpunjuje kao osobu, ali onda se nađe prilika da budem na kompjuteru i naivno misleci kako mogu raditi dok je komp upaljen, upalim ga i onda sve pada u vodu.

Violončelo košta sedamtisuča i nesto para.. Rekla sam da cu ga kupit prvom plačom, ili ce mi starci i baka kupit ga za 18- rođendan. A ja i ivan bi se trebali dogovirt oko troškova pri kupnji hipi kombija( aha) hehe.

Meni bas i nejde zadnjih dana. Nespretno sam ja djete. Pala sam u skoli ovaj tjedan negdje 400 puta i svi su mi se naravno smijali... Mrzim to. I ne nisam zaljubljena il tak nes. Nego jednostavo kad nisi na zemlji i kad si nes razmisljal u glavi onda ti se to dogodi. Mislim dakle postojim. Zapravo bi bilo dobro se lupit negdje i plakat ko da su ti crjeva izašla van samo da imas razlog zasto places jer ovak nemas razlgo, ali zdravo se isplakat kad ti se nakupi previše osjecaja. Poslje tog mozes nastavit dalje u pobjede( ili poraze)

Željela bi da profesori shvate kako ja nisam kao ostala djeca, i da sam ja zapravo ljena, a ne glupa. Tolkiko toga bi im željela reč o meni, a oni to ne vide. Tj. vidi profesor iz engleskog, al on je puko u jednom satu izmjeni 5 engleskih naglasaka od onog kantri eng, onda crnackog naglaska, amrecikog do britanskog.. I pocne skakat po učionici.
On je rekao- tako slatka djevojcica, tako crnog srca <3.... kul je on znala sam ja od početka, ali prestaje bit kul kad mi da 3 goodiz priče ali dobro... Nitko nije savršen.

I'm tuggin' at my hair, I'm pullin' at my clothes, I'm tryin' to keep my cool.I know it shows.
I'm staring at my feet,my cheeks are turning red and I'm searching for the words inside my head
'Cause I'm feeling nervous , tryin' to be so perfect. 'Cause I know you're worth it, you're worth it