Marketing
Ne treba mi jack pot, radije bih konja s pedigreom (Irska nacionalna ergela)
Nemam baš vremena ovih dana pa evo nešto što sam počela davno pisati, ali nikako da dođe na red za objavu. A kad malo razmislim, dugo nismo za temu imali Irsku...da ne pomislite da sam odselila 
.
Što ljudima prvo padne na pamet kada se spomene Dublin i okolicu?
Vjerojatno će najveći postotak odgovora otići na: Guinness, Temple Bar, Ha'penny, St Stephen's, Grafton street, Liffey, možda Glendalough i Wicklow mountains u blizini.
Pitam se koliko ljudi će se sjetiti Irske nacionalne ergele - Irish National Stud? Jako malo, uključujući i one koji žive ovdje.
Jednu subotu lani u ožujku je bio jedan od onih dana s prelijepom prognozom do ranog popodneva, a vani zaista prekrasno sunce. Tko je živio u zemlji bez dovoljno sunca, razumijet će odmah osjećaj "Moram negdje van dok je lijepo". Iz hrvatske perspektive je to nemoguće u potpunosti shvatiti, vjerujte mi
. Tako sam tog dana, uz jutarnju kavicu krenula listati vodiče da vidim čega interesantnoga ima u bližoj okolici. Zaintrigirala me Nacionalna ergela. Bilo je prerano za subotnje jutro da zivkam ljude da čujem tko bi se pridružio i odlučim se prošetati sama. Kildare je pola sata vlakom od Dublina, a navodno ispred željezničke stanice čeka shuttle koji besplatno, vozi do ergele. Činila mi se nevjerojatna, savršena organizacija koja se pokazala istinitom
. Izađem iz vlaka u Kildare-u, a isto to napravi još jedno desetak žena. Uđemo sve u shuttle i on se, nakon nekoliko minuta, zaustavlja na parkiralištu od nečega što se zove Outlet village (to je bilo isto otkriće 
). Ostanem sama u shuttle-u. Vozač produži i kad smo stigli na parkiralište ispred ergele, pita me kad želim da dođe po mene. Pitam za vozni red, a on mi kaže da ću vjerojatno biti jedina koju vozi pa neka kažem koliko ću se zadržati. Dogovorimo se da dođe za 2 sata .Nacionalna ergela je krasna, a ja sam, srećom, pogodila najbolje razdoblje za posjetu; vrijeme kada imaju puno ždrijebaca.
Preslatki su u svoj svojoj nespretnosti i neproporcionalnoj građi.
Ergela organizira vodiča koji svako toliko vodi turu od pola sata te priča o uzgoju konja i pokazuje ergelu.
Meni je bilo jako interesntno. Naime, znala sam da je uzgoj konja veliki business, ali da je takav, nije mi bilo ni na kraj pameti. Npr. jedan od ovih primjeraka za oplodnju dobiva 35000 €.
Godišnje je rezerviran za oko 150.... Naplata je po dobro obavljenom poslu
. Pitanje je hoće li sve uspjeti, ali neka budu uspješne samo 2/3, 3,5 miliona €, nije loše. Zadovoljeni su i konj i vlasnik, rekla bih .Dobro, onda je taj s 35000 € na noć bio najbolje plaćen, ali česta cijena je bila 10 - 15000 €. Po meni, ni to nije loše.
No, nemojte misliti da je onih 35000, nešto strašno; godinu prije je uginuo konj koji je dobivao 75000 € po oplodnji!!!
I cijela organizacija je impresivna; veterinari, kobile-dojilje, fotografiranje oplodnje za dokaz vlasniku... No, ne čudi kada su toliki novci u igri.
Ovo je jedna od kobila-dojilja
Za lijepog dana šetnja je prekrasna i svakome bih tko dolazi tijekom ožujka toplo preporučila da ergelu stavi u svoj plan.
U okviru ergele je Muzej konja i dva parka; Japanski vrtovi i Vrt Sv. Fiachra (nemojte me pitati koje je to ime na hrvatskom
).
Ako je vrijeme lijepo, 2 sata je premalo....barem je meni bilo, a ako je vrijeme loše, onda se ne isplati ići. No, u Irskoj nikada nemojte zaboraviti da i ako u jednom trenutku pada kiša, za sat vremena može biti prekrasno sunce. Ovdje se ne kreće na put samo ako je prognoza cjelodnevni heavy rain.
A što je s onim Outlet Village s početka priče u kojem se iskrcalo ostalih 9 žena? Ja sam ga otišla provjeriti nakon šetnje po ergeli jer i to je ženska turistička atrakcija
.28.2. je! Danas mi je godina i pol da sam otišla iz Hr. Vrijeme stvarno leti.
Post je objavljen 28.02.2008. u 21:26 sati.