The Journey....

https://blog.dnevnik.hr/thejourney

četvrtak, 31.07.2008.

Moji susjedi ružna pačad

Prije nego što sam otišla u moje drugo (ili prvo) doma, otkrila sam da mi prvi susjedi imaju mnogobrojni pomladak.

Osim stanara zgrade, prvim susjedima smatram i stanare susjednog parka, a u njemu živi puno ptica. Neke mi dođu ponekad ispod prozora, ali labudovi nikada. Oni se drže dijela parka oko jezerca. Od svih vrsta koje tu obitavaju, labudovi su daleko najimpresivniji. Ne znam ostavljaju li taj dojam zbog veličine, bjeline ili onog ponosnog i smirenog držanja, ali izazivaju nekakav respekt....No, sve se promijeni kad izađu iz jezerca i počnu hodati. Onda su presmješni .
A ružni pačići? Oni su me oduševili, tako paperjasti...
...i nespretni.
Lani nisam vidjela mladunčad. Bilo je samo puno odraslih.Ove godine se čini da su svi odrasli otišli negdje drugdje, a samo dvije/dvoje su ostali čuvati pačad. Ja bih očekivala da su ovi odrasli par jer sam čitala kako su to iznimno vjerne ptice, ali mi je jedan barbić koji ih je hranio tvrdio da su to dvije ženke. A tko bi ga znao....

Danas sam otišla vidjeti koliki su sada. Svi su na broju, narasli su jako u mjesec i pol i čuva ih samo jedan odrasli. Ne znam što bi barbić rekao, ali ja sam ju proglasila mamom.
Baš su se spremali na spavanje kad sam stigla i beskonačno čišćenje je bilo u tijeku.Inače se znaju naljutiti kad im se čovjek previše približi dok su na suhom pa sam ostala na udaljenosti od nekoliko metara i krenula u foto session.

Polako su jedan za drugim otišli spavati, a je sam se još polakše približavala. U jednom trenutku se mama naglo dignula i ispustila nekakv dugački HHHHHHH. Momentalno su svi mladi podignuli glave.
Mislila sam kako sam se previše približila i da joj idem na živce.... Razumjela sam ju....Kako bi meni bilo da idem spavati, a neko biće oko mene fotografira i još je dovoljno nepristojno da koristi blic?
Odlučila sam se maknuti, a mama je krenula u obranu ispuštajući i dalje onaj HHHHHH...no, udaljavala se od mene.
Okrenem se i imam što vidjeti. Strašna opasnost je bio ovaj Toto' Kada je otišao, labudovi su opet krenuli u ritual čišćenja kao da nikada nisu počeli spavati, a ja sam nastavila s fotografiranjem.
Na kraju mi je dozvolila da sjedim među njima. To mi se nikada prije nije dogodilo. Obično se bune, ali ovaj put sam bila kraj njih na travi, od nekih udaljena za manje od metra. Pitam se poznaju li me već i znaju li da sam bezopasna? Kolika je, uopće, njihova mogućnost raspoznavanja ljudi i nekakve komunikacije s drugim vrstama?
Ne znam, ali im moram sljedeći put kad dođem u park u goste, donijeti nešto za jelo. Red je red. Treba poraditi na jpoboljšanju dobrosusjedskih odnosa. Imaju puno trave koju očito vole, ali, bilo bi lijepo počastiti ih nekom poslasticom, što ne?


Evo jednog naknadnog dodatka na temu labudova. Danas sam krenula u sređivanje svoje 19903 fotografije i pronašla ovu koju sam jednostavno morala dodati. To mi nije jedan od prvih susjeda. Ovaj je iz St James's, meni omiljenog londonskog parka.

Što nisu prelijepi ti crni labudovi?

- 00:07 -

Komentari (7) - Isprintaj - #