četvrtak, 28.02.2008.
Ne treba mi jack pot, radije bih konja s pedigreom (Irska nacionalna ergela)
Nemam baš vremena ovih dana pa evo nešto što sam počela davno pisati, ali nikako da dođe na red za objavu. A kad malo razmislim, dugo nismo za temu imali Irsku...da ne pomislite da sam odselila .
Što ljudima prvo padne na pamet kada se spomene Dublin i okolicu?
Vjerojatno će najveći postotak odgovora otići na: Guinness, Temple Bar, Ha'penny, St Stephen's, Grafton street, Liffey, možda Glendalough i Wicklow mountains u blizini.
Pitam se koliko ljudi će se sjetiti Irske nacionalne ergele - Irish National Stud? Jako malo, uključujući i one koji žive ovdje.
Jednu subotu lani u ožujku je bio jedan od onih dana s prelijepom prognozom do ranog popodneva, a vani zaista prekrasno sunce. Tko je živio u zemlji bez dovoljno sunca, razumijet će odmah osjećaj "Moram negdje van dok je lijepo". Iz hrvatske perspektive je to nemoguće u potpunosti shvatiti, vjerujte mi .
Tako sam tog dana, uz jutarnju kavicu krenula listati vodiče da vidim čega interesantnoga ima u bližoj okolici. Zaintrigirala me Nacionalna ergela. Bilo je prerano za subotnje jutro da zivkam ljude da čujem tko bi se pridružio i odlučim se prošetati sama. Kildare je pola sata vlakom od Dublina, a navodno ispred željezničke stanice čeka shuttle koji besplatno, vozi do ergele. Činila mi se nevjerojatna, savršena organizacija koja se pokazala istinitom . Izađem iz vlaka u Kildare-u, a isto to napravi još jedno desetak žena. Uđemo sve u shuttle i on se, nakon nekoliko minuta, zaustavlja na parkiralištu od nečega što se zove Outlet village (to je bilo isto otkriće ). Ostanem sama u shuttle-u. Vozač produži i kad smo stigli na parkiralište ispred ergele, pita me kad želim da dođe po mene. Pitam za vozni red, a on mi kaže da ću vjerojatno biti jedina koju vozi pa neka kažem koliko ću se zadržati. Dogovorimo se da dođe za 2 sata .
Nacionalna ergela je krasna, a ja sam, srećom, pogodila najbolje razdoblje za posjetu; vrijeme kada imaju puno ždrijebaca.
Preslatki su u svoj svojoj nespretnosti i neproporcionalnoj građi.
Ergela organizira vodiča koji svako toliko vodi turu od pola sata te priča o uzgoju konja i pokazuje ergelu.
Meni je bilo jako interesntno. Naime, znala sam da je uzgoj konja veliki business, ali da je takav, nije mi bilo ni na kraj pameti. Npr. jedan od ovih primjeraka za oplodnju dobiva 35000 €.
Godišnje je rezerviran za oko 150.... Naplata je po dobro obavljenom poslu . Pitanje je hoće li sve uspjeti, ali neka budu uspješne samo 2/3, 3,5 miliona €, nije loše. Zadovoljeni su i konj i vlasnik, rekla bih .
Dobro, onda je taj s 35000 € na noć bio najbolje plaćen, ali česta cijena je bila 10 - 15000 €. Po meni, ni to nije loše.
No, nemojte misliti da je onih 35000, nešto strašno; godinu prije je uginuo konj koji je dobivao 75000 € po oplodnji!!!
I cijela organizacija je impresivna; veterinari, kobile-dojilje, fotografiranje oplodnje za dokaz vlasniku... No, ne čudi kada su toliki novci u igri.
Ovo je jedna od kobila-dojilja
Za lijepog dana šetnja je prekrasna i svakome bih tko dolazi tijekom ožujka toplo preporučila da ergelu stavi u svoj plan.
U okviru ergele je Muzej konja i dva parka; Japanski vrtovi i Vrt Sv. Fiachra (nemojte me pitati koje je to ime na hrvatskom ).
Ako je vrijeme lijepo, 2 sata je premalo....barem je meni bilo, a ako je vrijeme loše, onda se ne isplati ići. No, u Irskoj nikada nemojte zaboraviti da i ako u jednom trenutku pada kiša, za sat vremena može biti prekrasno sunce. Ovdje se ne kreće na put samo ako je prognoza cjelodnevni heavy rain.
A što je s onim Outlet Village s početka priče u kojem se iskrcalo ostalih 9 žena? Ja sam ga otišla provjeriti nakon šetnje po ergeli jer i to je ženska turistička atrakcija .
28.2. je! Danas mi je godina i pol da sam otišla iz Hr. Vrijeme stvarno leti.
- 21:26 -
utorak, 26.02.2008.
Dobro nam došla, Petra!
Kao što rekoh, ova je godina čudnovata, nekada jako tužna, nekada jako vesela.
U svakom slučaju, jako je intenzivna po osjećajima.
Danas je jedan od onih krasnih dana....
2880/49
I Maja i Petra su super. Pričala sam s Majom, a i Petrica se javila malo prije nego što je zaspala nakon prvog dojenja
Prekrasan, sunčan dan (u Dublinu)...
- 11:00 -
nedjelja, 24.02.2008.
Ireland, Twelve Points! Purica, predstavlja Irsku na Eurosongu
Ljubitelji Eurosonga će biti ljuti, ali Irska je, očekivano, izabrala poznatu lutku za svog predstavnika.
Mišljenja u javnosti su podijeljena, ali je očito dovoljno ljudi glasovalo za Dustinovu pobjedu.
Vidjet ćemo ima li i ostatak Europe jednaki smisao za šalu .
Samo za vas, potpuno besplatno, "Irelande, Douze Pointes"!
- 03:31 -
subota, 23.02.2008.
Volontiranje i davanje novaca u dobrotvorne svrhe
Naletila sam na naslovnici Bloga na post koji priča o udruzi Noina Arka.
Noina Arka se brine o napuštenim životinjama, ali se mora odseliti s dodijeljenog joj zemljišta na korištenje. Traže novac da bi u roku od mjesec dana kupili novo zemljište 20 km od Zagreba tako da ih nitko više ne može istjerati.
Ja sam oduvijek znala dati nešto novaca raznim udrugama koje se brinu za napuštene životinje ili koje skupljaju za pomoć raznoraznim bolesnima i nemoćnima; nema veze s tim što je Mia uginula prije 3 dana. Naime, oduvijek sam jako poštovala ljude koji se angažiraju da pomognu nemoćnima. Razmišljala sam i ja o tome, ali sam jedna od onih u većini koja nikada nema vremena koliko mislim da treba ni za one bliske meni. Moj problem je da jako često negdje putujem i zbog posla pa ne mogu reći da ću svaki utorak biti negdje sat ili dva. No, dobro, htjela sam pisati općenito o ovome, a ne opravdavati sebe.
Ovdje sam na zapadu već pomalo iziritirana s traženjem novaca i volontiranja u dobrotvorne svrhe. Svaki čas netko nešto skuplja, a to je, naravno, posebno izraženo u zadnjim mjesecima godine. No, nekada mi se čini da stvarno pretjeruju. Možda mi razmišljanje može izgledati i pomalo okrutno, ali za sve postoje granice.
Prepričat ću vam dva, po meni, čudna primjera.
Primjer prvi
Prije nekih godinu dana sam došla do obavijesti od jedne od tih dobrotvornih organizacija kako traže dobrovoljce koji će prefarbati kuću mladoj samohranoj majci koja živi u kući u Brayu s troje male djece. Lijepo od njih, ali tkogod je od radnih ljudi čuo za to, imao je jednako mišljenje.
Bray je mjestašce na obali Irskog mora nekoliko kilometara južno od Dublina. Tretiraju ga kao mi našu Opatiju (ne može biti toliko lijep jer mu fali sunca). Automatski vam je jasno da su cijene nekretnina tamo enormne. Skoro sam sigurna da ova samohrana majka ne živi u jednoj od onih kuća uz more, ali i gdjegod živjela u brdu, vrijednost njezine nekretnine je ogromna. Znam da oko troje djece ima jako puno posla i znam što znači farbanje jer u vrijeme kad sam počela raditi i uselila prvi put sama u stan, sama sam se upustila u to. Tek sam si kasnije priuštila da platim profesionalcima da to naprave za mene. Da su rekli da je bolesna ili da ima nekakvu fizičku manu zbog koje ne može to sama napraviti, shvatila bih, ali ovako... Mlada je, možda joj casha fali pa bih mogla shvatiti tu dobrotvornu organizaciju da joj i kupi farbu, ali ruke ima, pretpostavljam da ima i nekakve prijatelje koji su isto tako mladi....Umjesto 3 izlaska u pub, neka zapjevaju "Kad se male ruke slože..." i kuća je prefarbana... Ma kakvo volontiranje.... Postoji ogroman broj starih i nemoćnih ljudi koji žive na rubu siromaštva. Ako je već netko došao na ideju ovakvog volontiranja, što ne bi normalnije bilo naći takve da im se pomogne i barem malo uljepša okruženje u kojem teško žive?
Primjer drugi
Skupljaju se za Božić darovi za opet mladu samohranu majku s troje djece koja živi u Brayu. Oko te priče je bilo više detalja. Djevojka ima 24 godine, ovisnica je i ima psihičkih problema. Trenutno ide na tečaj da nauči raditi na kompjutoru pa da se lakše može zaposliti.
Možda sam grozna, ali je moje prvo pitanje kako netko tko je ovisnik i ima psihičkih problema smije brinuti o troje male djece. To je, očito, osoba koja ne može brinuti ni o sebi. Druga stvar je da ako je ona ovisnica, znači nađe novaca ili za alkohol ili za kokain (to su dva najveća problema ovdje). Zašto da njoj dam novce za koje pošteno radim? Ima n ljudi kojima pomoć ZAISTA treba.
Ne znam je li ovdje problem u tim dobrotvornim organizacijama koje ne znaju dobro opisati problem ili su im kriteriji, po mom mišljenju, pomalo čudni.
To i magla oko puno novaca kod naših političara, utjecalo je da sam postala sumnjičava kadgod netko traži novce. Žao mi je zbog toga, ali je tako. Ljepše bi bilo vjerovati da je cijeli svijet pošten.
Tako mi je razmišljanje oko Noine arke bilo: "Treba pomoći. Gdje je broj računa?", ali minutu nakon toga: "U čijem je to vlasništvu? Hoće li vlasnik nakon nekog vremena sam izbaciti te životinje na ulicu i lijepo iskoristiti za sebe to zemljište za koje su ljudi skupili novce? Hoće li država uzeti svoj dio kolača u obliku poreza?".
Sjećam se razgovora s mojom nonom kad sam bila na faksu i kada mi je govorila da treba razmišljati da su svi ljudi, općenito, pošteni pa promijeniti stav o pojedincima ako se dokaže drugačije. Odrasla sam okružena idejom poštenja i iskrenosti i to mi je jako važno u životu.
Kuda to svijet ide da me napravio sumnjičavom u ovakvim situacijama?
- 11:16 -
srijeda, 20.02.2008.
Pa pa Mili-Zmili
Nema više Mie.
Ljudi često kažu da je nevjerojatno kako se vežemo za životinje. Ma nije nevjerojatno. To su predivna stvorenja. Posebno psi. Koliko oni razumiju i koliko oni vole....kojeg čovjeka to ne bi osvojilo?
I ovo je ružna strana života daleko od kuće. Ne možeš biti prisutan uvijek kad ti je bitno. Ma, znam da je bila okružena ljudima koje je voljela, ali ja bih dala ne znam što da smo se uspjele oprostit prije nego što je dobila injekciju.
Pa pa moja Mili-Zmili. Šaljem ti veliku pusu.
Rija i Ari će te čuvati tamo gore.
A meni je ovo zadnji pas. Ovo je preteško.
- 16:30 -
utorak, 19.02.2008.
Proljeće
Čini mi se da je stiglo niotkuda.
Nemam pojma kada i jako me iznenadilo, ali tu je. Ne u svoj svojoj ljepoti, ali krenulo je. Ne bunim se, naprotiv.
Zadnjih dosta dana je tijekom dana lijepo, a navečer je malo zimica.
Svejedno sam se iznenadila kad sam u subotu izašla i osjetila miris proljeća.
Miris proljeća je nešto što me oduvijek činilo veselom.
I kada ga osjetim, uvijek se sjetim trenutka kada bih na Kozali izašla van iz zgrade i kada bi me prvi put u godini zapljusnuo miris proljeća. Osmijeh bi mi se momentalno razvukao od uha do uha.
Tako je i sada.
No, nije li nekada dolazilo kasnije? Ili je to razlika između ovog otoka i naših krajeva?
Sjećam se davno prije kako je oko mog rođendana u ožujku znalo biti zima. Jedne godine smo morali otkazati/pomaknuti proslavu jer je padao snijeg. A znate što snijeg znači u Rijeci....kolaps.
Danas kad sam izašla iz ureda nešto prije 18, bio je još dan. Koje ugodno iznenađenje! Prošli tjedan nije bilo tako, a nisam izlazila kasnije.
I veselim se uskoro gradu krcatom narcisa i procvalim stablima.
Da, to sam u Zagrebu možda najviše voljela. Proljeće i procvale krošnje.
Našla sam takva stabla i ovdje. Moje omiljeno, u parku kraj kuće, još nije procvalo. Propupalo je, uskoro će.
Isto tako i jedan od mojih omiljenih cvatućih grmova, ispred kuće kojem ne znam ime, pupa. Kupila sam ga za balkon lani, održao se i sada i on pupa.
Ma samo toliko. Sitnica koja me razveselila u danima u kojima je bilo tužnih vijesti, u godini koja se čini da će biti čudna; i jako teška i jako vesela.
- 00:27 -
subota, 16.02.2008.
Kraj kratke šetnje Pragom
Nastavit ću šetnju praškim trgovima i ulicama. Neće dobiti postova koliko NY jer sam tu provela puno manje dana, a i nemam baš nekako vremena za pisanje kao onda. Međutim, Prag zaslužuje još malo priče jer nije mu stari grad preko veze uvršten u UNESCO-vu svjetsku baštinu .
Gdje smo ono stali? Na Karlovom mostu.
S jedne njegove strane ...
...se jako brzo došeće do Starogradskog trga s Crkvom Naše Gospe ispred Tyna i spomenikom Janu Husu, poznatom misliocu 15. stoljeća koji se želio boriti protiv korupcije i raznih negativnih kretanja unutar Katoličke crkve te njezinog učenja. Budući da je svojim propovijedima privukao veliki broj slušatelja u Betlehemskoj kapeli, papa Aleksandar V ga je ekskomunicirao i time pokušao onemogućiti u širenju njegovih ideja. Ekskomunikacija nije urodila plodom i na kraju je Jan Hus spaljen na lomači 1415. Na žalost, kako je bilo, tako je i ostalo; borba protiv korupcije onih koji su na vlasti, na kraju je bezuspješna. Danas neće nikoga spaliti na lomači, ali naći će se sofisticiranije ideje ušutkivanja .
Tu je i Starogradska vijećnica...
...s poznatim satom oko kojega se na svaki puni sat okupi veliki broj turista da vidi procesiju 12 apostola.
Ja se nekako nisam trudila biti točna budući da sam to vidjela prošli put. Draža mi je bila šetnja bez pravog cilja pa ako je suđeno vidjeti apostole, dobro, ako nije, vidjet ću ih opet sljedeći put. Mrzim turističke jurnjave tipa moram sve vidjeti. Ma ne moram. Draže mi je polako i pošteno uživati u čemu stignem.
Kolikogod sat bio lijep, uz njega je vezana jedna od ružnih i okrutnih priča. Sat je stavljen na vijećnicu početkom 15. stoljeća. 1490. ga je urar Hanuš obnovio. Vijećnici su dali jadnog urara oslijepiti da ne bi negdje drugdje ponovio takvo remek-dijelo. Uvijek se nanovo zaprepastim kako je to razdoblje bilo okrutno.
Ma ima svega i danas na svijetu i vjerojatno mi samo imamo sreće živjeti u relativno mirnom dijelu, ali svejedno... Ne mogu zamislit nešto slično...
I naravno, kako to obično biva, mehanizam nije bio savršen i kasnije je bio i popravljan, usavršavan i mijenjan...
Na drugoj strani Vltave je još jedan prelijepi stari dio; Praški dvorac.
Tim predjelom dominira prekrasna gotička katedrala Sv. Vita.
Gradnja je započeta u 14., a....
...završena je u 19. i 20. stoljeću.
Jedan od umjetnika koji su radili na njoj je bio i poznati češki slikar, Alfons Mucha.
Ovo je fotografirani bookmark s jednom od njegovih slika, čisto da dobijete osjećaj o čemu se radi.
U pomanjkanju vremena da prehodam velike muzeje, bilo mi je jako drago imati vremena barem za ovaj manji. Nije jako eksponiran u vodičima, ali za onoga tko voli razdoblje secesije, muzej je jako za preporuku. Mucha je puno radio pa se njegovi radovi mogu naći na mnogim zgradama kao što je npr. Vijećnica.
Prag je pun secesije i vjerojatno u tome leži dio privlačnosti kod mene.
O Pragu bi se moglo puno pisati iz različitih kutova. Može se pričati o njemu i kao o Karlovom gradu i zlatnom gradu i majci svih gradova i gradu tornjeva.
I sve to pokazuje da i puno dana provedenih tamo nije dovoljno da se vidi sve što vrijedi. Štogod odabrali, nećete pogriješiti.
I jedno je sigurno, a to je da se na grad na Vltavi kolikogod puta ga posjetili, vrijedi vratiti i istražiti nove i već viđene uličice.
Uživajte uz zvukove Vltave .
- 11:45 -
ponedjeljak, 11.02.2008.
Početak kratke šetnje Pragom
Previše ima događanja i stvari koje me zaintrigiraju u ovoj godini pa ne stignem sve staviti na papir. Tako vam nisam ni pokazala Prag. Ma znam da vas je većina bila...ili relativno nedavno ili malo davnije kao i ja, ali Prag je bio i ostao prelijep i vikend proveden tamo zaslužuje post ili dva.
Često je spominjan u kontekstu srednjeeuropskih gradova zajedno s Budimpeštom i Bečom pa sam ih i ja nekako u svojoj glavi uspoređivala šećući i mogu reći da mi je draži od njih... Zašto?
Svi su oni prekrasni...svaki na svoj način, ali razlika ima.
Budimpešta sada zaostaje u uređenosti fasada za Bečem i Pragom.
A Prag mi ovog trenutka djeluje manji, ugodniji i nekako primjereniji čovjeku u odnosu na Beč iako ima nešto više stanovnika. Moguće da su razlog, općenito, manje zgrade i uže ulice ili tko zna što drugoga....
Nigdje nisam imala osjećaj velike širine i udaljenosti osim možda na Vltavi. Zahvaljujući Smetani, to je vjerojatno jedna od prvih rijeka za koje sam u životu saznala. Imali smo doma singlicu s tom muzikom i volila sam ju otkad se sjećam gramofona .... Bolje da ne spominjem koliko godina me sjećanje služi .
Najpoznatiji od Vltavinih mostova je Karlov koji spaja Malu četvrt i Stari grad. To je jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija i konstantno je pun prolaznika, prodavača, umjetnika. Zaslužio je Karlo IV da taj most i mnoga druga mjesta u gradu dobiju po njemu ime jer mu Prag može jako zahvaliti na ljepoti i uspjehu.
Karlo se rodio u Pragu kao Václav, ali kada je otišao na dvor kod svog strica u Francusku, ime mu očito nije bilo dovoljno hoch pa ga je promijenio u Charles IV. Koliko sam čitala o njemu, bio je vrlo obrazovan čovjek. On je u kombinaciji naslijeđa, raznih političkih dogovora (što njegovog oca što njegovih), pogodnih brakova i nešto sreće, postao carem Svetog Rimskog carstva. Odabrao je grad u kojem se rodio za mjesto iz kojega će vladati. Obnovio je Praški dvorac i dao sagraditi mnogo toga uključujući katedralu Sv. Vida i ovaj most. Uveo je češki kao ravnopravan jezik njemačkom i latinskom i osnovao prvi fakultet u središnjoj Europi. Očito je Václav bio jako napredan i pametan i Prag je sretan da se rodio baš tamo.
Most je ukrašen kipovima razih svetaca i svetica (sada su tamo replike), a možda turistički najpoznatiji je onaj Sv. Ivana Nepomuka jer se kaže da dodirivanje nečega na njemu može donijeti sreću. Namjerno sam napisala nečega jer i domaći i neki vodiči pričaju jednu priču, a neki drugi vodiči pričaju drugu priču.
Što se tiče Sv. Ivana Nepomuka na reljefu, on se dira da biste bili sigurni da ćete se ponovno vratiti u Prag.
Zahvaljujući privlačnosti Praga, tko ne mora, očito ne odlazi iz njega. Vojska SSSR je davno otišla jer je nestala i morala otići, ali mi se čini da ga se Rusi ne mogu nikako odreći.
I očito su i dalje dovoljno jaki da uspijevaju imati lance svojih dućana u kojima kao suvenire prodaju Babuške (izvorne češke )...
....i razne druge stvari koje podsjećaju na vrijeme kojega se Česi ne žele previše prisjećati.
Međutim, ima ih na svakom koraku....
...bez obzira na to što ima puno lijepih, autohtonih suvenira vezanih uz razne bajke i priče i češku kulturu i prošlost.
Osim što su mnogi Rusi ostali, došlo je i puno zapadnjaka koji su tu vidjeli svoju priliku devedesetih. I nisu se prevarili jer imam dojam da u Pragu ima jako puno novaca. Tko su ti bogataši, ne znam jer prosječna plaća je za nekih 50% viša od prosječne hrvatske plaće, ali je činjenica da najveći broj skupih marki ima svoje dućane tamo.....
Zašto bi Cariter, Dior, Prada & Co. otvorili išta da im se ne isplati?
A ne otvaraju ih baš na svakom koraku.... Očito netko tamo kupuje, a taj netko mora imati novaca.
I braća po pivi su otvorila svoje pubove ...
...pa možete lako sresti i Leprechauna. Da, nisam vam nikada napisala što napraviti kad ga sretnete, ali to je tema za drugi post jer Leprechaun ipak pripada Irskoj kolikogod počeo putovati svijetom.
Prag je uložio u ostavštinu iz prošlosti, očuvao je i time postao iznimno privlačan u sadašnjosti. Možda bi Zagreb mogao učiti nešto iz toga. Zagreb je lijep i uvijek mi je žao što je nekako gurnut u stranu turističkih ruta.
Da, sličnost sa Zagrebom mi je bila jedna od prvih asocijacija kad sam se vozila s aerodroma.
Tko se ne slaže neka prvo pogleda ove fotografije pa neka malo razmisli .
A i zgradu vrlo sličnu ovoj možete pronaći u Zagrebu.
Prag je pun prelijepih kvartova, istinitih priča i legendi.
Prag je grad u kojem čovjek ima puno toga za otkrivanje. Ovo je samo jedan mali dio jakih dojmova koji su mi ostali nakon povratka. Došla sam samo na vikend tako da nisam imala puno vremena, ali je to jedan od gradova u koje znam da ću se vratiti i rado istražiti mnoge druge ulice...
A sada pozdrav iz Bracknella u kojega se stalno moram vraćati iako nije ni približno uzbudljiv kao ova neka mjesta koja izaberem za privatna odredišta. Možda bih sljedeći put morala uzeti aparat pa da vam pokažem o čemu pričam... Samo se bojim da bi me mogli strpati u ludnicu ako vide da oduševljeni turist fotografira .
- 23:37 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 06.02.2008.
Porođaj u vodi
Potpuni sam laik i neznalica kada je medicina u pitanju tako da ne mislim filozofirati oko ove teme.
Zašto sam ju započela onda? Zato što oko mene trenutno ima dosta trudnica i ovo se spomene s vremena na vrijeme.
Sad sam pročitala članak u Irish Independent u kojem kažu da je jedno dijete umrlo, vjerojatno zbog toga što mu je voda iz bazena ušla u pluća. To je pokazala istraga.
Kao što rekoh, nemam pojma o temi, ali znam da bi mene bilo strah upustiti se u tako nešto iako, u principu, nisam kukavica. Strah je vrlo često uzrokovan neznanjem pa je, vjerojatno, to slučaj s ovim i kod mene jer, u krajnjoj liniji, veliki broj djece se rodio na taj način i veliki broj žena i liječnika podržava takav porod. Budući da mi do sada nije trebalo, nisam se obrazovala o toj temi i nemam neki stav.
Međutim, ovo mi je potaklo mozak na razmišljanje i na prvu mi on kaže kako mi nismo ribe i dijete kad se rodi mora udahnuti i prodisati. Ima mi savršeno smisla da organizam neće tako reagirati kad iz majčine utrobe prijeđe u vodu. Ali mi ima smisla i činjenica da je ovo jedna od mogućih loših posljedica.
Kako se kod ovakvih tema ne bih nikada usudila nekoga nagovarati na odluku, to mi nije namjera ni sada. Samo prenosim vijest iz irskih novina i svima želim sretne i nevjerojatno brze porode kao što ih je imala moja Sisterica . Štogod da je postigla u životu, a nije malo....naprotiv....ona je rođena da bude majka....
Draga moja, nemoj misliti da ti šaljem poruku da želim i 4. nećaka ili nećakinju kolikogod ovo troje obožavala .
Članak za kraj:
"Birth pool baby 'drowned'
Inquest told tragic infant had water in lungs
By Georgina O'Halloran
Tuesday February 05 2008
A baby died of "acute near drowning" three days after a natural water birth, an inquest heard yesterday.
Gina Eccles (24) gave birth to baby Harry in a birthing pool at Cavan General Hospital on February 26, 2006, helped by a midwife.
After birth, the baby boy was blue in colour, unresponsive to tactile stimulation and made no efforts to breath on his own, Dublin City Coroner's Court heard yesterday.
He was immediately ventilated and was transferred to the National Maternity Hospital, Holles Street, Dublin, later that day where he died on March 1.
Pathologist Dr Peter Kelehan told the court yesterday that baby Harry had died from an acute "near drowning" event after inhaling fresh water into his lungs.
He said the baby had exhibited hyponatremia or low sodium levels which is "a characteristic of freshwater drowning."
He added there was no evidence of disease which might have caused the baby's demise.
"I was not able to find any legion which existed before this catastrophic event at the time of the baby's birth," he said.
Neuropathologist at Beaumont Hospital, Dr Michael Farrell, was also of the opinion that the event occurred at birth, Dr Kelehan told the court.
Dr Alan Finan, consultant paediatrician at Cavan General Hospital, who treated baby Harry three hours after his birth, had told the inquest on a previous date that he believed the baby had experienced a "neurological insult" before delivery.
Coroner Brian Farrell adjourned the inquest to a date in April to allow counsel for Cavan General Hospital to consult expert Dr Philip Cox on the matter of the new tests.
- Georgina O'Halloran"
- 22:30 -
utorak, 05.02.2008.
Hoće li purica predstavljati Irsku na Eurosongu?
Da, da, dobro ste pročitali .
Purica u naslovu je ptica, TUKA ako vam je draže .
Naravno, nije živa . Radi se o poznatoj lutki s televizije, Dustin the Turkey.
Ušao je među 6 finalista za Eurosong i 23. veljače će se znati je li i predstavnik .
Irska ima malo drugačiji način izbora nego mi.
6 finalista koje izabere RTE (Irska TV) se natječu tijekom 1 sata. Nakon toga gledatelji glasuju i pobjednik se zna 2.5 sata nakon što je show počeo. Pretpostavlja se da bi narod mogao izabrati Dustina iako se neki boje da Europa neće to tako dobro prihvatiti i Irska bi mogla 2 godine za redom proći loše. Živi bili pa vidjeli .
Iz moje perspektive, svaka im čast na originalnoj ideji . Po meni je baš tuka primjerena za to natjecanje .
Vjerojatno se samnom ne bi složio jedan Englez kojeg sam upoznala i koji ide na svaki Eurosong!!!! Da, dobro ste pročitali , čovjek putuje na Eurosong. I to je oženjen čovjek 40-ak godina, uskoro otac (ako nije već i postao)... Ne mogu se više sjetiti čime se bavi, ali je to bilo društvo sve nekih liječnika, profesora, umjetnika....Mislim da predaje na nekom fakultetu, ali više nisam sigurna jesam li to pomiješala sa zanimanjem njegovog prijatelja. U svakom slučaju, kad je to rekao, prvo sam mislila da me zeza i iskomentirala nešto u stilu 'Ireland, 12 points', ali se ispostavilo da je to zaista obožavatelj Eurosonga. Kao iz topa je ispalio kada je Riva pobijedila. Dobro, ja sam znala okvirno da je to bilo pred kraj Jugovine, ali ja sam živjela tamo.... Nije li to bio dovoljan dokaz da čovjek stvarno prati natjecanja? Priznajem mu da je to zgodan način upoznavanja Europe iako mislim da ima i boljih .
Naravno, nisam mogla ne pitati da mi objasni ZAŠTO.
Rekao je da su njemu pjesme koje se pjevaju tamo jako lijepe i da voli kako se odvija cijeli show i sve oko njega. Prijatelji su komentirali da ga vole unatoč tome .
O ukusima se ne raspravlja .
No, da vam predstavim Dustina. On već ima muzičkog iskustva i izdane CD-e iza sebe, ali ih nisam mogla pronaći na Internetu.
Zato evo u zamjenu jedne tužne izvdbe Jingle Bells...A što i sam kaže, tuka je, ne može se veseliti Božiću .
- 23:40 -
subota, 02.02.2008.
Otvaranje Science Gallery u Dublinu
Ne znam još hoće li dugoročno biti za preporuku, ali jako obećava.
Trinity College je dobio ideju, velike firme su dale novce i otvoreno je nešto u centru grada (Pears Street) što je zamišljeno prvenstveno kao galerijski prostor u kojem će se održavati razna događanja, da ne upotrijebim meni jednu od dražih hrvatskih riječi, eventi
Zajednički naziv svima bi trebao biti znanost.
U petak navečer je bilo otvaranje i tu dolazimo na dobru stranu rada u velikim firmama koje sponzoriraju ovakve projekte pa dobivaju i pozivnice . Otvaranje je bilo ponajviše orijentirano znanstvenom pristupu koktelima, hrani i zabavi u okruženju nekih od eksponata koji će biti pokazani u okviru prvog festivala koji Science Gallery organizira ovaj tjedan, a zove se Lightwave.
Mora im se priznati kako su dobro organizirali da uz sve eksponate budu ili hostese/čuvarice ili umjetnici pa se moglo i čuti koja ideja stoji iza njih.
Ono što ova galerija ima za cilj, čini mi se, je približavanje znanosti masama i, moguće, dobivanje ideja od nekoga iz tih masa. Teško je zaključiti iz početnog reklamiranja kako će to stvarno funkcionirati, ali su jako krenuli u interakciju s ljudima. Kad kažem interakcija, ne mislim samo na početno privlačenje koktelima i zabavom, nego i na organizaciju mnogočega znanstveno/umjetničkog tipa.
Festival Lightwave, kako mu se da iščitati iz imena, ima za temu svjetlost u raznim oblicima i neće biti ograničen samo na novu galeriju nego će se neki eksponati kretati i dublinskim ulicama kao npr. ova Buba.
Isto tako će se gradom vozati Bubbleheads, biciklisti sa svjetlećim kacigama.
Niti svjetlost, niti njezina široka korisna i estetska primjena nisu novo znanstveno otkriće, ali je to jedna od onih stvari koju većina ljudi uzima zdravo za gotovo. Svjetlost je tu negdje stalno. Prirodna dolazi i odlazi u pravilnim razmacima, a naš svjesni odnos s umjetnom se svodi, više-manje, na to da upalimo svjetlo kad je mrak (hmmm, sjećate se redukcija? ), ugasimo ga kad nam ne treba i to je to.
I umjetnost i znanost su vrlo često u svojoj biti jednostavni i tu su nam na dohvat ruke, samo što postoji mali broj ljudi koji uoče i iskoriste tu jednostavnost.
Ima eksponata koji služe za zabavu.
Neki izlagači su dobili mogućnost eksperimentiranja.
Jedan je Englez odlučio provjeriti percipiraju li pčele svjetlost jednako kao mi .
Iz engleske perspektive, nekoga tko dugo vremena promatra pčele, to nije bilo tako .
Netko je pripremio i nešto za ljude koji nisu imali prilike vidjeti pravo, jako sunce, a takvih će biti mnogo u ovom dijelu svijeta. To je bijela soba s jako udobnim foteljama/jastucim u kojoj su postavljene bijele lampe. Posebnost lampi je da baš te daju umjetno osvjetljenje najbliže jakom danjem svjetlu koje je čovjek uspio proizvesti.
Jedan od eksponata, haljinu punu lampica šetala je ova lijepa djevojka...
Osim izložbe, ovaj tjedan će se organizirat razna predavanja i druga događanja vezana uz svjetlost.
Sve u svemu, zadovoljna sam viđenim....
...i mislim se vratiti ovih dana poigrati se, pogledati cijelu izložbu i još neke druge stvari.
Neka nam ovo donese pravu sunčanu svjetlost na naš mali otok .
- 08:29 -