četvrtak, 31.07.2008.
Moji susjedi ružna pačad
Prije nego što sam otišla u moje drugo (ili prvo) doma, otkrila sam da mi prvi susjedi imaju mnogobrojni pomladak.
Osim stanara zgrade, prvim susjedima smatram i stanare susjednog parka, a u njemu živi puno ptica. Neke mi dođu ponekad ispod prozora, ali labudovi nikada. Oni se drže dijela parka oko jezerca. Od svih vrsta koje tu obitavaju, labudovi su daleko najimpresivniji. Ne znam ostavljaju li taj dojam zbog veličine, bjeline ili onog ponosnog i smirenog držanja, ali izazivaju nekakav respekt....
.A ružni pačići? Oni su me oduševili, tako paperjasti...
...i nespretni.
Danas sam otišla vidjeti koliki su sada. Svi su na broju, narasli su jako u mjesec i pol i čuva ih samo jedan odrasli. Ne znam što bi barbić rekao, ali ja sam ju proglasila mamom.
Baš su se spremali na spavanje kad sam stigla i beskonačno čišćenje je bilo u tijeku.
Polako su jedan za drugim otišli spavati, a je sam se još polakše približavala. U jednom trenutku se mama naglo dignula i ispustila nekakv dugački HHHHHHH. Momentalno su svi mladi podignuli glave.
Mislila sam kako sam se previše približila i da joj idem na živce.... Razumjela sam ju....Kako bi meni bilo da idem spavati, a neko biće oko mene fotografira i još je dovoljno nepristojno da koristi blic?
Odlučila sam se maknuti, a mama je krenula u obranu ispuštajući i dalje onaj HHHHHH...no, udaljavala se od mene.
Okrenem se i imam što vidjeti. Strašna opasnost je bio ovaj Toto'
Na kraju mi je dozvolila da sjedim među njima. To mi se nikada prije nije dogodilo. Obično se bune, ali ovaj put sam bila kraj njih na travi, od nekih udaljena za manje od metra.
Ne znam, ali im moram sljedeći put kad dođem u park u goste, donijeti nešto za jelo. Red je red. Treba poraditi na jpoboljšanju dobrosusjedskih odnosa. Imaju puno trave koju očito vole, ali, bilo bi lijepo počastiti ih nekom poslasticom, što ne?
Evo jednog naknadnog dodatka na temu labudova. Danas sam krenula u sređivanje svoje 19903 fotografije
i pronašla ovu koju sam jednostavno morala dodati. To mi nije jedan od prvih susjeda. Ovaj je iz St James's, meni omiljenog londonskog parka. 
Što nisu prelijepi ti crni labudovi?
- 00:07 -
četvrtak, 24.07.2008.
Nostalgija
Stalno sam govorila da me u ove 2 godine nije hvatala nostalgija....jer nije.
Međutim, otkad sam se vratila iz Hrvatske, toliko sam njome oduševljena (oduševljenje je započelo još tamo) da sam se upitala je li srce ipak počelo patiti za kućom ili se taj osjećaj u meni zove nekako drugačije?
Mislim da nije nostalgija, ali stvarno ne znam kako nazvati to novonastalo oduševljenje lijepom našom....
Bila sam sve na mjestima koje sam jako dobro znala od prije....
Baš zato sam iznenađena kako me toliko već viđenih slika privuklo da zastanem.
Eksluzivno pravo intrigiranja mog oka i mojih interesa su do sada imali nepoznati krajevi, a ne Hrvatska.
Da, jako je lijepa. Da, i ljudi su lijepi. Da, i što s tim? Pa to je normalno.
Kako to da sada otkrivam Hrvatsku?
Što je to potaknulo? Zaljubila se nisam....Sve je tamo po starom....Veselila sam se povratku u Irsku....Ma nije onda nostalgija u pitanju....Nostalgija je čežnja za prošlošću i domom....
Pitate se zašto razmišljam toliko o tome? Zato što bih se odmah vratila da zaključim da sam homesick pa želim postaviti dijagnozu prije nego što preselim sve stvari koje me čekaju spremljene u kutijama
.
Najvjerojatnije, uzroka mom novootkrivenom osjećaju ima više.
Prošlo je već neko vrijeme otkad sam otišla i od onda nikada nisam ostala 5 tjedana. Bili su to jako intenzivni dani što se tiče emocija. Nizale su se situacije u kojima sam bila više nego inače svjesna duboke povezanosti s mnogima počevši od toga da sam bila kuma na krštenju i kuma na vjenčanju. Onda je jedan od miljenika bio nekoliko dana u bolnici, drugi je imao rođendan pa mamin rođendan....Sve to je potaknulo neke pozitivne i jake emocije u meni pa je vjerojatno i pogled na one ljepote koje inače zanemarujem bio drugačiji. S druge strane, kako sam ipak manje tamo nego prije, postajem djelomični turist. I sad vidim da to nije nimalo loše jer, dragi moji, zemlja nam je prelijepa.
Na žalost moje Mići, zaključak je da još nije došlo vrijeme za povratak. Čini se da će me Zeleni otok imati još neko vrijeme.
A u cijeloj toj priči je jako razumljivo da su nam okusi,....
....lijepe prošlosti i djetinjstva uvijek prirasli srcu.
- 23:10 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 22.07.2008.
2 dokaza da su muški i ženski mozak različiti; New Scientistov i moj analizom hrvatskog galeba
Tijekom boravka na hrvatskom moru me nasmijao mozak hrvatskog galeba i ja sam onako nemedicinski i laički zaključila kako oni ne mogu imati isti sklop u glavi kao i žene. Ni prva ni zadnja s tim zaključkom, ali čini se da sam bila blizu .
Naime, glavni članak u zadnjem New Scientist koji je zauzeo i naslovnicu, govori da su neki znanstvenici došli do dokaza da su muški i ženski mozak i anatomski različiti.
Ukratko, kažu da su se, do nedavno, razlike u ponašanjima žena i muškaraca pripisivale hormonima i društvenim utjecajima, a jedina fizička razlika u mozgu se priznavala hipotalamusu (zauzima 1%). Međutim, čini se da nije sve u tome.
Vjerojatno se pitate, isto kao i ja, kako to da netko nije prije vidio razliku. Pa tako što se do nedavno, pretežno, proučavao samo mozak muških životinja i muških dobrovoljaca. Ženski mozgovi su se izbjegavali koristiti za proučavanje jer je ovisno o dijelu menstrualnog ciklusa i nivoa estrogena i progesterona bilo komplicirano tumačiti rezultate. A kako je nama onda to imati stalno u glavi?! 
No, unatrag nekoliko godina, znanstvenici su se odvažili i počeli malo više proučavati čudo zvano Ženski Mozak 
i otvorilo se cijelo novo nepoznato područje. Zaključili su da postoje razlike u relativnoj veličini nekih dijelova mozga ovisno o spolu. Npr. oni odgovorni za rješavanje problema, odlučivanje i, nećete vjerovati, prostorno kretanje su veći kod žena. S druge strane, muški imaju veće amigdale koje pak imaju veze s emocijama i socijalnim i seksualnim ponašanjem. Takvi dokazi su naveli znanstvenike da proučavaju uzrokuje li razlika u veličini i razlike u funkcijama, a i upitali su se postoje li, u stvari, 2 strukture mozga. Priča je tek u začetku, no mogla bi pomoći u rješavanju mnogih problema pa tako i onoga različitog reagiranja na određene lijekove kod muškaraca i žena.
Članak je vrlo zanimljiv iako nije spominjao temu zbog koje se mi laici svako - toliko složimo s tvrdnjom: "Žene su s Venere, a muškarci s Marsa".
A kako sam ja došla do svog dokaza?
Sasvim slučajno, ne tražeći ga, kako to obično i biva s najvećim otkrićima, no moj se doprinos znanosti neće pojaviti u New Scientistu. Nisam došla do zaključka proučavajući amigdale ili hipotalamus, nego samo provodeći koji dan na našoj lijepoj obali.
Analiza hrvatskog galeba
Hrvatski galeb ne spada u porodicu Larus i nije prekriven perjem.
Hrvatski galeb pripada vrsti koja je pod nekim drugim nazivima rasprostranjena po ostalim dijelovima Mediterana, a i šire. Najviše ih se susreće u obalnom pojasu, jednako kao i imenjake prekrivene perjem.
Neki su vlasnici brodova raznih veličina, a neki se samo vrte oko marina, lučica i plaža.
Još jedna podudarnost s pernatim imenjakom je da vole ribolov i u tome su iznimno aktivni u ljetnim mjesecima.
Neki su prstenovani, a neki nisu, no prsten nimalo ne otežava ribolov.
Galebovi su poznati kao druželjubiva vrsta tako da ih nije nikakav problem upoznati. Mahom su to good looking i zabavni primjerci. Da nisu, ne bi mogli uspješno galebariti.
Dokaz o drugačijem funkcioniranju mozga
Pita me jedan primjerak čime se bavim tamo u dalekoj Irskoj.
Kažem mu: "IT." On se kao i svi ostali odmah sjeti Interneta i kaže mi kako je njegovo mišljenje da je Inepotreban čovječanstvu. Zašto? Pa zato što dotični galeb može bez njega. Svojevremeno je kod sebe doma na otoku uveo sve to, ali je prekinuo ugovor jer je shvatio da mu ne treba. Što će mu? Poslove dogovara i bez toga, fax je jednostavnije poslati preko fax mašine nego s kompjutora, a mailove i onako ne smije slati drugim ženama jer će mu kćer i žena vidjeti. Pri tome mu cca trinaestogodišnji sin stoji kraj njega. Ne smeta to starog galeba da cijeli dan oblijeće oko potencijalnih lovina.
Glavno da žena i kćer ne znaju, a sin neka izuči zanat
.
Meni nije trebalo seciranje sivih stanica da shvatim da im je u glavi drugačiji sklop
.I da ne biste pomislili da bih htjela ulaziti u mišljenje o Internetu.... Svatko ima pravo na svoje.
A ako malo razmislim, možda je bolje provoditi dane kao on uz more, nego kao većina nas uz kompjutore
.
- 00:05 -
nedjelja, 20.07.2008.
Ljeto nam je stiglo :-)
Evo jedne crtice iz irske stvarnosti.
Slušam lokalni radio i kaže voditelj:
"Sunčano je. 18 - 19 stupnjeva. Znate što? Mislim da nam je ljeto napokon stiglo." 
I u ovih 10 minuta je to oduševljeno ponovio dva puta.
Iz hrvatske perspektive je proljeće. Puše i ja, i ne samo ja, ću kao i jučer nositi proljetnu jaknu .
A tko voli neka izvoli i na kupanje. Nisam uspjela progooglati temperaturu mora, ali kladim se na 15 stupnjeva .
- 10:28 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.07.2008.
Riječki plac
Nekad davno mi je moja, draga Mirena bila neopisivo smiješna kad bi dolazila iz USA i fotografirala plac.
Riječka tržnica; što se tu ima fotografirati?! Tete koje prodaju voće i povrće. OK, zgodno za fotografije pune boja, ali njoj to nije bio poticaj. Nešto drugo je nju vuklo da troši film....Eh, sad ja nju razumijem
. I ne samo da ju razumijem, nego sva sretna radim isto; fotografiram i plac i ribarnicu.
Da, kakogod vam zvučalo nevjerojatno iz riječke perspektive, nemaju svi ni sunca, ni jarkih boja, ni tržnica i ribarnica, ne, ne.... Nekima je to privilegija.
Dublin ima male farmers' market, pretežno vikendima, i tamo se više prodaje gotova hrana nego voće i povrće. Ma zgodno je to, ali mi fali ovo. Fali mi ono kruženje među štandovima, gledanje što je friško....
Ima Dublin tržnicu u Mary's street, ali to nije to. To je nešto malo. Nije to niti naš plac, niti Dolac, niti Trešnjevački plac. Nije toga Irska vidjela.
Je li to mene u ovih 5 tjedana prvi put uhvatila nostalgija? I to baš kad sam bila tamo, a ne kad sam daleko?
Sjećam se kako sam se veselila da ću na Otoku jesti puno ribe. A što biste vi bili očekivali na mom mjestu? Selim se na otok u oceanu.... A kad ono.... pitam za ribarnicu, a ljudi mi objasne gdje su nekakvi dućančići tu i tamo po gradu, a za alternativu me šalju u Howth. Howth mi je 40 minuta vlakom. To nije Dublin!
Što nemaju svi gradovi na moru normalne ribarnice? E pa nemaju
.
- 22:09 -
petak, 11.07.2008.
Prava putnika avionima u EU. Vjerovali ili ne, imamo ih :-)!
Lijepo je putovati, jako volim promatrati svijet iz aviona, dobro je što postoje low budget prijevoznici jer su nam mnoga mjesta puno dostupnija... Međutim, putovanja nam uz uživanje često nose i puno stresa i problema po aerodromima koje, na sreću, vrlo brzo zaboravim i ono što ostane su lijepe uspomene.
Naime, prekjučer popodne je većina letova sa/na dublinski aerodrom bila otkazana pa tako i onaj moj let iz Zadra. Razlog je bio kvar radara koji nije dobro pokazivao nadolazeće letove. Navodno su ga popravili, ali zbog testiranja aerodrom i dalje radi slabijim kapacitetom, a čini se da će tako nastaviti i tijekom vikenda. To samo znači da će nekim sretnicima letovi kasniti.
Ne mislim se sada obazirati na činjenicu kako izgleda da taj radar u Dublinu nije baš najbolje radio zadnjih tjedana, a puštali su nas slijetati i uzlijetati do mile volje. Ako budem nastavila u tom tonu, doći ću do zaključka kako većina aerodroma vjerojatno ima isti softver.... Bolje ne jer si ne mogu priuštiti ne letiti. Think positive!
Ono na što se mislim obazirati su prava putnika koja bismo svi koji letimo trebali znati zbog nas samih.
Postoji više toga, ali Regulation 261/2004 regulira prava putnika u slučaju odgađanja ili kašnjenja leta unutar EU. Iako tamo piše da je avioprijevoznik u tim slučajevima dužan obavijestiti putnike o njihovim pravima, na tako nešto se čovjek ne može osloniti.
U istim situacijama s normalnim letovima nitko mi nikada nije spominjao mogućnost da mi zamijene kartu samo do druge destinacije. Uvijek odmah daju varijantu drugog, skorog leta do destinacije i plaćanje ostalih troškova. Međutim, Ryanair koji je uvijek poseban u svom odnosu prema putnicima, dao je mogućnost zamjene karte od otkazanog leta za ili sljedeći slobodan let do Dublina ili za neku drugu kartu do Londona, a od Londona do Dublina, snađi se kako znaš i umiješ... Regulation 261 kaže da se mora nuditi ili povrat novca ili re-routing putovanja u nekom normalnom roku. U svakom slučaju, ako ne vrate novce, trebaju te dovesti do destinacije.
Dok sam došla na red, slobodnih mjesta za direktan let u Dublin je bilo samo u letu za tjedan dana kasnije i trebalo je odlučiti na brzinu što izabrati. Mislim si: Svaki dan ima puno letova London - Dublin, karte su obično jeftine, već mi se ide doma nakon 4 tjedna, pokušat ću tražiti povrat od Ryana i odlučim se za varijantu London za vikend. No, nitko mi pritom nije mogao reći cijenu karte London - Dublin. Kad sam došla do Interneta, prošla me volja; cijena karte je bila preko 150 GBP. Povratne karte za ne-low budget su toliko!!! Iz principa im nisam htjela dati da zarađuju u ovom slučaju na meni. Nazvala sam Ryanair i nakon dugog čekanja, javio me se mili glasić jedne Eve (došli smo na nivo natezanja da ju pitam kako se zove). Objasnila mi je da sam imala svoju, jednu, šansu zamijeniti kartu dan prije i da sada moram platiti izmjenu i neće se maknuti od toga. Pitam ju koliko košta izmjena, a ona će meni: 73 €! Toliko bi koštalo u tom trenutku da sam kupila kartu Zadar - Dublin za sljedeću srijedu
. Ma nisam htjela platiti iz principa i zatražila sam da razgovaram sa šefom. Na neko divno čudo, šef se javio i pokušao mi prodati istu priču kao i Evica. Stvarno su me naljutili pa sam se pozvala na Regulation 261 i odjednom se ton promjenio. 4 minute nakon toga sam u Inboxu imala potvrdu karte na letu Zadar - Dublin. Naime, Regulation 261/2004 na samo 6,5 stranica definira na što putnici imaju pravo u slučaju odgađanja i otkazivanja leta ili zabrane ulaska putniku u avion. Odnosi se na EU (ili destinacija ili polazište je u EU, a i avioprijevoznik ima licencu EU). Drugi djelovi svijeta imaju neke druge zakone. U svakom slučaju, avioprijevoznik treba, ovisno o situaciji, ili osigurati skori let do destinacije u sličnim uvjetima ili vratiti novce. U slučaju odgode/otkaza leta, treba pokriti troškove smještaja, transporta do tamo, a ponekad i troškove prehrane. U slučajevima koji nisu uzrokovani nekim izvanrednim razlozima (kao što je bio ovaj moj), avioprijevoznik je dužan platiti i odštetu putnicima. Iznos ovisi o udaljenosti destinacije.
Znam da svi ne možemo biti pravnici, ali postoji nekolicina zakona koje bi nam bilo dobro pročitati.
Želim vam da se što manje koristite ovim znanjem, a mene još čeka natezati se oko povrata troškova transporta
. Sretan put! 
- 11:07 -
.
