Marketing
Riječki plac
Nekad davno mi je moja, draga Mirena bila neopisivo smiješna kad bi dolazila iz USA i fotografirala plac.
Riječka tržnica; što se tu ima fotografirati?! Tete koje prodaju voće i povrće. OK, zgodno za fotografije pune boja, ali njoj to nije bio poticaj. Nešto drugo je nju vuklo da troši film....Eh, sad ja nju razumijem
. I ne samo da ju razumijem, nego sva sretna radim isto; fotografiram i plac i ribarnicu.
Da, kakogod vam zvučalo nevjerojatno iz riječke perspektive, nemaju svi ni sunca, ni jarkih boja, ni tržnica i ribarnica, ne, ne.... Nekima je to privilegija.
Dublin ima male farmers' market, pretežno vikendima, i tamo se više prodaje gotova hrana nego voće i povrće. Ma zgodno je to, ali mi fali ovo. Fali mi ono kruženje među štandovima, gledanje što je friško....
Ima Dublin tržnicu u Mary's street, ali to nije to. To je nešto malo. Nije to niti naš plac, niti Dolac, niti Trešnjevački plac. Nije toga Irska vidjela.
Je li to mene u ovih 5 tjedana prvi put uhvatila nostalgija? I to baš kad sam bila tamo, a ne kad sam daleko?
Sjećam se kako sam se veselila da ću na Otoku jesti puno ribe. A što biste vi bili očekivali na mom mjestu? Selim se na otok u oceanu.... A kad ono.... pitam za ribarnicu, a ljudi mi objasne gdje su nekakvi dućančići tu i tamo po gradu, a za alternativu me šalju u Howth. Howth mi je 40 minuta vlakom. To nije Dublin!
Što nemaju svi gradovi na moru normalne ribarnice? E pa nemaju
. Post je objavljen 17.07.2008. u 22:09 sati.