subota, 23.02.2008.
Volontiranje i davanje novaca u dobrotvorne svrhe
Naletila sam na naslovnici Bloga na post koji priča o udruzi Noina Arka.
Noina Arka se brine o napuštenim životinjama, ali se mora odseliti s dodijeljenog joj zemljišta na korištenje. Traže novac da bi u roku od mjesec dana kupili novo zemljište 20 km od Zagreba tako da ih nitko više ne može istjerati.
Ja sam oduvijek znala dati nešto novaca raznim udrugama koje se brinu za napuštene životinje ili koje skupljaju za pomoć raznoraznim bolesnima i nemoćnima; nema veze s tim što je Mia uginula prije 3 dana. Naime, oduvijek sam jako poštovala ljude koji se angažiraju da pomognu nemoćnima. Razmišljala sam i ja o tome, ali sam jedna od onih u većini koja nikada nema vremena koliko mislim da treba ni za one bliske meni. Moj problem je da jako često negdje putujem i zbog posla pa ne mogu reći da ću svaki utorak biti negdje sat ili dva. No, dobro, htjela sam pisati općenito o ovome, a ne opravdavati sebe.
Ovdje sam na zapadu već pomalo iziritirana s traženjem novaca i volontiranja u dobrotvorne svrhe. Svaki čas netko nešto skuplja, a to je, naravno, posebno izraženo u zadnjim mjesecima godine. No, nekada mi se čini da stvarno pretjeruju. Možda mi razmišljanje može izgledati i pomalo okrutno, ali za sve postoje granice.
Prepričat ću vam dva, po meni, čudna primjera.
Primjer prvi
Prije nekih godinu dana sam došla do obavijesti od jedne od tih dobrotvornih organizacija kako traže dobrovoljce koji će prefarbati kuću mladoj samohranoj majci koja živi u kući u Brayu s troje male djece. Lijepo od njih, ali tkogod je od radnih ljudi čuo za to, imao je jednako mišljenje.
Bray je mjestašce na obali Irskog mora nekoliko kilometara južno od Dublina. Tretiraju ga kao mi našu Opatiju (ne može biti toliko lijep jer mu fali sunca). Automatski vam je jasno da su cijene nekretnina tamo enormne. Skoro sam sigurna da ova samohrana majka ne živi u jednoj od onih kuća uz more, ali i gdjegod živjela u brdu, vrijednost njezine nekretnine je ogromna. Znam da oko troje djece ima jako puno posla i znam što znači farbanje jer u vrijeme kad sam počela raditi i uselila prvi put sama u stan, sama sam se upustila u to. Tek sam si kasnije priuštila da platim profesionalcima da to naprave za mene. Da su rekli da je bolesna ili da ima nekakvu fizičku manu zbog koje ne može to sama napraviti, shvatila bih, ali ovako... Mlada je, možda joj casha fali pa bih mogla shvatiti tu dobrotvornu organizaciju da joj i kupi farbu, ali ruke ima, pretpostavljam da ima i nekakve prijatelje koji su isto tako mladi....Umjesto 3 izlaska u pub, neka zapjevaju "Kad se male ruke slože..." i kuća je prefarbana... Ma kakvo volontiranje.... Postoji ogroman broj starih i nemoćnih ljudi koji žive na rubu siromaštva. Ako je već netko došao na ideju ovakvog volontiranja, što ne bi normalnije bilo naći takve da im se pomogne i barem malo uljepša okruženje u kojem teško žive?
Primjer drugi
Skupljaju se za Božić darovi za opet mladu samohranu majku s troje djece koja živi u Brayu. Oko te priče je bilo više detalja. Djevojka ima 24 godine, ovisnica je i ima psihičkih problema. Trenutno ide na tečaj da nauči raditi na kompjutoru pa da se lakše može zaposliti.
Možda sam grozna, ali je moje prvo pitanje kako netko tko je ovisnik i ima psihičkih problema smije brinuti o troje male djece. To je, očito, osoba koja ne može brinuti ni o sebi. Druga stvar je da ako je ona ovisnica, znači nađe novaca ili za alkohol ili za kokain (to su dva najveća problema ovdje). Zašto da njoj dam novce za koje pošteno radim? Ima n ljudi kojima pomoć ZAISTA treba.
Ne znam je li ovdje problem u tim dobrotvornim organizacijama koje ne znaju dobro opisati problem ili su im kriteriji, po mom mišljenju, pomalo čudni.
To i magla oko puno novaca kod naših političara, utjecalo je da sam postala sumnjičava kadgod netko traži novce. Žao mi je zbog toga, ali je tako. Ljepše bi bilo vjerovati da je cijeli svijet pošten.
Tako mi je razmišljanje oko Noine arke bilo: "Treba pomoći. Gdje je broj računa?", ali minutu nakon toga: "U čijem je to vlasništvu? Hoće li vlasnik nakon nekog vremena sam izbaciti te životinje na ulicu i lijepo iskoristiti za sebe to zemljište za koje su ljudi skupili novce? Hoće li država uzeti svoj dio kolača u obliku poreza?".
Sjećam se razgovora s mojom nonom kad sam bila na faksu i kada mi je govorila da treba razmišljati da su svi ljudi, općenito, pošteni pa promijeniti stav o pojedincima ako se dokaže drugačije. Odrasla sam okružena idejom poštenja i iskrenosti i to mi je jako važno u životu.
Kuda to svijet ide da me napravio sumnjičavom u ovakvim situacijama?
- 11:16 -