Nastavit ću šetnju praškim trgovima i ulicama. Neće dobiti postova koliko NY jer sam tu provela puno manje dana, a i nemam baš nekako vremena za pisanje kao onda. Međutim, Prag zaslužuje još malo priče jer nije mu stari grad preko veze uvršten u UNESCO-vu svjetsku baštinu .
Gdje smo ono stali? Na Karlovom mostu.
S jedne njegove strane ...
...se jako brzo došeće do Starogradskog trga s Crkvom Naše Gospe ispred Tyna i spomenikom Janu Husu, poznatom misliocu 15. stoljeća koji se želio boriti protiv korupcije i raznih negativnih kretanja unutar Katoličke crkve te njezinog učenja. Budući da je svojim propovijedima privukao veliki broj slušatelja u Betlehemskoj kapeli, papa Aleksandar V ga je ekskomunicirao i time pokušao onemogućiti u širenju njegovih ideja. Ekskomunikacija nije urodila plodom i na kraju je Jan Hus spaljen na lomači 1415. Na žalost, kako je bilo, tako je i ostalo; borba protiv korupcije onih koji su na vlasti, na kraju je bezuspješna. Danas neće nikoga spaliti na lomači, ali naći će se sofisticiranije ideje ušutkivanja .
Tu je i Starogradska vijećnica...
...s poznatim satom oko kojega se na svaki puni sat okupi veliki broj turista da vidi procesiju 12 apostola.
Ja se nekako nisam trudila biti točna budući da sam to vidjela prošli put. Draža mi je bila šetnja bez pravog cilja pa ako je suđeno vidjeti apostole, dobro, ako nije, vidjet ću ih opet sljedeći put. Mrzim turističke jurnjave tipa moram sve vidjeti. Ma ne moram. Draže mi je polako i pošteno uživati u čemu stignem.
Kolikogod sat bio lijep, uz njega je vezana jedna od ružnih i okrutnih priča. Sat je stavljen na vijećnicu početkom 15. stoljeća. 1490. ga je urar Hanuš obnovio. Vijećnici su dali jadnog urara oslijepiti da ne bi negdje drugdje ponovio takvo remek-dijelo. Uvijek se nanovo zaprepastim kako je to razdoblje bilo okrutno.
Ma ima svega i danas na svijetu i vjerojatno mi samo imamo sreće živjeti u relativno mirnom dijelu, ali svejedno... Ne mogu zamislit nešto slično...
I naravno, kako to obično biva, mehanizam nije bio savršen i kasnije je bio i popravljan, usavršavan i mijenjan...
Na drugoj strani Vltave je još jedan prelijepi stari dio; Praški dvorac.
Tim predjelom dominira prekrasna gotička katedrala Sv. Vita.
Gradnja je započeta u 14., a....
...završena je u 19. i 20. stoljeću.
Jedan od umjetnika koji su radili na njoj je bio i poznati češki slikar, Alfons Mucha.
Ovo je fotografirani bookmark s jednom od njegovih slika, čisto da dobijete osjećaj o čemu se radi.
U pomanjkanju vremena da prehodam velike muzeje, bilo mi je jako drago imati vremena barem za ovaj manji. Nije jako eksponiran u vodičima, ali za onoga tko voli razdoblje secesije, muzej je jako za preporuku. Mucha je puno radio pa se njegovi radovi mogu naći na mnogim zgradama kao što je npr. Vijećnica.
Prag je pun secesije i vjerojatno u tome leži dio privlačnosti kod mene.
O Pragu bi se moglo puno pisati iz različitih kutova. Može se pričati o njemu i kao o Karlovom gradu i zlatnom gradu i majci svih gradova i gradu tornjeva.
I sve to pokazuje da i puno dana provedenih tamo nije dovoljno da se vidi sve što vrijedi. Štogod odabrali, nećete pogriješiti.
I jedno je sigurno, a to je da se na grad na Vltavi kolikogod puta ga posjetili, vrijedi vratiti i istražiti nove i već viđene uličice.