|
Događali su se neki problemi u obitelji zadnjih dana.... Svađe nas i stare u pon i utorak, onda nes sa starcima u cetvrtak i danas... Ali sad je sve ok... Valjda ce i bit ok...ali evo sto sam misla u petak u skoli
Dali je sve to privid. Privid sreće. Nasilno slušanje sretne pjesme kako bih ponovno nakon četri dana osjecala recu. Dali ce mi pjesma Super model uljepšati dan. Sumnjam. Slušam to tek tolko da me nesto drzi na vrhu čaše, da ne kliznem unutra tako lako.
I didn't eat yeatrday, and I'm not gonna eat today, and I'm not gonna eat tomorow becouse I wanna be a super model
Osjecala sam se kao da me pogodila inspiracija,ali onda je nestala u dvije sekunde. Dali će mama danas zeljeti imati jedno od onih ozbiljnih razgovra di ce reci kako cu brata smjeti vidjeti samo 4 sata na tjedan, jer ako ce tako biti ja to ne želim. Ne želim voditi taj razgovor.
Cry loud, cry loud.
Ponašamo se kao da nes nista nije dogodilo. Frustrira me to, očekivala sam nešto bilo što. Zapravo sam željela ustati i otiči tamo u sobu i reči im sve sto mi lezi na dusi. Zeljela sam reci: Nije mi jasno sto se dogada, nema isprike, nema nicega. Poput tsunamija koji je upravo poharao narod i odlazi i pravi se kao da se nista nije dogodilo, a bio je jer su posljedice vidljive. Osjecam se kao da me nestko vuce za nos. Nemogu se samo tako prebaciti kao neki stroj. Nemogu jedan dan plakati ,a drugi praviti se da je sve u redu. Želim razgovarati. To sam trebala reći, ali nemogu. Mozda bi se suspregli osjecaji i nebi bilo kako sam željela da ispadne. Hm...Mozda ovako promjena izgleda, iako sam razocarala sve od same sebe do staraca. Neznam kako se osjecam, kako bih se trebala osjecati. Sretna jer je sve ok, ljuta jer mi nista nije jasno, ili tuzna zato sto se nisam cula sa prijateljima 2 dana.
I must be dreaming.
Kilko si puta moram postaviti pitanje, a to je - što bi bilo da sam glupa. Onako bas glua, npr. da mi je najbitnije u zivotu izgledati super i kako moram zadovoljiti svaku zelju pametnijih. Kako izgleda zivot glupih. Ustanu se, nasminkaju, odu u skolu izgledaju super, pojedu nesto, pa onda isto to povracaju, slusaju naredbe i odu spavat. A u glavi im je jedna velika praznina, predivno, zar ne? Zapravo je meni ok. Čitajuči Romea i Juliju na engleskom usput razumijući svaku riječ i upijajuči ih kao moja osoba Biblija.
Već mi fali msn-ov haha i kojekakvi zaključci o zivotu koji se taj dan čine kao savršeno otkriče.
Knocking on havens door
Mozda mi Romeo i Julija pomognu zaboraviti cjelokupnu situaciju. Prčitala sa Gorku ljubav. Oči su mi bile vlažme, ali nisam željela trepnuti i pustiti suzu. Ne pred svima iako sam za to imala savršene razloge. Iako je jedina ljubav koju sam ti dao bila gorka ljubav. Sve se na kraju svodi na ljubav. Ne želim. Na kraju bi trebalo biti nista. Barem si tako rekao.
To su moje misli u petak... A danas kada je sve u redu i kada po prvi put nakon 2 godine imam osjecaj da ce biti sve u redu i da mozemo mi to, osjecam se puno bolje... I sve gore navedeno u tekstu sam danas i rekla.... Rekla sam sve sto mi lezi na dusi i osjecaj je dobar... I sada znam da mogu dalje, da se mogu promjeniti.... Da se mozemo promjeniti... Volim te mama, tata i buraz... I nikad nebi mogli funcjonirat sami za sebe ... I savršeno znam da sam ovo napisala na javnoj površini gdje moze bilo tko procitati...ali me iskreno briga jer svatko ima svoej uspone i padove... I ovo je jedan od iskrenijih tekstova na ovom blogu.
Falili su mi ivan i melina ovih dana... Nadoknadit cemo i to....
Vidimo se do sljedeceg posta.... Razmisljala sam o tome dali da stisnem objavi jer je ovaj jedan od prvih doista obonih teksota ali sam odlucila to napravit jer ovako samo melina, jana i ivan citaju blog tako da....
Edit
Hm ova je pjesma meline meni mislim da je poslala to jucer u ponoc a ja nisam vidla jer nisam mogla na internet.
Ne plači
Samo kako bi uspjela proći ovu noć
Ponovno
Jer sve što si ti,
Slomljeno je iznutra,
Jer oni ne znaju,
Nikada nece znati
Ne misli da ce se promijeniti,
Oni te guraju dalje,
Dalje od doma.
Jer sve što jesu,
Slomljeno je.
Ali svejedno nikada neće znati
Ne plači noćas
Odmori iscrpljene oči
Jer sve što jesi,
Slomljeno je.
Ništa ne možeš promijeniti.
Sve možeš sakriti.
Ružičasto cvijeće i vrpce,
Sve su za što bi trebala znati.
I ljetni dani
Jer sve što si ti
Je prekrasno djete.
Ali oni ne znaju,
Nikada nece znati.
Zato ne plači večeras
Odmori dragocjene oči
Sve što jesi,
Prekrasno je djete.
Nema onog što bi oni mogli
Promijeniti.
Ništa ne možeš sakriti.
Ništa ne bi trebala sakriti.
Sve što jesi,
Prekrasno je dijete.
|
