Pregled posta

Otvaranje Science Gallery u Dublinu

Ne znam još hoće li dugoročno biti za preporuku, ali jako obećava.
Trinity College je dobio ideju, velike firme su dale novce i otvoreno je nešto u centru grada (Pears Street) što je zamišljeno prvenstveno kao galerijski prostor u kojem će se održavati razna događanja, da ne upotrijebim meni jednu od dražih hrvatskih riječi, eventi
Zajednički naziv svima bi trebao biti znanost.

U petak navečer je bilo otvaranje i tu dolazimo na dobru stranu rada u velikim firmama koje sponzoriraju ovakve projekte pa dobivaju i pozivnice . Otvaranje je bilo ponajviše orijentirano znanstvenom pristupu koktelima, hrani i zabavi u okruženju nekih od eksponata koji će biti pokazani u okviru prvog festivala koji Science Gallery organizira ovaj tjedan, a zove se Lightwave.
Mora im se priznati kako su dobro organizirali da uz sve eksponate budu ili hostese/čuvarice ili umjetnici pa se moglo i čuti koja ideja stoji iza njih.
Ono što ova galerija ima za cilj, čini mi se, je približavanje znanosti masama i, moguće, dobivanje ideja od nekoga iz tih masa. Teško je zaključiti iz početnog reklamiranja kako će to stvarno funkcionirati, ali su jako krenuli u interakciju s ljudima. Kad kažem interakcija, ne mislim samo na početno privlačenje koktelima i zabavom, nego i na organizaciju mnogočega znanstveno/umjetničkog tipa.
Festival Lightwave, kako mu se da iščitati iz imena, ima za temu svjetlost u raznim oblicima i neće biti ograničen samo na novu galeriju nego će se neki eksponati kretati i dublinskim ulicama kao npr. ova Buba.
Bubu je još prije 20 godina, Eric Staller, ukrasio s 1695 lampica koje svijetle u različitim razmacima i vozao po New Yorku. Nije to ništa korisnoga za čovječanstvo osim što izaziva osmijeh i interes na licima iznenađenih prolaznika. Kako sam ja jedna od onih koja voli smijeh i misli da jako potreban i dobar, odmah samu sebe pobijam u prethodnoj rečenici da svjetleća buba nije korisna .

Isto tako će se gradom vozati Bubbleheads, biciklisti sa svjetlećim kacigama.
Ne znam kako je jadnim biciklistima noseći 200 lampica na glavi, ali mi se čini da oni možda još i više od bube, privlače pozornost baš zato što su ljudi u igri.

Niti svjetlost, niti njezina široka korisna i estetska primjena nisu novo znanstveno otkriće, ali je to jedna od onih stvari koju većina ljudi uzima zdravo za gotovo. Svjetlost je tu negdje stalno. Prirodna dolazi i odlazi u pravilnim razmacima, a naš svjesni odnos s umjetnom se svodi, više-manje, na to da upalimo svjetlo kad je mrak (hmmm, sjećate se redukcija? ), ugasimo ga kad nam ne treba i to je to. Mali postotak se poigra s nekim efektima u stanu.
Zato jedna grupa eksponata pokazuje kako se najobičniji stakleni predmeti u kombinaciji s malo svjetla i boje, mogu iskoristiti za dobivanje svjetlosnih efekata na zidu. Za pola od tih predmeta sam rekla: "Ovakav sličan ima moja nona!" .

I umjetnost i znanost su vrlo često u svojoj biti jednostavni i tu su nam na dohvat ruke, samo što postoji mali broj ljudi koji uoče i iskoriste tu jednostavnost.

Ima eksponata koji služe za zabavu. Ne znam što je predstavljalo ovo umjetničko djelo u izradi miss V. (koja bi se da je Indijanka vjerojatno zvala Skvo uvijek spremna za akciju), ali i to je još jedan od eksponata koji navuče osmijeh na lica prolaznika.

Neki izlagači su dobili mogućnost eksperimentiranja.
Jedan je Englez odlučio provjeriti percipiraju li pčele svjetlost jednako kao mi .
Na stranu da je on, vjerojatno, naviknut više na komunikaciju s pčelama i umjetninama, nego s ljudima pa je imao malo problema u komuniciranju s našom vrstom. Bio je jako srdačan u pokušaju objašnjavanja svog projekta svima zainteresiranima, ali je imao veliki problem ne znajući gdje stati da ne okrene nekom leđa. U stvari, djelovao je dosta uzbuđeno oko svega pa možda i nije uočavao problem... Iz hrvatske perspektive bi mu bilo puno jednostavnije da se pomaknuo metar dalje, nego da je svako toliko vrtio naglo glavu (kao kad pčela skreće u letu ) da pogleda i nas iza sebe.
Iz engleske perspektive, nekoga tko dugo vremena promatra pčele, to nije bilo tako .
Međutim, njegovo je promatranje urodilo vrlo lijepom staklenom skulpturom. Ove crtice u staklenom kvadru predstavljaju putanje pčele u letu. Putanje je dobio praćenjem leta pčele laserom. To mi se jako dopalo i baš bih voljela imati u svom dnevnom .

Netko je pripremio i nešto za ljude koji nisu imali prilike vidjeti pravo, jako sunce, a takvih će biti mnogo u ovom dijelu svijeta. To je bijela soba s jako udobnim foteljama/jastucim u kojoj su postavljene bijele lampe. Posebnost lampi je da baš te daju umjetno osvjetljenje najbliže jakom danjem svjetlu koje je čovjek uspio proizvesti.
Pitao me na izlazu iz sobe jedan je li me svjetlost učinila sretnijom . Na sreću sam, još uvijek, navikla na pravo sunce .
Jedan od eksponata, haljinu punu lampica šetala je ova lijepa djevojka......i interes muških za krojenjem, šivanjem i modom je bio nevjerojatan .

Osim izložbe, ovaj tjedan će se organizirat razna predavanja i druga događanja vezana uz svjetlost.
Sve u svemu, zadovoljna sam viđenim....
...i mislim se vratiti ovih dana poigrati se, pogledati cijelu izložbu i još neke druge stvari.


Neka nam ovo donese pravu sunčanu svjetlost na naš mali otok .

Post je objavljen 02.02.2008. u 08:29 sati.