The living end

Život od tebe napravi zvijer, a da toga nisi ni svjestan. Pomiren sa stvarnošću i rutinom hodaš dalje ka svom cilju. Na kraju postaješ ono protiv čega si se cijelo vrijeme bori. Poprimaš osobine čovjeka koji ti se nekada najviše gadio. Shvatiš da smo svi isti i da se nema potrebe isticati. Zaboravljaš svoje ideale i stavove. Kažeš i bolje je tako jer si se kao prilagodio, a nisi- nego si odustao. Pustio si da te drugi gaze, pa si na kraju sam sebe ponajviše zgazio. Neko vrijeme te je to smetalo i bio si svega svjestan, a sada si prihvatio tu činjenicu i smatraš da je to tako moralo biti,misliš kako ne možeš učiniti ništa i bilo bi bez korisno glumiti Don Quijota i boriti se protiv vjetrenjača.