četvrtak, 30.04.2009.
Koliko platiti trajekt za Aran islands ili crtica o irskom turizmu
Drrrrriiiin, drrrrriiiin, drrrrrriiiin.
Veseo ženski glasić odgovara na drugoj strani linije: „D.... Ferries, dobar dan!“
Ja: „Dobar dan. Htjela bih ovu subotu ići na Aran islands i interesira me kada vozite poslijepodne, treba li rezervirati unaprijed i koliko koštaju karte. Četvero nas je. Išli bismo na Inishmore, ali možda i na jedan od od preostala dva otoka ako se može iskombinirati u 2 dana.“
Veseo ženski glasić: „Da, vozimo popodne u 1 i 5. Povratna karta do Inishmore-a košta 40 € po osobi, a možemo napraviti i neku ponudu ako hoćete ići na Inishmore i Inisheer.“.
Objasnila mi je lijepo sve kombinacije.
Ja: „Jeste li rekli 40; 4 0?“
Veseo ženski glasić: „Da, 40. Nije nužno rezervirati unaprijed, ali mogu vas predbilježiti tako da se ne dogodi da odemo bez vas.“
Ja: „Hvala puno, ali moram vidjeti s ostalima hoćemo li u 1 ili 5 pa ću vas nazvati kasnije da potvrdim.“
Cijena mi je bila čudna jer sam prije gledala razne firme i ostalo mi je u pameti nekih 15 - 20 €. Pomislila sam da je to možda bila cijena u jednom smjeru, ali svejedno.
Provjerim na njihovom site-u gdje sam našla broj i imam što vidjeti....Pod Booking Online, cijena povratne karte za Inishmore je 15 €!!!! Nisam na to ni išla jer odmah na stranici gdje je vozni red piše da ih treba nazvati dan prije polaska da se provjeri kada točno voze i tako to.
Ne budi lijena, nazovem ja ponovno. Nitko se ne javlja, nego se uključi sekretarica koja mi se ispričava što se nitko ne može javiti i kaže mi broj mobitela na kojega da zovem za daljnje informacije. Nazovem i odgovara mi muški glas. Izverglam cijelu priču s početka da vidim što će mi on reći i imam što čuti :
"Cijena povratne karte za Inishmore je 35 €, a popodne vozimo u 1."
Ja: "Nemate ništa kasnije?"
Muški glas: "Ne. Koliko vas je?"
Ja: "Četvero."
Muški glas: "Možemo se dogovorit za oko 4."
Ja: "Ma dobro, mislim da ćemo stići u 1.". Mislim si...sigurno je sigurno, to je jedino vrijeme u kojem se informacije poklapaju.
Ja: "Nego, kako to da je cijena karte 35 €, a na internetu vidim 15€?" (35 = 15 x 2.333333)
Muški glas se uopće nije zbunio, nego je spremno odgovorio: "To je cijena kad se plaća preko interneta. Samo napravite sve korake i cijena će biti 15." .
Ja: "OK, kupit ću na intenetu i vidimo se u subotu! Hvala! Bye!"
Kao što vidite, svi smo cijelo vrijeme bili jaaako polite i srdačni jer tako to biva u irskim poslovima pa makar mi pokušali prodati 2.5 puta skuplje. Nisu uspjeli, ali očekujem da će, svejedno, biti srdačni i kada dođemo.
I sve je to Irska. Možda je nekada zbunjujuća, ali s vremenom sam se naučila komunicirati polite i onda kad bih im najradije skresala svega za ovakav pokušaj lopovluka. No, za sada je 1:0 za mene, a reći ću vam sljedeći tjedan jesmo li veslali na Inishmore
Samo neka nam je lijepog vremena pa ćete vidjeti slike pustog, divljeg dijela, smaragdnog otoka.
- 23:59 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
subota, 25.04.2009.
Jesam li predebela, kako da budem ljepša.....?
Ne znam jesam li ikada u postovima spominjala kako je jedna od razlika između ovih otoka i Hrvatske u stavu prema fizičkom izgledu.
Općenito gledajući, Hrvati jesu ljepša nacija nego ljudi na ovim Otocima. Ne govorim samo gledajući iz svoje perspektive, nego i slušajući komentare Iraca i Engleza koji su posjetili Hrvatsku i naprosto su oduševljeni koliko good looking ljudi vide po ulicama. U redu....majka priroda nas je podarila...ima i ljepših nacija, ali stvarno se ne možemo potužiti . Razumljivo je i da razni narodi (grupe ljudi) imaju razne kriterije o tome što je lijepo, ali mislim da smo mi preopterećeni izgledom. Mogu početi od sebe koja otkad sam bila teenager mislim da vječno moram imati koju kilu manje. S 18 - 19 godina sam imala struk 58, visoka 173 (znam jer me šnajderica mjerila za šivanja) i ja zaključim da moram na tretman mršavljenja ... No comment iz ove perspektive. Pitam mamu neki dan što me nije spriječila....Jadna, dobro mi je odgovorila: "A tko te ovakvu mogao u čemu spriječiti?!" . Uvijek sam nešto radila za džeparac tako da nisam morala pitati za novce pa ajde spriječi tvrdu glavu . Žao mi je da nemam ovdje slike s maturalne zabave pa da ih skeniram i pokažem koliko je to bio nepotreban trošak.... No, kakogod bilo, malo je tretmana mršavljenja koje nisam u životu probala da bih skinula tih nekoliko centimetara viška na bokovima. Činjenica je da ako ne pripazim što jedem, uhvatiti će se na mene dosta brzo (za razliku od one moje sestre koja mi je rodila troje miljenika...na tu se ništa ne hvata....sretnica ). Kako, jako volim papati, pri tom paženju na prehranu, nema straha od anoreksije. I kad pazim, jedem sve, samo smanjim količine. Oba puta kad sam se preselila (Zagreb i Irska), dobila sam unutar 6 mjeseci 8 kg. Očito, kolikogod pozitivno razmišljala o tim potezima, to je bio određeni stres u kojem sam ne razmišljajući, neuredno i loše jela i... udebljala se. Irci za mene kažu da sam slim i ako spomenem potrebu za skidanjem nekoliko kila, misle da nisam normalna. Nisam toliko slim koliko me oni vide, ali nisam ni debela....čak ni iz hrvatske perspektive (možete procijeniti po slikama s prethodnih postova ako me ne znate osobno). Unatoč tome što sam (pre)kritična prema sebi, izgled je nešto po čemu neću procjenjivati i suditi druge. Mislim da Irkinje nemaju ukusa i da je ružno kako se mnoge obuku itd., ali o ukusima se ne raspravlja i neću po tome procjenjivati osobu.
Zašto sam se uhvatila ove teme? Susane Boyle je zadnjih dana bila jedna od vijesti dana show businessa zbog svog glasa. Za one koji ne znaju, pojavila se na britanskom Talent Showu i digla publiku na noge izvedbom pjesme iz "Les Miserables" te preko noći postala popularna. Na ovim Otocima su se ljudi naprosto oduševili. Tu ne gledam TV (a i inače ne gledam te reality shows) tako da sam za nju saznala kad sam vidjela da su neki prijatelji na Facebooku postali njezini fanovi te na raznim portalima vidjela njezino ime u naslovima. I onda mi se dignuo tlak kad sam pročitala vijest na Netu koja kaže: "Unatoč godinama i izgledu, Susan je svojim glasom uspjela zapanjiti sve prisutne.". Žena ima 47 godina, nećemo je okarakterizirati kao fizički lijepu, ima kila viška, ali nije došla na izbor za Miss, nego je došla na natjecanje u talentu pjevanja i ima fantastičan glas. Zašto je tu bitan izgled? A i godine....neš' ti starosti u kojoj bi trebalo nemati glas...Koliko godina imaju Tina Turner, Tom Jones, Eric Clapton.....? To prosuđivanje žena prema izgledu je naprosto nevjerojatno koliko je uzelo maha. Ne odražava izgled niti karakter, niti talente (vau, otkrila sam Ameriku). Mogu biti izgledom lijepa i ružno pjevati, ali mogu biti i lijepa i pametna. Isto tako mogu biti izgledom ružna i lijepo pjevati, ali mogu biti i ružna i glupa. A i ako sam nekome ružna, netko me može smatrati lijepom.... I sve ovo nije jedno uvjetovano drugim. Kog vraga se sve vrti oko izgleda? U redu, ja sam oduvijek mislila svojom glavom (bilo to dobro ili ne ), a i nisam više dijete pa na mene bombardiranje ovakvim, izgledom opterećenim vijestima nema utjecaja osim laganog dizanja tlaka koji je i onako nizak pa nije bitno. Ali si mislim, koje bolesne i opterećene generacije će nastati kad mediji idu u ovom pravcu? Slušam neki dan moja 2 miljenika. Stariji koji će uskoro 12 godina, zafrkava mlađeg oko njegove "cure". Mlađi mu vraća istom mjerom (normalna bratska ljubav i svađa dok su sami). Onda stariji u jednom trenutku kaže kako je "cura" mlađega ružna!!!! Prvo, vidjela sam malu na slici i čini mi se lijepo dijete. No, to uopće nije bitno... To je bilo natezanje u kojem je bit obojici bila pobijediti pa je svaki govorio sve što mu je padalo na pamet da bi mogao izaći kao pobjednik. Zapanjilo me koliko je brzo kao argument došla ružnoća kao razlog zašto je smiješna i vrijedna izrugivanja zaljubljenost.....Imaju 9.5 i skoro 12 godina. S 9 godina sam bila zaljubljena u dečka za glavu manjeg od mene ....očito izgled nije bio bitan...ma nije ni kasnije...nisam se baš zaljubljivala u neke hollywoodske komade. Ne znam koliko je zaista čuo moje objašnjavanje kako izgled nije nešto prema čemu treba suditi/cijeniti ljude, ali se nadam da će to negdje u njemu ostati.
Sad bih mogla nastaviti o raznim Big Brotherima i ne znam sve čemu ne, ali ću se zaustaviti. Odoh na menupages.ie pogledati gdje ćemo moja prijateljica koju dugo nisam pošteno vidjela i ja se danas naći na finom ručku. Raspoložena sam za francusku ili talijansku kuhinju, a vi uživajte u izvedbi Susan Boyle i lijepi vikend vam želim uz kakvu dobru hrvatsku papicu.
P.S. Kad sam se dotakla hrane, ne mogu ne ostaviti poseban pozdrav....pusa Ekipici...
- 12:21 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
subota, 04.04.2009.
Amarcord...mi ricordo...sjećam se....
Sjećam se da sam kao mala jako voljela ići u cirkus.
Negdje u magli su mi cirkus Knie u Bernu, ... i ... je li se zvao Americano onaj koji je redovito dolazio u Rijeku neko vrijeme? (Nema bema, sister će se sigurno sjećati ) Znam da se najlonska zastavica s njihovim klaunom vukla zamnom stoljećima. Onda Moira Orfei i Cirque du Soleil na TV... Uvijek su me kao malu te predstave oduševljavale. Voljela sam i filmove i priče kroz koje se provlačila tema cirkusa. Voljela sam i cirkusku muziku . Gdje su nestali cirkusi danas? Čini mi se da ih je nekada bilo puno više...ili sam ih samo više primjećivala?
Kad sam se doselila u ovaj stan, cirkus je bio postavljen na parkiralištu blizu zgrade. Popodne se čula muzika s predstave. Uvijek bi mi stavila osmjeh na lice.
Muzika, kao i mirisi, često vrati sjećanja. Tako je i Cirque du Soleil - Quidam otvorio puno ladica u mojoj glavi; onih sa cirkusima mog djetinjstva, Fellinijem, Amelie Poulain.
Kroz predstavu nas vodi mašta jedne curice koja bježi u izmišljeni svijet Quidama.
Vjerojatno su me mašta male Zoe i cirkus u kombinaciji vukli na Fellinija.
Amelie, jedan od meni omiljenih filmova, sam našla u malom dijelu muzike. Gledala sam ga 3 puta, a muziku slušala često na putu Zagreb - Rijeka. Slušala sam sve dok me nije počela činiti tužnom samo zato što me podsjećala na nekoga tko je govorio da u Amelie ima jako puno mene. Bacila sam CD kojeg mi je dao. Kad je u Quidamu zasvirala ta slična muzika, opet sam imala isti osmjeh kao i kad sam otkrila film i zaključila kako sam blesava bila što sam bacila CD. Trebala sam ga samo staviti na stranu dok tuga ne prođe... Sad moram ili downloadati ili kupiti....Bilo je baš burno u mom mozgu dok sam oduševljeno gledala predstavu i doslovno plakala od smijeha uz jednu točku klauna.
Nakon toga, slijedi crtica iza predstave koja je napravila jedan od onih nizova što me uvijek po malo zabezeknu kako se poslože u životu. Dođem doma, otvorim mail i ne mogu vjerovati...mail od onoga zbog koga sam prestala slušati muziku iz Amelie.... Nakon toliko puno vremena što se nismo ni čuli, ni vidjeli....zašto si se sjetio pisati?!
Naravno, i to je otvorilo ladice sjećanja, ali iako su bile pune činjenica i slika, u njima nije bilo osjećaja. Praznina. Nije ni bitno gdje su nestali. Dobro je ponekad da neki koji su nam bili važni, postanu quidam.
I nikako ne propustite Taj cirkus kad dođe u vaš grad .
- 19:50 -
Komentari (14) - Isprintaj - #